RIJEKA » Tih 90-ih bio sam izbjeglica iz Banja Luke. Jednog dana sam tako išao u Caritas po hranu i na kiosku vidio Tuđmana i Miloševića u zagrljaju. Pa rek’o sam sebi: »Ima razloga za živit’«. Nemate pojma koliko ste nam značili, i zato ako ima ikakve šanse, nastavite – rekao je gospodin u publici na jučerašnjem »događanju naroda« pri predstavljanju knjige Borisa Pavelića »Smijeh slobode« u foajeu HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci. Razlog dupkom punog prostora, osim knjige koja je izdavački fenomen u Hrvatskoj, rasprodanog prvog izdanja prije nego li je i stiglo u knjižare, bila je pristutnost »svetog trojstva« Viva Ludež – odnosno Viktora Ivančića, Predraga Lucića i Borisa Dežulovića. 

   I taman je netko mogao optužiti organizatore predstavljanja za potpuno nesnalaženje u organiziranju, obzirom da je i u Splitu pred dvoranom ostalo puno ljudi, kad je konferansje Branko Mijić objasio da je prostor izabran zbog višestruke simbolike. 

  

Ključno pitanje

– Prije 70 godina ovdje je održana svečana sjednica u povodu oslobođenja Rijeke i završetka Drugog svjetskog rata, a danas ovo je kazalište vraćeno narodu, ono je prostor slobode, kao što je i Feral bio – rekao je Mijić, a dvoranom se prolomio prvi od mnogih zaglušujućih aplauza. 

   Nekoliko uvodnih ambijentiranja oko knjige, koja će na jesen vjerojatno i u treće izdanje, kako je to rekao urednik i direktor Adamića Dragan Ogurlić, i Viva Ludež je mogla krenuti u očekivani šou. 

   – Gdje si bio ’91.? – pitao je Mijić Dežulovića, refererirajući se na njegovu slavnu reportažu iz Vukovara. 

   – Ima sve to na internetu. Pa ja sam na tenku JNA ušao u Vukovar i bacao cvijeće po njegovim oslobodiocima. O tome se sve zna. Ovo u knjizi je samo Pavelićeva verzija – rekao je Dežulović. 

   No daleko od toga da je predstavljanje proteklo u šaljivim tonovima. Dramaturgija je možda bila kaotična; Mijić je vrlo rano predao palicu u ruke publici, pa su ovisno o pitanjima, »feralovci« bili više ili manje inspirirani. I pridruženi im autor Pavelić, ali i on je sam skromno priznao da bi ovo mogla biti jedina knjiga za koju autor uopće nije zaslužan, uz to što je namjerno podnaslovljenja »uvodom u Feral Tribune«. 

  – Ova Hrvatska gora je od one 90-ih, a takva je prirodno stanište za uljeze kao što smo mi. Onaj Feral je za biblioteke, ali današnji Feral bi trebao biti drugačiji. Hoće li se zvati Feral i hoćemo li ga raditi mi, to je drugo pitanje, ali »ferala« će biti – zaključio je Dežulović. 

   Feral je za Ivančića bio izraz kritičkog duha, pa je priznao i da mu je cijela ova priča u »Zajcu« malo pasivna, statična. No i on sluti razdoblje mraka te ne sumnja da će se i opet javiti neki pokret otpora. 

  Pokret otpora

Mrak koji nas očekuje bio je čest na usnama govornika, pa iako svi vjeruju u neki novi pokret otpora, zazivajući nezavisne medije, slika stvarnosti nije im osobito privlačna: mediji su u vlasništvu onih kojima mediji ne znače ništa, ili kako bi rekao Lucić, oni bi najradije štampali novce, a ne novine. Ili kako bi dometnuo Dežulović, otprije dva mjeseca i službeni zaposlenik EPH-a, slobodni mediji danas ne postoje, postoje tek slobodni autori i dio slobodnog medijskog prostora. 

   Pavelić je pak podsjetio da je Novi list u predstečajnoj nagodbi te da se traži kupac, na kojeg on pak apelira da uzme u obzir da je »feralovski« trojac ne samo autorski, nego i urednički superioran na medijskoj sceni u Hrvatskoj. I eto novog Ferala. 

   No dotad valja ispromovirati knjigu kojoj zapravo treba malo promocije. Njeno istarsko-kvarnersko putešestvije nastavlja se danas u Kanfanaru, a u subotu u podne druženjem u Adamićevoj knjižari u Opatiji. Možda i pod motom kojim je Mijić zaključio druženje u Rijeci: »Feral Tribune, sloboda narodu!«