Nismo mogli preći preko površno sročenog programa HNK Ivana pl. Zajca, pa je Ministarstvo riječkom teatru uskratili 100 tisuća kuna za program! – rekla je Snježana Banović, predsjednica Kulturnog vijeća za scensku djelatnost u Ministarstvu kulture
Povodom premrežavanja i koprodukcija između nacionalnog kazališta i nezavisne kulturne scene (na čemu inzistira nova Strategija u kulturi grada Rijeke), Mani Gotovac je imala čvrst stav: HKD teatar je istraživačko kazalište, a Drama HNK Ivana pl. Zajca nacionalni, repertoarni teatar. Ne može se, zbog imperativa štednje, spajati ta dva kazališta i urušiti mogućnost da djeluju u različitim sferama, jer onda nezavisna kultura ovisi o institucionalnoj, što je kazališni totalitarizam!
Na početku Darko Gašparović podsjetio je na sedam točaka iz svoga otvorenog pisma upućenog najprije Kazališnom vijeću riječkog HNK-a, a zatim i medijima. Razmatrajući repertoarni plan HNK Ivana pl. Zajca za sezonu 2012./2013., Gašparović je došao, ukratko, do sljedećih zaključaka: na repertoaru svih četiriju umjetničkih jedinica nema premijere nijednog djela hrvatskoga autora; u godini 180-te obljetnice Zajčeva rođenja na opernom repertoaru nema niti jednog njegova djela; HNK Ivana pl. Zajca u svome repertoaru nema niti jedno operno djelo Richarda Wagnera čiju 200. obljetnicu rođenja, uz onu Verdijevu, slavi i obilježava cijeli svijet. Ali zato ima čak četiri Verdija, uključivo i obnove dviju opera koje u režiji Ozrena Prohića nisu doživjele uspjeh kod publike! Riječko kazalište u ovoj je sezoni skresalo program Talijanske drame na dva premijerna naslova; ako se razmotri reprizni program, dođe se do zaključka da su od hrvatskih autora u Drami samo stara hit predstava »Turbofolk« Olivera Frljića i »Dabodga te majka rodila« Vedrane Rudan; u Operi opera za djecu »Pčelica Maja« Bruna Bjelinskog; HNK Ivana pl. Zajca u posljednjim dvjema godinama ima daleko najmanje nominacija za Nagradu hrvatskoga glumišta od svih nacionalnih kazališta; riječki HNK pod vodstvom sadašnje intendantice trajno daje povoda mišljenju šutljive većine gradskoga kazališnog javnog mnijenja da se u njemu već dugo ne događa ništa umjetnički kvalitetno niti društveno relevantno.
Muk Kazališnog vijeća
Gašparović je dodao da do danas od Kazališnog vijeća nije dobio nikakav odgovor, dok ga je intendantica pozvala na razgovor ali su ostali na suprotnim pozicijama. Ozren Prohić rekao je da nije odgovorio na Gašparovićevo pismo, jer smatra da je medijski prostor toliko zagađen da nema smisla odgovarati. Na primjedbu o neizvođenju Wagnera, Prohić je objasnio da za izvođenje kvalitetnog Wagnera nema sredstava, da se Zajčeva obljetnica nastavlja u sezoni 2013./2014., dok je dotacija za »Zajčeve dane« dokinuta. Prohić je kazao i da hrvatske opere nisu skinute s repertoara, a osvrnuo se i na kvalitetan koncertni program, istaknuvši da je s obzirom na smanjeno financiranje mnogo toga učinjeno.
Prohiću je replicirao Darko Gašparović, podsjetivši da je u HNK Osijek u Zajčevoj godini s velikim odjekom postavljena Zajčeva opera »Nikola Šubić Zrinjski« te da su u riječkom HNK-u umjesto četiri mogli postaviti tri Verdija i recimo Wagnerova »Ukletog Holandeza«. Ili koprodukcijski postaviti »Zrinjskog«, umjesto »Aide«!
Ravnateljica Talijanske drame Laura Marchig napomenula je da ova umjetnička grana ove godine ima četiri projekta, ali da je istina da je Talijanska drama premalo zastupljena na velikoj pozornici. Marchig se osvrnula i na probleme s financiranjem – Talijanska drama ovisi o novcu Ministarstva vanjskih poslova Republike Italije, a ta sredstva najčešće kasne. Dok je kazalište u svojoj kasi imalo novaca, znalo je posuditi Talijanskoj drami pa je ona mogla imati tri velike i jednu manju premijeru u sezoni – pojasnila je Marchig. Sad je situacija takva da ni u Gradu ni u kazalištu nema novaca.
Kršenje zakona
Zvonimir Peranić pokušao je odgovoriti na pitanje zašto u riječkom HNK-u nema razvoja, uočavajući kao problem to što postoji uhodana praksa pisanja loših programa, koji i dalje dobivaju sredstva od onih koji ih financiraju – po inerciji i odobravanju politike.
Redatelj Zlatko Sviben bio je osamnaest godina u riječkom kazalištu i doživljava ga kao svoj teatar. Njegovo je mišljenje da slični problemi vezani uz HNK-ove postoje i u Splitu, Osijeku i Zagrebu.
