Foto N. REBERŠAK
Ernst Barlach i Käthe Kollwitz razlikuju se od drugih ekspresionista po svome snažnom političkom i socijalnom angažmanu, zbog kojeg su bili zabranjivani i proganjani
Sivi tonovi i jednaka takva »siva« atmosfera obilježja su izložbe Ernsta Barlacha (1870-1938) i Käthe Kollwitz (1867-1945) »Izvan granica postojanja«, koja je postavljena u zagrebačkoj Modernoj galeriji u sklopu obilježavanja 110. obljetnice kontinuiranog rada te institucije. Njemački umjetnici kipar Ernst Barlach i grafičarka i slikarica Käthe Kollwitz umjetnički su istomišljenici koji su snažno i duboko osjećali patnju ljudi za vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata, i koji su akutno beznađe i očaj pasionirano prenosili na svoja platna, crteže, skulpture. Sumorna lica siromaha, prosjaka, siročadi nižu se kroz čitave opuse ovo dvoje najznačajnijih njemačkih ekspresionista s početka prošlog stoljeća. Predstavljeni su kroz više od 60 impresivnih skulptura u bronci, drvu i sadri te više od sto grafika i crteža te fotografskom građom.
Foto Nenad REBERŠAK
Neki crteži i grafike doimaju se kao idealna ilustracija Krležinih proza i ranih drama; emocija koja ostaje nakon obilaska postava mogla bi se označiti sintagmom »U agoniji«. Iza Boga Marsa ostala je samo nesreća, barakaši, ljudi bez nade.
– Od drugih ekspresionista Ernst Barlach i Käthe Kollwitz razlikuju se po svome snažnom političkom i socijalnom angažmanu, zbog kojeg su bili zabranjivani i proganjani – ističe kustosica izložbe Heike Stockhaus iz institucije Ernst Barlach Gesellschaft Hamburg, u suradnji s kojom je Moderna galerija i ostvarila ovu izložbu.
– To je izložba iz povijesti, ali ona zrači aktualnošću jer je i danas važno gledati preko granica postojanja i tražiti nove ciljeve – rekla je Stockhaus, objasnivši da već sam naslov izložbe ima dvostruko značenje koje se može povezati s načinom na koji su dvoje umjetnika djelovali.
– Dok se Käthe bavila ograničenjima, prikazivala siromaštvo, rat, pothranjenost, Ernsta nije zanimala stvarnost, nego je želio prikazati bolji svijet i prekoračiti te granice – kaže kustosica, izražavajući nadu da će izložba dati odgovore na neka pitanja koja su si prije stotinu godina postavljali ti njemački umjetnici, a aktualna su i danas. Kollwitz je uvijek bila zaokupljena stvarnim ljudima koje je portretirala, dok je Barlach proučavao stanja beznađa, izgubljenosti, očaja. Po tome se oni savršeno nadopunjuju.
Ovo dvoje umjetnika izvanrednima i suvremenima čini njihovo beskompromisno afirmiranje humanističkih vrijednosti, promicanje čovjekoljublja, koje je za Barlacha završilo u Güstrowu 1938., a za Kollwitz u Moritzburgu kraj Drezdena 1945. godine.
– Kollwitz i Barlach jednako su poimali svoju ulogu umjetnika, bili su duhovni srodnici, dijelili su humanistička stajališta, zato je njihov međusobni dijalog tako intenzivan. Njihovi radovi nikada nisu u proturječju, već se međusobno nadopunjuju i proširuju, a na dirljiv nam se način obraćaju sve do danas – ističe Biserka Rauter Plančić, ravnateljica Moderne galerije, napominjući i da se u tim radovima mogu čitati i suvremene debate o bogatstvu i siromaštvu, empatiji, političkom angažmanu…
Po njezinim riječima, ti su se umjetnici zanimali za žrtve rata i režimskih brutalnosti, a to su teme koje i dalje kod promatrača njihovih djela potiču na propitivanje mračnih aspekata današnjice, u kojoj se ponovno javljaju posljedice rata, s kolonama izbjeglica diljem Europe. Agonija kao temeljni sadržaj njihovih djela danas se doima kao »opominjući nekrolog svim ratovima ovoga svijeta«.
Izložba u Modernoj galeriji ostaje otvorena do 29. studenoga, a prate ju radionice i vodstva za posjetitelje.
