Rijetko viđen interes vladao je za izvedbu »Carmine Burane«, čuvenog djela Carla Orffa, upriličenog u vinkuranskom kamenolomu Cavae Romanae. Gledalište je prošireno na čak 1.300 mjesta, a događaj je danima unaprijed bio rasprodan. Vinkuranski kamenolom već se ranijih godina pokazao kao izvrsna pozornica za razna događanja, ali ovog je puta snažna, moćna i dojmljiva izvedba poznatog djela zvučala izvanredno.

Pravi spektakl priredili su Filarmonici Friulani iz Udina, Zbor Slovenske filharmonije iz Ljubljane, Zbor Glazbene škole »Vinko Vodopivac« iz Ajdovščine i Zbor Jeka Primorja iz Rijeke. Solisti su bili Antonella Malis, Alessandro Cortello i Lucas Somoza Osterc, a nastupio je i pulski glazbenik i glazbeni pedagog Vedran Vojnić, inače profesor u pulskoj glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova te njegovi učenici: Dora Vojnić – bivša učenica udaraljki, Davorin Grgić, koji je maturirao udaraljke ove godine u lipnju, kao i Andrija Bošnjaković, učenik udaraljki u pulskoj glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova. Nastupali su i polaznici Zbora Zaro, nezaobilaznog pulskog glazbenog čimbenika u životu grada i regije. Dirigent je bio Igor Vlajnić.

Izvedba je zasluženo ispraćena ovacijama oduševljene publike, tako da su izvođači za bis ponovno izveli »O Fortunu«, kojom »Carmina Burana« počinje i završava. Premda ljetna noć više nije bila topla kao prethodnih dana, to nije umanjilo doživljaj ove ljetne čarolije u kamenolomu, koji se pokazao kao vrlo inspirativna i sugestivna pozornica za ovu scensku kantatu.

Upravo tajnovitost, mističnost, epski ugođaj prisutan u ovome djelu Carla Orffa daju onu posebnu draž izvedbi, koja traži nadahnuti i predani nastup, ujednačenost, što su sudionici i postigli. Često izvođeni dijelovi ove proslavljene kantate dobro su poznati poklonicima klasične glazbe. Bila je izražena i visoka razina raspjevanosti zbora i njegova uvježbanost.

»Carmina Burana« inače je skup satiričkih pjesama napisanih u 12. i 13. stoljeću na latinskom i njemačkom jeziku. Pjesme su pisali putujući đaci, tzv. vaganti ili goliardi, a u njima su teme ljubav, vino i priroda, te satiričko upućivanje na pokvarenost feudalaca i višega svećenstva. Kolekcija pjesama pronađena je početkom 19. stoljeća, a dvadeset i pet pjesama uglazbio je suvremeni njemački skladatelj Carl Orff.

Ova scenska kantata izvedena je prvi put 1937. godine u Frankfurtu, a već je postala legendarna tadašnja Orffova izjava da sve što je učinio prije »Carmine Burane« može biti uništeno, jer je nevažno. Orff dajući ovu izjavu nije znao da će njegova kompozicija postati temeljni komad klasičnog repertoara, kao ni da će danas najpoznatija kompozicija – »O Fortuna« – postati dio suvremenoga muzičkog imaginarija i čest gost u brojnim filmovima i predstavama.