U režiji Neve Rošić

“Enigmatske varijacije” primjer su prokušane formule – kvalitetan tekst je temelj dobre predstave

Kim Cuculić

Foto D. ŠOKČEVIĆ

Foto D. ŠOKČEVIĆ

Predstava »Enigmatske varijacije« riječke Talijanske drame primjer je prokušane formule da temelj dobre predstave čine kvalitetan tekst, odlični glumci i dobra režija



RIJEKA – Premijerom predstave »Variazioni enigmatiche/Enigmatske varijacije« Talijanske drame HNK-a Ivana pl. Zajca inauguriran je Dram(m)a centar u zgradi bivšeg Ivexa. Ovaj poznati komad iz 1996. godine suvremenog francuskog pisca, filozofa, dramatičara i filmskog redatelja Érica-Emmanuela Schmitta uprizoren je na komornoj pozornici »Zajca« u spomenutom dramskom centru, u režiji doajenke hrvatskoga glumišta Neve Rošić te izvođenju Aleksandra Cvjetkovića i Mirka Soldana. Riječ je o duodrami, u kojoj dvojica glumaca tijekom gotovo dva sata koncentrirano i predano nose čitavu predstavu punu neočekivanih obrata.


Poput psihološkog krimića


Naslov »Enigmatske varijacije« referenca je na britanskog skladatelja Edwarda Elgara i njegove »Varijacije na izvornu temu«. Početak predstave, prema zamisli scenografkinje Aleksandre Ane Buković, uvodi nas u dom pisca Abela Znorka, koji s gramofona pušta Elgara – glazbeni lajtmotiv koji je u intermedijskom dijalogu s tekstom predstave. Književni nobelovac Abel Znorko povukao se na izolirani otok negdje u Norveškom moru, gdje živi povučenim, usamljeničkim životom. Jednoga dana posjećuje ga muškarac koji se predstavlja kao novinar Eric Larsen. Znorko ga »dočekuje« pucnjima iz puške, a zatim kreće uzbudljiv dijalog dvojice muškaraca prepun verbalnih nadigravanja, sukoba, suprotstavljanja, rivalstva, iznenadnih obrata i otkrića.


Povod za Larsenov intervju je Znorkov roman, koji se temelji na korespondenciji pisca s nepoznatom ženom. Dvojica izvrsnih i iskusnih glumaca Talijanske drame, Aleksandar Cvjetković i Mirko Soldano, postupno gledatelja uvode u napetu priču, gotovo poput psihološkog krimića, čiji će rasplet, pirandelovski, razotkriti da zapravo ništa nije bilo onako kako nam se u početku činilo. O kakvom je obratu riječ, nećemo otkrivati, već ćemo reći samo to da Larsen nije novinar i da je Znorka posjetio iz posve drugih, osobnih razloga. Poveznica među njima je tajanstvena žena, prema kojoj ovi muškarci gaje različite varijacije ljubavi.


Stvarnost i fikcija




U konačnici, »Enigmatske varijacije« su i priča o jednom ljubavnom trokutu, a otvaraju i pitanja kao što su bolest, starenje, život i smrt, novinarstvo i književnost. Odnos Znorka prema ženi koju je volio verzija je ljubavi koja je bila strastvena i kratka, ali duboko urezana u pamćenje, dok je veza između Larsena i iste te žene varijanta vjerne i dugotrajne ljubavi. Znorko se zapravo bojao ljubavi, od koje je i pobjegao na udaljeni otok, nastavljajući je na neki način živjeti u svojem romanu, bijegom u imaginaciju.


Novi Dram(m)a centar »Zajc«

Nakon predstave posjetiteljima je predstavljen novi Dram(m)a centar »Zajc«, koji se proteže na dvama katovima zgrade u nekadašnjem Ivexu na Delti. Na prvom katu je manja pozornica s gledalištem; tu se smjestilo i Riječko kazalište mladih »Kamov«, a ovdje je i dvorana za probe. Na drugom katu su uredi Hrvatske i Talijanske drame, prostor za arhivu, kuhinja i veća dvorana za održavanje proba. Ravnateljica Hrvatske drame Renata Carola Gatica ovom je prilikom predstavila nove članove HD-a: Anu Mariju Brđanović i Denija Sankovića. Na ulazu u Dram(m)a centar postavljeni su portreti članova ansambala Hrvatske i Talijanske drame.

Ovim motivom i tekst i predstava tematiziraju i odnos života, stvarnosti, i fikcije.
Predstava »Enigmatske varijacije« riječke Talijanske drame primjer je prokušane formule da temelj dobre predstave čine kvalitetan tekst, odlični glumci i dobra režija. U primjeru Neve Rošić glumci su imali i poticajnu glumačku mentoricu.


Realističko uprizorenje


Aleksandar Cvjetković dojmljivo je utjelovio mrzovoljnog i sujetnog pisca, nobelovca, čiji je odnos prema ljudima i svijetu prepun cinizma. No ispod te površine, koja predstavlja obrambeni mehanizam, razotkrit će se piščeva krhkost i nikad prežaljena ljubav. U interpretaciji »novinara« Larsena, Mirko Soldano nešto je suzdržaniji, suptilniji, karakterno naprosto drukčiji od Znorka, što i dovodi do dramskog sukoba.


U realistički postavljenom uprizorenju, dio autorskog tima čine i suradnik redateljice i oblikovatelj svjetla Marin Lukanović te kostimografkinja Sandra Dekanić, a prijevod na talijanski potpisuje Luca Barcellona.


Premijerna publika ispratila je glumce i autorsku ekipu snažnim, dugotrajnim pljeskom i stajaćim ovacijama.