Intervju

Dražen Mikulić: ‘Uzmite moje argumente, uzmite one Marina Blaževića, pa odlučite’

Davor Mandić

Dulje je vrijeme već poznato da sam ja ta druga, kontra strana Marina Blaževića / Foto MARKO GRACIN

Dulje je vrijeme već poznato da sam ja ta druga, kontra strana Marina Blaževića / Foto MARKO GRACIN

Zašto to radim? Zato da to dopre do javnosti, da ljudi shvate i tko sam ja i tko je on, a želim pokazati i vijećnicima Grada Rijeke što se događa. Uzmi moje argumente, uzmi one Marina Blaževića, pa odluči



 


RIJEKA – U posljednje vrijeme pratimo ozbiljnu borbu, koja je svakako i politička, za ili protiv intendanta HNK-a Ivana pl. Zajca Marina Blaževića. Blažević je sa svoje strane okupio zanimljivu reprezentaciju u kojoj pod njegovom trenerskom paskom igraju SDP i HDZ, otjelovljeni u riječkom gradonačelniku Marku Filipoviću i ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek i uz obilnu asistenciju riječkog pročelnika kulture Ivana Šarara. Na drugoj strani kolo vodi Kazališno vijeće »Zajca«, uz političku podršku lokalnog PGS-a. Naravno, Blaževićeva reprezentacija smatra da su u drugom taboru i mediji koji prate slučaj, no nije im to za zamjeriti, s obzirom na to da zbog jasno izabrane strane ne mogu objektivno sagledavati činjenice.


U toj borbi o kojoj govorimo skinule su se rukavice i s jedne i s druge strane, koriste se sva moguća sredstva agitacije, preko političkih platformi ili medija, i u tim prepucavanjima krenula su i mnoga reagiranja, otvorena pisma, Blaževića, gradonačelnika Filipovića, a onda i ono Dražena Mikulića, glumca i novog člana Kazališnog vijeća »Zajca«, s kojim tim povodom i razgovaramo, a sve uoči sjednice Gradskog vijeća 22. rujna, na kojoj će se raspravljati o zahtjevu KV-a za razrješenjem intendanta Blaževića prije isteka mandata.


Matematički pokazatelji vođenja kazališta


Htio bih da ovaj razgovor započnemo razlozima zbog kojih ste napisali otvoreno pismo i čime bi ono trebalo rezultirati?




– Dulje je vrijeme već poznato da sam ja ta druga, kontra strana Marina Blaževića. Moram istaknuti pritom da nemam osobnog razloga zbog kojeg bih se borio, u smislu nekog probitka. Čujem da su spekulacije da sam ja budući intendant; sada koristim javno priliku da kažem da me uopće ne interesiraju rukovodeće funkcije da bih se kao umjetnik bavio time tko će nam dati struju, kakvo je grijanje, hoće li ovaj ili onaj sponzor participirati… Mimo umjetničkog rada, to me ne interesira.


Također me ne zanima ni da budem ravnatelj Drame, tako da ovo nije moj osobni rat, kako to Marin Blažević govori, da sam frustrirani marginalni glumac koji ga napada bez razloga.


Što se tiče otvorenog pisma, ako Marin Blažević nešto kaže za mene, ja mu želim odgovoriti, ali činjenicama. Dakle Marin Blažević laže, a ja želim ukazati na činjenice. Zašto to radim? Zato da to dopre do javnosti, da ljudi shvate i tko sam ja i tko je on, a želim pokazati i vijećnicima Grada Rijeke što se događa. Uzmi moje argumente, uzmi one Marina Blaževića, pa odluči.


Marin Blažević laže, a ja želim ukazati na činjenice - Dražen Mikulić / Foto Marko Gracin

Marin Blažević laže, a ja želim ukazati na činjenice – Dražen Mikulić / Foto Marko Gracin


Koje su to ključne laži i koji su onda vaši dokazi protiv njih?


– Krenimo od publike, jer se upravo brojem gledatelja Marin Blažević stalno hvali, kako je to veliko, a tu su onda i velebna gostovanja. Naravno on to preuveličava kao da nikada prije Kazalište nije gostovalo, kao da nikada nije išlo na festivale. Pa i prije smo išli na festivale, nije zapravo bilo upitno hoćemo li ići, nego koje ćemo nagrade osvojiti.


