RIJEKA  Četvorica hrvatskih umjetnika, od čega čak trojica Riječana –  Nemanja Cvijanović, Igor Eškinja, David Maljković – sudjeluju na velikoj izložbi Luca Tuymansa »Vizije centralne Europe – stvarnost najniže razine« što se do konca siječnja održava u belgijskom Brugesu. Četvrti hrvatski predstavnik je Zlatko Kopljar.Od 2002. godine kad je bio europska prijestolnica kulture, taj živopisni grad jajolikog oblika, s brojnim kanalima i srednjovjekovnom povijesnom jezgrom upisanom na UNESCO-vu listu svjetske baštine, nastavlja s kulturnom politikom koja ga želi učiniti gradom koji promovira suvremeno umjetničko stvaralaštvo. Tako je i središnjom temom četvrtog »Bruges Central festivala« koji se održava svakih pet godina, postala ova izložba koja se reklamira kao jedan od najvećih kulturnih događaja u Belgiji 2010. godine. Njezin autor Luc Tuymans slovi za najvećeg živućeg belgijskog umjetnika i jednog od najutjecajnijih svjetskih slikara, a u ovom je kustoskom projektu okupio 43 međunarodno priznata umjetnika iz Poljske, bivše Istočne Njemačke, Češke, Srbije, Slovenije, Albanije, Estonije, Latvije, Hrvatske i drugih zemalja središnje Europe.Sudbina dva gradaSigmar Polke, Gerhard Richter, Neo Rauch, Miroslaw Balka, Tadeusz Kantor, Isa Genzken, Deimantas Narkevičius… samo je dio zvučnih imena u čijem društvu izlažu Cvijanović, Eškinja, Maljković i Kopljar, a ponajviše zaslugom Branka Franceschija, aktualnog direktora Virtualnog muzeja avangarde i nekadašnjeg ravnatelja riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Na njegov poziv Luc Tuymans je prošlog  ljeta posjetio Hrvatsku, a idućeg proljeća Franceschi mu planira prirediti izložbu u Zagrebu. – Znajući da radi istraživanje za ovu veliku izložbu, proveo sam ga kroz više ateljea u Rijeci i Zagrebu i mislim da je rezultat odličan – kaže Franceschi koji je belgijskog umjetnika upoznao 2004. godine, za vrijeme nastupa Zlatka Kopljara na Bijenalu u Sao Paolu.Ideja vodilja u koncipiranju izložbe Tuymansu je – prema njegovim riječima – bila različita sudbina dva grada: Brugesa kao netaknute povjesne cjeline i Varšave koja je u Drugom svjetskom ratu gotovo sravnjena sa zemljom, da bi potom bila obnovljena i uvrštena na popis zaštićene svjetske baštine.– Tuymansa zanima vizualna umjetnost srednje Evrope, pri čemu misli na potez od Baltika do Crnog mora, s obje strane podjele na Istočnu i Zapadnu Evropu. Predstavljen je arhipelag važnih, a u većini slučajeva nedovoljno eksponiranih umjetnika našeg dijela svijeta, od sredine 20. stoljeća na ovamo. Zanimljivo je da je na izložbu uključio i umjetnike porijeklom s tog prostora, poput Andya Warhola i Alexa Katza, a neobičnoje i prisustvo Takashija Murakamija koji se predstavlja vrlo neobičnim  animiranim filmom. Razlog za to vjerojatno je snažno nadahnuće tradicijom animacije koja je jako prisutna u srednjoj Evropi – kaže Franceschi o izložbi.Otkupna strategijaLuc Tuymans je bio mentor Davidu Maljkoviću na Kraljevskoj akademiji u Amsterdamu, a njegova »Slika s ograničenim predumišljajem«, kao i Cvijanovićev rad na izložbi,  dolaze iz kolekcije riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Tom činjenicom Franceschi se posebno ponosi, jer je vidi kao  potvrdu dobre otkupne strategije dok je bio na čelu Muzeja, iako mu se ponekad spočitavalo suprotno. Možda najbolji primjer za to predstavlja skulptura »Plaćam struju« Nemanje Cvijanovića – autentična replika Titovog nadgrobnog spomenika adaptirana u radijator za kućnu upotrebu. Zbog otkupa tog rada među dijelom riječkih umjetnika svojedobno se podigla hajka, no na međunarodnoj sceni njegova je percepcija očito drukčija. Maljković na izložbi sudjeluje i filmom »Retired form« u kombinaciji s istoimenom instalcijom kolaža na reflektirajućoj podlozi. Eškinja se predstavlja prostornom instalacijom »Flood« i zidnom  intervencijom »Illuminando destra e sinistra«, a Kopljar videom i serijom monumentalnih fotografija iz performansa  K9 Commpasion, kakve posjeduje i MMSU,  te s još tri video rada –  K9, K13 i K14 – od kojih je posljednji  prikazan premijerno.Sumorna vizija današnjiceIzložba je postavljena na nekoliko lokacija u središtu Brugesa, tako da obilazak podrazumijeva šetnju kroz cijeli grad, a kustosici MMSU-a Kseniji Orelj upravo je postav najfascinantniji. – Riječ je o arhitekturi koja nije predviđena za izlaganje suvremene umjetnosti, ali postav je tako koncipiran da su se radovi savršeno uklopili. Svi imaju puno prostora tako da lijepo dišu, a posebnu toplinu daju im  boksovi od drvenih panela, u kakve su smještene video instalacije. Na izložbi su zastupljene sve umjetničke discipline u vremenskom rasponu  od 30-tih godina prošlog stoljeća do današnjih dana, a bez obzira na  njihovu raznovrsnost u tako velikom razdoblju, Franceschi smatra da je  moguće očitati i zajednički karakter ove umjetnosti.– Morbidno i pomalo dekadentno raspoloženje zajedničko je svim radovima. Oni su individualno veoma jaki, ali u zajedništvu daju prilično sumornu viziju društva i današnjice – kaže Franceschi, a i sam Tuymans upućuje na to Kantorovim citatom u naslovu izložbe. – Stvarnost najniže razine podrazumijeva ono elementarno, materijalno, svakodnevno,  što Kantor vidi kao polazište svoje umjetnosti. Tuymans preuzima tu ideju  izvodeći iz nje princip stvaralaštva za cijelo  područje na kojem usljed političkog diskontinuiteta uvijek sve iznova počinje. To je neprekinuti ciklus stvaranja i razaranja, u kojem su stvari uvijek granične, nove i drukčije od glavnog tijeka kojim se razvija zapadna kultura. Upravo to – kaže Franceschi – daje specifičan sadržaj i snažan pečat umjetnosti tih prostora.Nela VALERJEV OGURLIĆLUC1