Oproštaj u 95. godini

Umro hrvatski slikar i akademik Đuro Seder

Hina

Đuro Seder na izložbi u opatijskom »Šporeru« 2016. godine / ARHIVA NL

Đuro Seder na izložbi u opatijskom »Šporeru« 2016. godine / ARHIVA NL



ZAGREB – Istaknuti hrvatski slikar, akademik Đuro Seder, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, umro je u Zagrebu u 95. godini, izvijestila je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Seder je rođen u Zagrebu 1927. godine. Pohađao je Prvu klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a maturirao 1946. na Klasičnoj gimnaziji u Splitu. Studij slikarstva završio je 1951. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Antuna Mejzdića, dok je specijalizaciju za slikarstvo završio 1953., kod profesora Marina Tartaglije.
Nakon studija radio je kao tehnički urednik i grafički dizajner u nekoliko časopisa i izdavačkih poduzeća. Bavio se grafikom (Crne slike, 1973.), te ilustracijom dječjih knjiga (izdavačke kuće Mladost i Školska knjiga). Bio je član umjetničke skupine Gorgona od 1959. do 1966. godine. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća objavljivao je poeziju (časopisi Razlog, Kolo, Forum, Republika), a 1978. tiskana mu je zbirka pjesama »Otac iz lonca« u nakladi BiblioTEKE iz Zagreba.
Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu predavao je od 1981. do 1998., a od 1983. do 1987. bio je dekan. Od 2012. bio je professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.
Za redovitog člana HAZU-a izabran je 2000., a od 2011. bio je voditelj Gliptoteke HAZU-a. Samostalno je izlagao od 1958., a radovi mu se nalaze u mnogim nacionalnim i inozemnim galerijama i muzejima te privatnim zbirkama. Sederovi rani radovi pod utjecajem su Marina Tartaglije i postsezanizma. Razdoblje djelovanja u Gorgoni obilježeno je nefigurativnim slikama, u početku koloristički bogatijim, a kasnije monokromnim, gusta namaza, s rudimentarnim znakovima, na tragu enformela.
Sedamdesetih se vraća boji i stvara radove oslobođene geste i naslućenog motiva (Bez identiteta, 1977.; Kupači, 1978.; Krošnje, 1979.). Jedan je od začetnika nove slike čija je izražajnost naglašena otvorenim koloritom, pastoznim namazom i ekspresivnim motivima (Susret, 1983.; Rajski cvijet, 1985.; Čovjek i njegova sjena, 1988.). Devedesetih uvodi biblijske teme (Nebesko rukovanje, 1991.; Krist, 1997.; Posljednja večera, 2004.).
Dobitnik je mnogobrojnih priznanja i nagrada od kojih se izdvajaju Nagrada »Vladimir Nazor« za životno djelo (2001.), Odličje Danice s likom Marka Marulića (1996.) te Nagrada za životno djelo Hrvatskog društva likovnih umjetnika (2018.). (Hina)