Trenutno radi na scenariju za televizijsku seriju po uzoru na roman 'Korekcije', a na tribini je otkriveno i da je u pripremi i nova knjiga eseja u kojoj opisuje svoj put u Čile, koja bi uskoro trebala biti tiskana u SAD-u
ZAGREB Ako je netko prevodio Milanu Bandiću što je govorio američki pisac Jonathan Franzen na javnom razgovoru u VIP clubu, zagrebački se gradonačelnik mogao naći i uvrijeđenim. Pogotovo što je prekobrojna publika u neadekvatnom prostoru noćnog kluba gromko podržavala svaku Franzenovu aluziju na tu možebitnu JEDNU osobu u prostoru zbog koje je potreban prevoditelj, i tu JEDNU osobu koja nije pročitala planetarno popularni roman „Sloboda“, najvjerojatnije istu onu osobu koja ne zna engleski.
Sve je to Franzen vrlo vješto umotao u skromnost, radost što mu se učinilo da su ga mnogi prisutni zapravo čitali, pa je taštinu ipak valjalo tražiti između redova.
Ovaj pasionirani promatrač ptica i pisac našao se u Hrvatskoj zapravo zahvaljujući pticama, a ne pisanju. I to ne čak hrvatskim nego albanskim pticama selicama. A njihovo dvotjedno promatranje hrvatski je izdavač Franzena – V.B.Z. – uspio iskoristiti da pisca nagovori i na kratak posjet Zagrebu.
Problemi gostovanja Jonathana Franzena u Zagrebu bili su prilično bitni za uspjeh jednog takvog događanja: prostor i sugovornik. Još bi se i moglo raspravljati ima li loših pitanja ili samo loših odgovora, jer Radaković nije bio loš, nego preopširan i na mahove neprikladan, a Franzen mu ni najmanje nije pomagao u kroničnoj želji da se svidi publici. No u slučaju prostora jednostavno nije se smio desiti takav propust.
Prije svega VIP club je već u startu bio premalen, a onda ga je dokrajčila činjenica da je to noćni klub te da je koliko-toliko ugode u sat i pol dugom razgovoru mogla osjetiti samo šačica ranoranilačkih štrebera koja je dohvatila i razgrabila inače označene stolce. Ostali su se navirivali iza stupova. Bilo je dakako i prevruće, a jedino što je funkcioniralo dobro bio je, na sreću, razglas.
No svakako je trebalo pretpostaviti da će doći puno ljudi, jer Zagreb je poznat po tome da će u ogromnom broju doći na proštenje bilo kojoj planetarnoj zvijezdi, pa bila ona i literarna.
Piščev sugovornik bio je Borivoj Radaković, no njegova se opširna pitanja, gotovo mali eseji, nisu pretjerano svidjela ni publici, a ni Franzenu. Iako je logično bilo to što je Radaković započeo pitanjima o pticama, jer osim što su ga upravo one dovele u Zagreb, ima ih i u njegovim romanima, nije mu bilo drago odgovarati na njih da ne bi ispao „bird nerd“ (ptičji štreber). Ipak je uspio procijediti da mu ptice nisu zanimljive pojedinačno, nego po vrstama. „Svaka vrana nalik je jedna drugoj, ali vrste ptica su kao pojedinačni ljudi“, rekao je.
I inače su njegovi odgovori, u odmjerenom, sporom, gotovo melankoličnom ritmu izražavanja često bili prilično sentenciozni, unaprijed već osmišljeni i dobro izbrušeni silnim odgovaranjima na slična pitanja.
„Roman je (kao književna vrsta, op. a.) dobar upravo za predstavljanje nijansi sive u etičkim i drugim pitanjima, jer svijet nije crno-bijel“, ili: „Pisanje je za mene najteži posao, ali pomaže nam da shvatimo što ne valja s nama“ i: „Ne zanima me produkt pisanja, nego osoba koja postaješ u procesu pisanja“, redale su se piščeve mudrosnice, začinjene humornim dodvoravanjima publici i britkom ironijom.
Unatoč tome što je Radaković u jednom od pitanja-eseja napomenuo da u Franzenovu pisanju ima puno humora, ali ne i ironije.
Posjetitelji su mogli saznati još i da često piše potaknut ili inspiriran depresijom, iako je svoje raspoloženje prije uspjeha s romanom „Korekcije“ odredio kao zavist i bijes. „A ljutnja je bolji poticaj za pisanje od depresije, ipak. Ne mogu vjerovati kako je samo ljut i bijesan bio taj koji je napisao ’Korekcije’. Kad god im se vratim to pomislim“, izjavio je.
U borbi realizam vs postmodernizam i Radaković i Franzen biraju realizam, jer, kako je Franzen rekao, realizam je bolji za uspostavljanje veza s čitateljima. Poteglo se i pitanje mogućih ekranizacija „Korekcija“, pa je Franzen potvrdio da je bilo puno upita, ali da se na kraju sve izjalovilo osim projekta TV-serije po romanu, za koju upravo piše scenarij.
Potvrdio je i da je veliki simpatizer demokrata: „Moguće je da su neki republikanci dobri, jer znam da ima demokrata koji su loši. Ali mrzim republikance“, a uz to još je jednom obranio svog predsjednika Obamu posvjedočivši da on nije dobio ilegalnu kopiju „Slobode“, nego probni, ogledni primjerak prije konačne i umnožene verzije.