Kad uzmemo broj prodanih ulaznica u Hrvatskoj drami i broj ulaznica u pretplati i podijelimo ih s brojem izvedenih predstava lani, dobijemo 71. Dakle 71 čovjek je u prosjeku gledao predstave HD-a. Napravimo li to s prvih šest mjeseci ove godine, dobijemo broj 77, a napravimo li tu matematičku operaciju sa zadnjom godinom mandata Nade Matošević dobijemo broj 405. Blažević je na Odboru za kulturu Grada Rijeke javno rekao da je Drama bila najgledanija grana u Kazalištu. Kada u jednadžbu uvrstimo broj 673, što je broj mjesta u Kazalištu, dobijemo da je predstave Hrvatske drame u odnosu na broj gledatelja gledalo 12 posto, a Dubravka Vrgoč na kraju svog mandata rekla je da je lani, isto u koroni kao u Rijeci, broj posjetitelja Drame bio 90 posto gledališta.


Idemo dalje. Broj pretplata zadnje godine Nade Matošević iznosio je 2.870. Lani je broj pretplatnika bio 800, a ove godine ne znam je li prodano 400. S time da građanske pretplate traju još koji dan, a sve skupa traju do početka desetog mjeseca. Ne znam hoćemo li uspjeti doći do 800.


Eto to su uspješnice i matematički pokazatelji vođenja kazališta.


Pretpostavljam da to nije jedino na što aludirate kada kažete da Blažević laže.


– Nikako. U osvrtu Marina Blaževića on kaže da procedura razrješenja intendanta, a po automatizmu i svih ravnatelja, nije tako jednostavna te uključuje u Zakonu opisane korake i vrijeme. Ne vidim što je tako komplicirano u tome da se uz razrješenje intendanta razrješuju i ravnatelji.


Nažalost, po pitanju najave ministrice da neće podržati eventualne smjene intendanata, dobili smo pravno tumačenje da ona to doista može, no onda je procedura takva da se odluka vraća Gradskom vijeću na ponovno razmatranje. Ali tu treba reći da je s jedne strane legitimno izabrano Kazališno vijeće, izabrano, ne imenovano, i legitimno izabrano Gradsko vijeće, a s druge strane je imenovana ministrica. No pričekajmo razrješenje situacije u Splitu 15. rujna pa će nam svima biti jasno što ministrica može, a što ne.


Blažević onda kaže da će Kazalište propasti ako slučajno on ode; neće biti pretplate, gostovanja, praktički ničega. Kada navodi razloge zašto ne smije doći do prijevremenog razrješenja, zaboravlja da se samo par mjeseci ranije nudio za intendanta HNK-a u Zagrebu, pri čemu je sadašnja intendantica Iva Hraste Sočo trebala biti njegova ravnateljica Opere. A sada se možda ta situacija okrenula, no budući da nije prošao u Zagrebu kao intendant, ostao je u Rijeci. Da je prošao, otišao bi iz Rijeke 31. kolovoza ove godine.


O diplomi ravnateljice Drame


Kad kaže, pak, da Kazališno vijeće ne sluša naputke Grada, pročelnika ili ministrice… zapravo je obrnuto: Blažević ne sluša naše naputke, naputke Kazališnog vijeća. Nema što ministrica pisati članovima Gradskog vijeća kako će glasati na sjednici, nema što to činiti gradonačelnik ili pročelnik. Oni nisu dekretom imenovali Marina Blaževića intendantom. Tu postoji hijerarhija: intendant, Kazališno vijeće, Gradsko vijeće. Što se tiče ministrice, ja bih rekao da je njezino mišljenje onaj končić na pečatu u vosku kod javnog bilježnika, ukras koji dođe na kraju, ali ono s prednje strane je bitno. Gradonačelnik može voljeti i štititi Marina Blaževića, ali ne može odlučivati ni o njegovu imenovanju, niti o njegovu razrješenju, o tome odlučuje Gradsko vijeće. Mi nikakav naputak od Gradskog vijeća nismo dobili.


Kad Blažević kaže da smo mi napisali optužnicu, nije istina, mi nismo sud, mi smo napisali naše mišljenje, koje se od nas traži kao članova KV-a, da pošaljemo razloge Gradskom vijeću zbog kojih mislimo da on nije dobar intendant.


Marin Blažević laže i kad kaže da nam je dostavio sve dokumente. Evo ja sa zadnje sjednice Kazališnog vijeća do dana današnjeg nisam dobio sve ugovore ravnatelja koje sam tražio. Tražio sam, konkretno, diplomu moje ravnateljice, Renate Carole Gatice. Nije mi je dostavio, međutim jest u prilozima koje je poslao Gradskom vijeću poslao nekakav dokument koji pokazuje prijepis ocjena Renate Carole Gatice. Ali to je prijepis ocjena, nije diploma! A u isto vrijeme nam šalje prijedlog Giorgia Suriana za novog ravnatelja Opere, gdje lijepo piše: »Diploma«. Jedan dokument. Mene ne zanima kakve ocjene ima Gatica. Ma sve i da sada donese diplomu, ona ju je trebala imati u lipnju 2018. godine, kad je imenovana ravnateljicom Drame. Što je tada KV radio, ja ne znam i ne interesira me, ja sam ovdje sad i ja to propitkujem. Recimo to i ovako: sva financijska izvješća Nade Matošević odobrilo je Kazališno vijeće. Sva izvješća u sedam godina. A na kraju se ispostavilo da nedostaje četiri milijuna kuna.


