"Polusvijet"

Izložba Igora Malnara u Galeriji Turnac: Keramičke skulpture kao metafora ljudske egzistencije

Ervin Pavleković

Foto Ana Križanec

Foto Ana Križanec

Igor Malnar radovima gradi snažan, kontemplativan svijet u kojem tehnika raku keramike postaje metafora ljudske egzistencije



Skulpturama koje nose tragove vatre, pukotine i deformacije, odnosno vremena, borbe i(li) kakvog procesa, umjetnik Igor Malnar radovima okupljenim nedavno otvorenom izložbom »Polusvijet« u Galeriji Turnac gradi snažan, kontemplativan svijet u kojem tehnika raku keramike postaje metafora ljudske egzistencije; Malnarovi apstraktni, reducirani oblici ne bježe od stvarnosti, već je ogoljuju, stvarajući vizualnu fenomenologiju društvene krhkosti.


Metafora postojanja


U ciklusu »Polusvijet«, govori voditeljica Galerije Turnac Katerina Jovanović, autor Igor Malnar »stvara duboko koherentan umjetnički svijet u kojem tehnika raku keramike postaje ontološka metafora ljudskog postojanja«, pa »njegove skulpture nisu rezultat puke formalne eksperimentacije, već snažna sinteza materijalnog znanja, društvene refleksije i filozofske dubine, sročena kroz autentičan, kontemplativan umjetnički izraz«.


Foto galerija: Izložba Igora Malnara u Galeriji Turnac Foto: Ana Križanec


– Raku, drevna japanska tehnika koja slavi nesavršenost, slučajnost i tragove koje ostavlja vatra, ovdje je podignuta do razine konceptualnog ključa. U Malnarovu rukopisu ona nije samo materijalni izbor, nego ontološki princip.




Proces paljenja i naglog hlađenja, ožiljci, pukotine i deformacije nisu nedostaci, već tragovi autentičnog života materijala, odnosno vidljiva memorija prolaska kroz ekstremne uvjete.


Raku tako postaje alegorija za ljudsku egzistenciju: izloženost vanjskim silama, stalna transformacija i prihvaćanje krhkosti kao sastavnog dijela identiteta. Malnar ne oblikuje samo skulpture, već ontološke artefakte – tijela koja pamte vlastiti nastanak, kaže kustosica.



Glede autorova rukopisa pak govori kako »u izražajnom jeziku Malnarove umjetnosti prevladava apstrakcija – ne kao bijeg od stvarnosti već kao sredstvo njezina dubljeg otkrivanja«, pa »apstraktni minimalizam njegovih geometrijskih volumena ne prikriva značenje već ga koncentrično usmjerava«.


– Pritom je važna razlika između dekora i forme. Kod Malnara, forma nije formalizam. Ona je misaoni medij. Ona, kao što piše Gaston Bachelard, ne pokazuje svijet, već »izražava uvjete mogućnosti da se svijet osjeti iznutra«.


Kroz reducirani vizualni jezik Malnar artikulira ono što izmiče govoru: tjeskobu, neizvjesnost, nesklad, ali i tihe tragove prisutnosti. Naziv »Polusvijet« otvara više razina čitanja.


Taj »polusvijet« ne označava samo reducirane, tamne, zagonetne oblike njegovih skulptura već i društvenu stvarnost – onu koja je »ispod površine«, potisnuta ili preodjevena u iluziju uglađenosti. Malnar u tom kontekstu ne nudi jednostavne osude; on ogoljuje stvarnost i prikazuje njezinu kompleksnost, kazuje Jovanović.


Refleksija o subjektu


»Redukcija forme i nemir površine u njegovim skulpturama«, pojašnjava, »postaju vizualna fenomenologija društvene krhkosti«.



– Geometrijska preciznost evocira normativnost i društvenu strukturu, dok ispucale, nagorjele površine progovaraju o potisnutim tenzijama i unutarnjoj nesigurnosti. Time Malnar nudi refleksiju o suvremenom subjektu – biću koje balansira između vanjštine i krhke unutrašnjosti, između kontrole i raspada.


Upravo u tom prijelaznom prostoru između forme i raspada – polusvijetu – artikulira se istinska drama suvremenosti, ističe Jovanović te dodaje kako tome, dakako, pomaže i autorska glazba Vedrana Mijića, koja je nastajala usporedno s nastajanjem samih skulptura, pa »nije tek pratnja, već prostorni i zvučni nastavak vizualnog svijeta – kompozicija koja putem ritmičkog minimalizma i harmonskih kontrasta artikulira istu dinamiku, koja pulsira u keramičkim tijelima«.


Trag koji ostaje


»U svojoj srži«, govori Jovanović, izložba »Polusvijet« je »kontemplacija o granici; onoj između svjetla i tame, punine i praznine, zvuka i tišine, kontrole i raspadanja«, odnosno »prostor prijelaza, nestabilnosti, unutarnje borbe«.



– Kako je Simone Weil jednom zapisala, »ljepota svijeta je zamka Božja. Ona nas vodi prema istini, ali tek kad padne iluzija«. U tom duhu, Malnarov »Polusvijet« otkriva ljepotu tek kroz napuštanje ideje savršenstva.


Njegove skulpture s ožiljcima vatre i tragovima dima ne nude ideal, one nude istinu: postojanje koje boli, ali i svijetli. »Polusvijet« svojom materijalnom istinitošću i filozofskom koncentracijom razotkriva suštinsku krhkost svih društvenih konstrukcija. Reducirajući težnju k vizualnoj besprijekornosti kao dominantnoj paradigmi suvremenog društva, Malnar preusmjerava na istinitost i važnost misaonih konstrukata prema kojima moć prebiva u ranjivosti.


U tom smislu, ovaj ciklus ne označavaju ni dekorativni objekti ni puka društvena kritika; on je iskustvo transcendentne materijalnosti, trag koji ostaje ne samo na keramici, već i u svijesti promatrača, zaključuje Jovanović.


Izložba ostaje otvorena do 13. srpnja, a možete se pogledati od ponedjeljka do subote od 9 do 12 sati i od 20 do 23 sata. Izložba se realizira sredstvima Grada Novog Vinodolskog, Ministarstva kulture i medija te Primorsko-goranske županije.