Prijatelji

  U razgovoru s Tinom Bošković, Mašom Drndić, Dinom Antonićem, Tomislavom Čopom, Jelenom Tondini, Renatom Fugošić (a nisu nam se priključile Matea Marić i Ksenija Zubković, također sudionice putovanja), saznajem kako su na put krenuli ne poznajući se prethodno iako su svi Riječani. Ipak, već na putu do zagrebačke zračne luke »skompali« su se i otkrili zajedničke afinitete, a u Pariz su sletjeli – kao prijatelji! Svi se bave izvedbenim umjetnostima – pjevanjem, glumom, filmom, kazalištem – i baš to što se nisu prethodno poznavali, učinilo je njihovo druženje dinamičnim.

   Zadovoljstvo

– Svima nam u kulturi nedostaje novca, pa našom radionicom želimo probuditi svijest o potrebi djelovanja i u tim okolnostima. Želimo potaknuti interes mladih za izvedbenim umjetnostima, pokazati da i niskobudžetni projekti mogu priuštiti zadovoljstvo sudionicima i publici. 

    Tema naše buduće radionice prihvaćena je s oduševljenjem i sad je na nama da se dobro pripremimo za njenu realizaciju. Pritom smo odlučili u Rijeci osnovati udrugu – riječku podružnicu YPAL-a, a 2013. godine pripremiti okupljanje članova YPAL-a u Rijeci. Kao grad, imamo i manifestaciju oko koje se sastanak YPAL-a može okupiti: običaj je, naime, da sudionici, osim radionica, posjećuju i kazališne predstave, koncerte, pa bi se terminski mogli podudariti s Međunaordnim festivalom malih scena! 

    Sudjelujući u raznim panelima, shvatili smo koliko malo koristimo EU fondove, inače otvorene za mnoge projekte, a budući da smo svi redom dobro obrazovani i vrlo kreativni, pritom i kompatibilnih umjetničkih opredjeljenja, uvjereni smo da možemo osmisliti projekte koji će naći svoj put do realizacije.    

    Nadamo se da ćemo, za početak, dobiti podršku sveučilišta, pri kojem bismo i pokrenuli udrugu i planiramo se uklopiti u neke neiskorištene prostore Kampusa, a očekujemo i podršku gradonačelnika, koji je poznat kao osoba koja podržava i mlade i umjetnost.   

Standardi

– Puni smo ideja, koje počinju s uličnim teatrom, a mogle bi završiti na kazališnoj ili koncertnoj sceni! Nizom radionica želimo educirati mlade za sudjelovanje u izvedbenim umjetnostima, ali i one druge koji će biti dobra publika! 

    Dakle, ozbiljno ćemo krenuti u posao na lokalnoj razini, što će nam biti najbolja priprema za radionicu koju ćemo u lipnju voditi u Hamburgu. 

    Interes za našu radionicu kreativnog razmišljanja o teatru bez sredstava pokazali su ne samo mladi iz susjednih zemalja, poput BiH, koji su u sličnoj financijskoj situaciji kao mi, već i grupe iz mnogo bogatijih zemalja. Nitko ne pliva u novcu, samo su standardi drugačiji. Ono što se nama čini nedostižnim, za Nijemce ili Šveđane je niski budžet, a s druge strane u tim zemljama je mnogo kulturne ponude sasvim besplatno za neke kategorije građana – primjerice za djecu i studente, dok je kod nas za većinu kultura – preskupa! Baš zato svih zanima naše kreativno razmišljanje, jer u sklopu teme svatko može naći svoje mjesto.