Palazzo dell’Arte, smješten u milanskom Parco Sempione, jedno je od ključnih arhitektonskih i kulturnih mjesta talijanskog 20. stoljeća. Zgradu je 1933. godine projektirao arhitekt Giovanni Muzio kao stalno sjedište Triennale di Milano, jedne od najvažnijih međunarodnih manifestacija posvećenih arhitekturi, dizajnu i vizualnim umjetnostima.

Mjesto memorije

Arhitektonski, Palazzo dell’Arte pripada stilu Novecento Italiano, koji spaja klasičnu monumentalnost s racionalističkom jasnoćom i suzdržanim modernizmom. Muzio je svjesno izbjegao avangardnu radikalnost tadašnjeg racionalizma, stvarajući institucionalnu arhitekturu koja je trebala trajati i prilagođavati se različitim sadržajima.

Palazzo dell’Arte 1933. godine projektirao je arhitekt Giovanni Muzio kao stalno sjedište Triennale di Milano

Prostor je oblikovan kao neutralna, fleksibilna izložbena struktura, sposobna prilagoditi se različitim konceptima i medijima, što ga čini idealnom pozornicom za eksperimentalne i interdisciplinarne projekte.

Palazzo dell’Arte nije samo zgrada, nego i institucionalni aparat moderniteta, ali i prostor u kojem se oblikovala ideja talijanskog dizajna kao kulturne i političke kategorije, mjesto gdje povijest, industrija, estetika i ideologija kontinuirano međusobno pregovaraju.

Palazzo dell’Arte možemo čitati i kao slojevito mjesto memorije: prostor koji je preživio ideološke promjene i transformirao se iz aparata režimske kulture u otvorenu platformu suvremenih rasprava o dizajnu, arhitekturi i društvu.

Inače, zgrada tijekom cijele godine funkcionira kao izložbeni prostor, muzej dizajna i mjesto performansa, predavanja i debata. Danas u sklopu zgrade djeluje i Museo del Design Italiano, koji je posvećen povijesti i razvoju talijanskog dizajna kroz stalni postav koji obuhvaća ključne autore, predmete i industrijske proizvode 20. i 21. stoljeća.

Ovaj muzej naglašava povezanost dizajna, tehnologije i društvenog konteksta, potvrđujući ulogu talijanskog dizajna kao jednog od temeljnih elemenata kulturnog identiteta zemlje.

Jedinstvenost Triennala

​Triennale Milano je jedan od najstarijih, najutjecajnijih i konceptualno najposebnijih trijenala na svijetu – i po mnogočemu se bitno razlikuje od većine suvremenih umjetničkih trijenala.

Atlas svijeta u promjeni

Za razliku od većine trijenala koji su primarno fokusirani na suvremenu umjetnost, milanski Trijenale je povijesno i strukturno usmjeren na arhitekturu, dizajn (industrijski, grafički, interijerski), urbanizam, primijenjene umjetnosti i odnos umjetnosti, tehnologije i društva.

Većina trijenala »oživi« svake tri godine dok Milano radi kontinuirano (izložbe, arhiv, istraživanja, edukacija). Trijenalni ciklus je kulminacija, a ne jedini trenutak djelovanja.

Maghras – farma za eksperimentiranje

K tome tu je jaka veza s industrijom i proizvodnjom budući da je Milanski Trijenale povijesno povezan s talijanskom industrijom, razvojem svakodnevnih predmeta i društvenom ulogom dizajna.

Dizajn nije dekoracija, nego društveni alat – poručuje nam Triennale u Milanu. Ovdje je prisutno manje »globalnog spektakla«, a više strukturnog utjecaja.

Za razliku od globalnih trijenala koji često funkcioniraju kroz: privremene instalacije i međunarodne zvijezde, Milano oblikuje kanone te utječe na obrazovanje, praksu i standarde struke.

Od 1933. godine kustosi Triennala organiziraju međunarodne izložbe svake tri godine, pozivajući dizajnere, arhitekte, umjetnike i kolektive iz cijelog svijeta da se usmjere na neku određenu temu.

Rad Zaklade Norman Foster bavi se razlikama u utjecaju klime, društvenim prilikama i pristupu urbanim područjima

Ova međunarodna izložba jedini je kulturni događaj koji je stalno priznat od strane Međunarodnog ureda za izložbe (BIE), međuvladinog tijela koje nadzire Svjetske i Međunarodne izložbe.

Nakon što su se u 2019. godini bavili temom održivosti s izložbom Broken Nature, te misterijima svemira – od kozmičkog prostora do nevidljive skale virusa – u 2022. s Unknown Unknowns, 24. Međunarodna izložba zatvara ovo tematsko putovanje refleksijom na ljudsku dimenziju, fokusirajući se na hitno i političko pitanje rastućih nejednakosti.

Održivi gradovi Normana Fostera

Kroz niz izložbi, posebnih projekata i javnih programa, Međunarodna izložba trienala propituje globalne izazove povezane s razlikama prisutnima u različitim sferama postojanja: od identiteta, porijekla, roda do geografije. Izložba ne samo da ističe ove razlike, već ih i predlaže kao mogućnosti za novu vrstu zajednice.

Kineski paviljon

Premošćavanje podjela

Kako bi se suočili s ovako širokom i složenom temom, kustosi su prikupili misli, ideje i prijedloge, prateći dva glavna smjera: geopolitiku nejednakosti i biopolitiku nejednakosti.

Prizemlje Triennale Milano odražava geopolitičku dimenziju, uglavnom, ali ne isključivo vezanu uz gradove – posebice kroz suprotne pojmove »bogatstvo« i »siromaštvo« koji su danas poprimili nova značenja u sferama urbanog života.

Prvi kat, s druge strane, posvećen je biopolitičkim implikacijama društvenih, ekonomskih i rodnih nejednakosti te utjecaju na navike, stilove i očekivanja života u suvremenim društvima.

Iako svaka zemlja ima svoj jedinstveni set izazova, zajedničko iskustvo pokazuje da nijedno društvo nije samo u svojim naporima da premosti podjele i neravnoteže.

Gradovi, povijesno mjesta prilika, danas često pojačavaju razlike. U tom duhu, međunarodna sudjelovanja pozvana su da se usmjere na specifične urbane ili prostorne dimenzije, doprinoseći kolektivnoj refleksiji o najdalekosežnijim političkim prijedlozima za društvo u kojem se razlike prihvaćaju kao resursi za stvaranje novih oblika zajedništva.

Kao što znamo, napetost – a ponekad i sukob – između nejednakosti i razlike nije ograničena samo na današnje gradove ili goleme prostore geopolitike. Ona postoji i unutar naših vlastitih tijela i tijela ljudi oko nas, gdje prirodne razlike mogu postati plodno tlo – ili tragična nejednakost.

S izložbom Inequalities, Triennale ne tvrdi da je iscrpila ovu temu, već – kao što to uvijek čini – nastoji ponuditi poticaj za razmišljanje i predložiti moguća rješenja.

Refleksije i ideje o nejednakostima koje nasljeđujemo, koje susrećemo i koje oblikujemo tijekom života, nejednakosti su koje ponekad trpimo, a ponekad ih uspijevamo preoblikovati u prednosti, darovane drugima kao poklon – kao dodanu vrijednost u njihovim životima.