Predstava se oslanja na Goldonijev tekst, pa i čitav kontekst ostaje vezan uz vrijeme vitezova, grofova i markiza
Na Riječkim ljetnim noćima premijerno je izvedena komedija »Gostioničarka Mirandolina« Carla Goldonija, u režiji Juga Radivojevića i prema prijevodu Morane Čale. Za ovu ambijentalnu predstavu vrlo prikladno odabrana je uličica ispred konobe »La Grotta« u riječkom Starom gradu. Već sam odabir lokacije pokazao se sceničnim, s okolnim zgradama i njenim stanovnicima kao autentičnom kulisom. Veliku ulogu odigrao je sam prostor uprizorenja, a Goldonijeva »La locandiera« iz 1753. godine u adaptaciji Juga Radivojevića i dramaturgiji Magdalene Lupi Alvir transponirana je u sedamdesete godine prošlog stoljeća. Ovakvu transpoziciju redatelj objašnjava time što su 70-te bile vrijeme buđenja različitih vrsta sloboda. Bilo je to i razdoblje mira i idile koje je prethodilo vremenu mržnje i zla. Na taj način Radivojević je u predstavu pokušao upisati i sudbinu prostora na kojima živimo.
U »Gostioničarki Mirandolini« radnja se zbiva u svratištu lijepe krčmarice u koje svraćaju gosti različitih društvenih statusa boreći se za Mirandolininu naklonost, iz čega proizlazi niz komičnih situacija. Sukladno žanru komedije dijalozi trebaju biti brzi, a izmjena prizora dinamična. Na premijernoj izvedbi u Rijeci događalo se da je tempo povremeno padao, no s daljnjim izvedbama vjerojatno će predstava postati razigranija. U riječkoj »Mirandolini« glumački se izdvojio izvrsni Igor Đorđević, koji je utjelovio Viteza od Ripafratte, ženomrsca koji će se na kraju smekšati i podleći Mirandolininim čarima. U interpretaciji svoga lika Đorđević prolazi postupnu transformaciju od hladna i distancirana viteza do muškarca opsjednutog ljubavlju koja se pretvara u mržnju i nasilje. Solidnu partnericu Đorđević je imao u Mariji Vicković, čijoj je Mirandolini možda nedostajalo više strasti. Liniju komike dobro su slijedili Damir Orlić kao imućni Grof od Albafiorite i Dražen Mikulić u ulozi osiromašenog Markiza od Forlipopolija. Likovi glumica Ortensije i Dejanire u interpretaciji Tanje Smoje i Anastazije Balaž Lečić poprimile su obrise karikaturalnosti, a slično je koncipiran i lik sobara Fabrizija kojega s pojačanom gestom igra Jasmin Mekić. U posve drugačijem tonu lik vitezova sluge, s minimalnom ali učinkovitom gestom utjelovio je Alen Liverić, pokazujući da se i od manje uloge može napraviti upečatljiva kreacija.
Jedan od agensa radnje je »jukebox«, čija glazba u duhu sedamdesetih godina pokreće ili komentira zbivanja i emocionalna stanja likova. U ovom segmentu za scenski pokret zaslužan je Žak Valenta. Prostor ispred »La Grotte«, koja je sastavni dio scenografije, scenski je prilagodio Aleksandar Denić, u čemu je pomoglo i oblikovanje svjetla Predraga Potočnjaka. »Gostioničarka Mirandolina« Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca ležerna je, ljetna predstava, koja svojom brutalnom završnicom ipak ostavlja gorak okus u ustima.