Nakon što je predstavljena u Trstu, izložba »Od zbilje do fantastike«, kojom su se sudionici 61. Međunarodne izložbe umjetnosti Venecijanskog bijenala Zdravko Milić i Bruno Paladin predstavili talijanskoj publici, nedavno je otvorena i u Galeriji Amato u Grožnjanu. Novootvorena izložba okuplja radove dvaju autora različitih umjetničkih poetika koje povezuje istraživanje granice između stvarnog i imaginarnog, stvarajući dijalog između dvaju autentičnih likovnih rukopisa.

U tekstu pod nazivom »Umjetničko putovanje u druge svjetove« povjesničar umjetnosti i kustos izložbe Enzo Santese ističe da autor Bruno Paladin »uvijek zadržava stvaralačku svježinu koja mu omogućuje da se suočava s kompozicijskim izazovima, s razigranom lakoćom onoga koji se svaki put iznova prepušta iznenađenju pred djelima koja najbolje odgovaraju njegovu trenutačnom raspoloženju i kreativnoj energiji«.

Glazbenost kromatskih masa

Razgranata napetost njegova istraživanja i u dvodimenzionalnom i u trodimenzionalnom prostoru ima svoje pokretačko središte u slikarstvu, gdje se njegova pjesnička inspiracija razigrava u velikom broju različitih podloga, od drva do metala, od polistirena do papira. Djela izložena ovom prilikom, s posve novim rezultatima, izravno se nadovezuju na ciklus »Geoplan«, koji je Paladin osmislio tijekom prvog vala pandemije. Nakon toga, na istoj je liniji ostvario veliku raznolikost radova vjernih svojoj izvornoj matrici, ali uvijek obilježenih iznenađujućom svježinom u spoju linearne i kolorističke dinamike. Umjetnikovo zadovoljstvo u suočavanju s materijom i istraživanju njezinih izražajnih mogućnosti, u grafičkom kontekstu uronjenom u fluidnost boje, jasno proizlazi iz njegove navike da sam izrađuje papir na kojem otiskuje geometrijske dijelove prostora obilježene idejom transparentnosti, kaže kustos.

U svome ciklusu »Geoplan«, pojašnjava kustos, autor »rastavlja postojeće kako bi ga potom ponovo sastavio krećući se prema zavodljivoj slobodi apstrakcije koja ipak čuva tanki, ponekad gotovo neprimjetni trag tek naznačene fizičke stvarnosti«.

Akvarelna djela nalaze privlačan odraz u materijalnim radovima, gdje se izresci kartona ili geometrijski metalni elementi slažu u prostor u kojem, nakon dovršetka djela, kroz izmjenu punog i praznog, diše ritam ponuđen pažnji promatrača. Kao da djelo ima i interaktivnu namjeru, a njegova izražajna snaga potiče kretanje znaka i oblika izvan granica slike, tražeći dijalog s drugim elementima prisutnima na izložbi. Glazbenost kromatskih masa omogućuje da se »čuju« njihovi naglasci, koji namjerno prelaze granice obrisa, šireći se fluidno po horizontalnoj ravnini i vertikalno prodirući u dubinu. Tako papir postaje sastavni dio boje, poput smjese iz koje izvire životna energija puna dobrih predznaka za naše vrijeme, tumači Santese.

Imaginarno putovanje

S druge strane, »fizički prostori radova« autora Zdravka Milića, pojašnjava kustos Santese, »kao da pripadaju drugim svjetovima« u kojima »neki sitni detalji otkrivaju prisutnost čovjeka, kao da u najudaljenijim prostranstvima svemira pojedini formalni elementi prizivaju ideju nekog drugdje, u kojem zemaljske stvari poprimaju drukčija značenja, strana negativnim pojmovima koje obično imaju u svakodnevnim prosudbama«.

Na tim prostorima Milićeva mašta iscrtava geografije slučajnosti koje, međutim, ne otežavaju kretanje; u tim se »mjestima« rasipaju igračke jedne zaigrane poetike koja je na Zemlji ustupila mjesto sukobima i borbi. Ukratko, u djelima koja često u naslovu prizivaju ime našega satelita (»Lunadrom«), umjetnik nas poziva na imaginarno putovanje kroz fizičke strukture drugih svjetova, gdje se harmonija stvara suživotom čak i naizgled nespojivih neživih protagonista, koji kao da se kreću prostorom oslobođenim gravitacijskih sila, dok ljudske figure, kada se pojave, djeluju usklađene s frekvencijama koje upućuju na stvarnosti strane navikama naše svakodnevice, ističe.

Boja, govori dalje, »poprima najrazličitije tonove pod vodstvom kista, koji je vidljivo produženje trzaja duše, emocionalnih vibracija, koje vrlo često proizlaze iz zabrinutosti povezane s promišljanjem zbivanja suvremene povijesti«.

Kao da je potaknut bezbrojnim elektroničkim impulsima (onim istima koji upravljaju funkcioniranjem videa), slikarski prostor često presijeca brojnim paralelnim linijama, fragmentiranima u kretanju. Kao što na zaslonu uređaja s katodnim cijevima fluorescentna površina može otkrivati alfanumeričke znakove i simbole, tako se i u Milićevim djelima ikonografska struktura ostvaruje na grafičkim pomacima pozadine, gotovo kao figurativne stvarnosti u filigranu, koje poprimaju oblik snagom linija ili nakupinama materije što stvaraju sliku. Ova je tvrdnja poziv da se uđe u ovo slikarstvo, kao da je ono gorivo za fantastično, makar i privremeno putovanje prema mjestima udaljenima od bijede naše sadašnjosti, zaključuje Santese.

Izložba u Galeriji Amato otvorena je do 12. srpnja.