– Hrvatska narodna kazališta rade prema modelu koji više ne postoji praktički nigdje, osim recimo u Novom Sadu i Beogradu. Nama se u Hrvatskoj događa gomilanje HNK-ova i svatko može dobiti taj status. No, nameće se pitanje što nam nacionalna ideja znači danas, pred ulaskom u Europsku uniju? Model funkcioniranja nacionalnih kazališta treba mijenjati, a problemi koji postoje ne rješavaju se godinama – smatra Sviben.
Peranić je ukazao i na nekoliko primjera kojim HNK Ivana pl. Zajca krši Zakon o kazalištima i Zakon o informacijama, a spomenuo je i drastičan pad publike na otvorenju Riječkih ljetnih noći – programa koji je besplatan, pa se ne može govoriti o tome da je razlog to što publika nema novca za ulaznice. Na to se nadovezala Mani Gotovac, istaknuvši da na razvoju publike treba raditi:
– Tema najnovije kazališne konvencije je bila »Razvoj publike« – time se trenutno bavi Europa! Riječkoj se publici pak godinama nude sve same režije Ozrena Prohića! Zadatak Uprave je razvijati publiku i voditi ju po rubu gdje će istinska umjetnost biti prepoznata, rekla je Gotovac.
Ozren Prohić je replicirao tvrdnjom da odgovara za sve predstave koje je režirao:
– Za šest riječkih godina producirao sam dvadeset naslova, angažirao velika umjetnička imena, a financijski su problemi zakočili neke ideje.
Što se broja mojih režija tiče, kada ste direktor Opere imate i odgovornost za njeno djelovanje – neke sam predstave režirao da bi to kazalištu bilo jeftinije, neke sam morao popravljati i prepravljati iza drugih režisera, ali sam sve radio za plaću! Nisam se obogatio radeći u Rijeci.
Krajnji potez
Govoreći o kvaliteti programa HNK Ivana pl. Zajca, na temelju kojeg se očekuje financiranje s državne razine, Snježana Banović, predsjednica Kulturnog vijeća za scensku djelatnost u Ministarstvu kulture istaknula je:
– Članovi Vijeća bili su razočarani nekonzistentnošću i ignorantskim programom (naročito u dramskom segmentu) koji se bazira na – svečanim obnovama, što je u kazalištu nepostojeći termin! Očekivali smo program koji će redifinirati umjetnički identitet te iskoristiti potencijale riječkog teatra, a ono što smo dobili ne pokazuje pomak, niti ima viziju pa smo riječkom teatru uskratili 100 tisuća kuna za program! U kazalištu nikada nema dovoljno novca i uzeti nekome pare – krajnji je potez, ali preko ovako površno sročenog programa – nismo mogli preći, rekla je Snježana Banović, koja je također naglasila da u Hrvatskoj ne postoji konzistentna kulturna politika:
– Kod nas se kulturna politika kreira političkim odlukama, a vodstva kazališta se ogledaju u takvoj politici i ne pokušavaju provesti umjetničke ideje.
Na stagnaciju programa u svim segmentima riječkog kazališta ukazala je bivša intendatica Mani Gotovac:
Provincijalizacija
– Rijeka ima sreću da teatarsku maštu može crpiti iz neobične kombinacije Mediterana i svoje mitteleuropske prošlosti. Na tome se bazirao moj koncept programa, koji je nažalost izgubljen. Žao mi je što ovdje nema direktora Hrvatske drame Damira Orlića, ni predsjednika Kazališnog vijeća dr. Elvija Baccarinija, što nema gradonačelnika Vojka Obersnela čiju je podršku uživao taj program, ali srećom tu je Ozren Prohić, nedvojbeno kompetentna i prava osoba za ovakav razgovor! On je, iako uvijek iz pozadine – siva eminencija hrvatskog kazališta od devedesetih do danas, pa je bolji sugovornik od intendantice Matošević, koja je također trebala imati interes da bude prisutna ovom razgovoru, rekla je Mani Gotovac.
Ona je podsjetila prisutne na neke segmente programa koji je zacrtala – suradnju s riječkim književnicima koji su trebali pisati za kazališnu scenu, uznapredovali dogovor s Damirom Urbanom za stvaranje mjuzikla o Rijeci, postavljanje hrvatskih opera »Nikola Šubić Zrinjski«, »Ero s onoga svijeta« i »Judita«, te mjuzikle u Drami, koji su bili i te kako privlačni publici – »Karolina Riječka«, »Gospoda Glembajevi« i »Jalta, Jalta«.
Zašto nema tog kontinuiteta, koji je bio riječki specifikum?, pita se Mani Gotovac navodeći kako je u vrijeme njene intendanture riječki teatar gostovao pet dana u Piccolo teatru u Milanu, riječka je predstava otvorila Festival mediteranskog kazališta u Rimu, započela je koprodukcijska suradnja s protugalskim baletom, a u Rijeci je održan i kongres Kazališne konvencije kojem su nazočili predstavnici 38 država. Zašto je Rijeka prestala komunicirati s Europom i odakle ta potreba za provincijalizacijom? – pita se Mani Gotovac.
Pri kraju rasprave glumac Dražen Mikulić izrazio je želju da se ovakvi razgovori održavaju u samome »Zajcu« i da se u njih uključe i umjetnici koji u njemu djeluju, kako bi se otvoreno progovorilo o nekim pitanjima. Nikola Petković pojasnio je da je razgovor o riječkom kazalištu organizirao HDP – zbog ideje zajedničkog dobra.