O reviziji i Surianu


Na kraju zadnjih dana su s Kazališnim vijećem igrali ping-pong. I intendant i gradonačelnik i pročelnik, lažući da nisu dobili nalaz revizije Ministarstva kulture. A istina je da je revizija završena 12. srpnja 2022., a da je nalaz poslan, čini mi se, 29. srpnja, i gradonačelniku i kazalištu. Onda ponovo lažu da nisu dobili izvješće, nego samo dopis po kojem je nalaz u redu, osim malih nomotehničkih nedostataka. A istina glasi iz dokumenta da su uočeni sljedeći nedostaci: Mora se uskladiti Statut kazališta s važećim Zakonom o kazalištu; Pravilnik o radu urediti prema pravilima, uz poštivanje odredbi Zakona o radu; Pravilnik o zaštiti na radu uskladiti sa Zakonom o zaštiti na radu; urediti Poslovnik o radu Kazališnog vijeća; Pravilnik o postupku unutarnjeg prijavljivanja i imenovanja povjerljive osobe potrebno je uskladiti sa Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.


Zašto KV nije potvrdio Giorgia Suriana za ravnatelja Opere?


– Reći ću u svoje ime. Dana 22. rujna propituje se hoće li Blažević ostati ili neće ostati intendant. Imenovati nekoga na 12 dana ravnateljem nema smisla. Ali možda odluka ne bude razrješenje. Pa onda neka on opet predloži Suriana. Nadalje, Surian je sa 68 godina otišao u mirovinu i mislim da bi se netko mlađi trebao prihvatiti tog posla. Zašto? Zato što u mojih 35 godina nikada neki ravnatelj nije bio stariji; sjećam se samo Slavka Šestaka koji je bio ravnatelj Opere pred mirovinu, a kad je napunio 60 godina, onda je i otišao u mirovinu. Znam da će on na to reći, a kako smo mi onda predložili Bojana Šobera za v.d.-a intendanta? Stvar je u tome da intendanti jesu bili stariji. Ja bih rekao da je intendant poglavica, onaj koji gleda što mu operativni rade, on je supervizor, što je bila i Mani Gotovac do 67. godine, ako se ne varam. Dakle može on koordinirati sve te ravnatelje, ali ravnatelj treba biti operativac.


Potom, dobio sam informaciju i da nije bio dobar ravnatelj u Zagrebu. Ako je stvarno tako dobar, zašto ga sadašnja intendantica nije zadržala? I još, njemu je Blažević u dva navrata nudio da bude ravnateljem Opere i on je to odbio, ali je otišao biti ravnatelj u Zagreb i sada kada više nema kamo, onda bi se vratio. Uz sve dužno poštovanje umjetničkom radu gospodina Suriana, no znači li to da ako je netko dobar umjetnik to ujedno znači i da bi bio dobar rukovodeći kadar, ili menadžer?


Blaževićeva obrana


Što očekujete od Blaževićeve obrane, odnosno zna li se hoće li i kada Blažević imati priliku obraniti se pred KV-om, odnosno hoće li biti sazvana sjednica koja je otkazana s tom točkom dnevnog reda?


– Zakon kaže da se on nema što očitovati KV-u. On je nama poslao dokumente, mi smo to pročitali. On se može očitovati Gradskom vijeću, a ne nama. Mi ga nismo imenovali, mi samo dajemo prijedlog, imenovanju ili razrješenju. A ja se ne sjećam da je Blaževića prije imenovanja saslušavalo Kazališno vijeće.


No moram se ovdje ograditi, ja nisam pravnik, nego glumac; za sve pravne stvari trebali bismo imati podršku Doris Šegulje, no ona nam je ne daje.


Znači li to da KV neće sazivati sjednicu za obranu?


– Pa mislili smo je sazvati, ali došlo je do nepredviđenih stvari, mahom zdravstvenih. Nije bilo kvoruma. Marin Blažević kaže sada da smo fašisti, gebelsi, da sazivamo sjednice u osam sati navečer, a ja bih ga pitao: pa u koliko sati predstave počinju u kazalištu i do kad traju?


Onda hoće li biti sjednice ili ne?


– Mi sad predviđamo jednu sjednicu koja bi se trebala održati do sjednice Gradskog vijeća 22. rujna, možda čak i ovaj tjedan.


Znaju li se sve točke dnevnog reda?


– Bila je predložena točka Suriana kao ravnatelja Opere i obrana Marina Blaževića. Suriana smo riješili, ostalo je očitovanje gospodina Blaževića.