U izvedbi Ecije Ojdanić Bobočka doista oživljava, no dramatizirani Krležin tekst glumici ipak ne omogućuje svu raskoš uvida u jedan takav kompleksan i duboko nesretan karakter
ZAGREB Prva je lasta potvrdila proljeće, barem u slučaju prvog Festivala Miroslav Krleža u Memorijalnom prostoru Bele i Miroslava Krleže. Ako se i moglo pomisliti da je otvaranje festivala Krležinim fragmentima iz usta više glumaca pod ravnanjem Gorana Matovića bilo obilježeno protokolarno velikom potporom publike po pozivnicama, druga je večer raspršila te sumnje.
Praizvedba dramske igre »Bobočka, drugih sto stranica Filipa Latinovića« i opet je privukla priličan broj ljudi na plato ispred Memorijalnog prostora, tako da je opet bilo problema s ozvučenjem, pri čemu su stražnji dijelovi auditorija čuli malo ili gotovo ništa.
Električna gitara
Bobočku, ili Kseniju Radajevu, povijest hrvatske književnosti pamti kao jednu od zanimljivijih ženskih likova, a u gotovo monodramskoj izvedbi Ecije Ojdanić ona oživljava u prvom licu, dijelom objašnjavajući svoja razmišljanja i postupke, dijelom igrajući ih.
Iako uživo samo Ojadnić govori, na sceni joj se, nijem, pridružuje Filip, kojega tumači Willem Miličević, obučen u majicu s prilično indikativnim natpisom »Filip se gubio u detaljima« – Bobočkinom projekcijom najznačajnije njegove karakteristike.
No ni glasom Ojdanić nije sama, budući da se iz zvučnika periodično pojavljuje glas, za koji se kasnije ispostavi da je Kyrialesov, koji navodi detalje iz stresne Bobočkine prošlosti, a pojavljuju se i kakofonični glasovi koji potpuno oprečno tumače Bobočkin karakter.
Nesretna žena
Od prvog osvještavanja muškaraca, dok joj je kao maloj ujak nježnim prstima sanirao ozljedu koljena, do konačnog rezanja grkljana poludjelog Baločanskog, smješta se Bobočka, ta nesretna tragateljica za slobodom, nemoćna u borbi protiv vlastitih demona proturječnosti i s time povezanog usuda.
U izvedbi Ecije Ojdanić Bobočka doista oživljava, no dramatizirani tekst glumici ipak ne omogućuje svu raskoš uvida u jedan takav, kompleksan, neutaživo emocija i života gladan i duboko nesretan karakter. Karakter koji su tračnice života na koncu smjestile u potpunu ravnodušnost prema smrti danas ili sutra, no koji će umrijeti kako je i živio – otvorenih očiju.
