Izložba »Neobični Ante Dukić« otvorena je u Galeriji sv. Trojice i Pod volticom u Kastvu, a njezin autor je Ervin Dubrović. Izložbu posvećenu Kastavcu Anti Dukiću priredio je Muzej grada Rijeke.

Učitelj i pisac Ante Dukić (Jurjenići, 1867. – Zagreb, 1951.) glavninu djela napisao je između dvaju svjetskih ratova, a ostao je tek usputno zabilježen u zavičajnoj povijesti i u nacionalnim leksikonima.

Danas bi se moglo reći da je Dukića od zaborava spasila tek pjesma »Naš domaći glas«, piše u najavi izložbe.

– Dukić je tijekom rada u Kastvu, od 1886. do 1905., radio kao tajnik i predsjednik Učiteljskog društva kotara Volosko, boreći se godinama za povećanje plaće učiteljima.

Kad je stigao za »vježbaoničkog učitelja« u žensku učiteljsku školu u Gorici, izjavio je kako je on kao Hrvat došao germanizirati talijanske djevojke. U Gorici se zagrijao za arheološka istraživanja pa 1909. i 1910. prikuplja prethistorijsku građu na lokalitetu Mišinci podno zidina Kastva.

Nedugo nakon Prvog svjetskog rata, Dukić je u Gorici počeo pisati priču o magarcu, ne znajući kako će se ona pretvoriti u roman »Iz dnevnika jednog magarca«.

Knjiga je objavljena nakon preseljenja u Zagreb 1925. i doživjela je velik odjek. Potaknut njome, Vladimir Nazor je napisao priču o svome psu Šarku. Dukić je zbirku stihova »Od osvita do sutona« objavio 1932. godine.

Dio pjesama iz nje doživio je više prijevoda na razne jezike, a rekorder je pjesma »Hram« objavljena na šesnaest jezika.

Dukić se dopisivao s brojnim piscima, a najzanimljiviju korespondenciju vodio je s Ivanom Brlić Mažuranić. Dukićev roman o magarcu »Pages from the diary of a Jackass« objavio je Progress Press u New Yorku 1931. godine.

Uslijedila je zbirka aforizama »Pogledi na život i svijet«, ekavizirana i objavljena na ćirilici 1931. u beogradskoj »izdavačkoj knjižarnici« Gece Kona. Dukićeva čakavska »Marija devica« (1935.) privukla je veliku pažnju Primoraca.

Napisao je i ogled »Nešto o čakavskom naglasu«. Bio je sklon glazbi i skladatelj je nekoliko zborskih pjesama. Tijekom ratnih godina objavljuje knjige »Pogledi na njemačkom«, »Dnevnik na talijanskom«, »Zov Kvarnera«…

Pjesmu »Naš domaći glas« (1936.) je Viktor Car Emin proglasio remek-djelom, a dio njenih stihova se do danas recitira na školskim i javnim priredbama u Kastavštini i Liburniji. Lovro Županović i Dušan Prašelj su pjesmu uglazbili, navedeno je u povodu izložbe.