Uz Dučaka, razloga za slavlje imao je i rovinjski kipar Aleksandar Garbin koji osvojio drugu nagradu. Nagradu Zavičajnog muzeja Rovinj dobila je Ivanka Ruk Ražov, a za primijenjenu umjetnost Claudia Meneghin. Nagrade sponzora pripale su Jasni Šikanji, Patriciji Cunjak i Davoru Rapaiću.
ROVINJ I 46. po redu rovinjska Grisija – najveća i najdugovječnija izložba pod vedrim nebom na Mediteranu – iznjedrila je ovogodišnje laureate. Između 240 prijavljenih sudionika, od kojih je 77 bilo akademskih umjetnika, četrnaest studenata akademija, a preostali su bili- slikari i umjetnici po vokaciji te djeca, ocjenjivači je sud u sastavu Branka Stipančić, Corana Littvay i Feđa Gavrilović, najboljim radom ocijenio sliku akademskog slikara Danila Dučaka, koji je i nagrađen prvom Nagradom grada Rovinja (sedam tisuća kuna i pršut). Drugopozicionirani bio je rovinjski kipar Aleksandar Garbin (pet tisuća kuna i sir).
Razloga za veselje imala je i Ivanka Ruk Ražov, koja se okitila nagradom Zavičajnog muzeja Rovinj (4,5 tisuće kuna) te Claudia Meneghin kojoj je pripala nagrada za primijenjenu umjetnost.
Lagan izbor
Po riječima višeg kustosa Zavičajnog muzeja grada Rovinja Darija Sošića, ovogodišnja se jednodnevna izložba u najvećoj ulici starogradske jezgre Rovinja ni po čemu iznimnom nije izdvajala od ranijih. Dapače, upravo suprotno, može se reći i da je bila prepuna komercijale i različitih predmeta uporabne vrijednosti, pa su slike i skulpture, po kojoj se i Grisija u svijetu slikara prepoznaje i valorizira – pomalo došle u drugi plan. Slično su mišljenje imali i članovi ocjenjivačke komisije, dodavši da je na Grisiji sve manje umjetnosti, a sve više suvenira, pa je i sam izbor najboljih radova ove godine bio relativno lagan posao.
Suverniri ili slike
No, kako o ukusima ne valja raspravljati, valja ipak istaknuti i da je – bez obzira na komercijalizaciju – Grisija još uvijek izložba koja svojom snagom i ljepotom te samom činjenicom da postoji od daleke 1967. godine, i dalje itekako atraktivna. Koliko se god »starosjedioci«, struka i sami umjetnici kritički osvrtali na izložbu, i o njoj uvijek imali i štogod viška reći, nepobitna je činjenica da ona privlači rijeke ljudi, i to više od četiri desetljeća, svake druge nedjelje u kolovozu.
Možda bi se samo jednom zauvijek trebalo definirati – u kojoj mjeri, s kojim radovima, gdje i kako, odnosno pod koju »oznaku« smjestiti izloženi rad. Nekima, poput prodavača suvenira – tipa školjki i svjetlećih narukvica i ogrlica, ili uličnim frizerima, barem za vrijeme ove izložbe, tu nije mjesto. Opet, s druge strane 240 izlagača jednodnevne izložbe ni u kojem slučaju ne smije se podcjenjivati.
