Čaplinovci u sto zgoda, i još više nezgoda

Završne kadrove filma Krema je snimao u Londonu, na proslavi Svjetskog dana Roma gdje su riječki romski glumci amateri pozvani da predstavom uveličaju skup, a jedini predstavnici Roma u Hrvatskoj na tom iznimno važnom skupu oduševili su nazočne

Velika stvar za mali teatar, reći će svi oni koji znaju i za prvi romski teatar u Hrvatskoj – Teatar Chaplin, i za činjenicu da samo što nije svjetlo dana ugledao istoimeni film, što ga riječki redatelj Zoran Krema snima već više od dvije godine putujući s »Čaplinovcima« diljem Lijepe naše, ali i Europe.

   Gotovo pa završne kadrove filma snimao je u Londonu, na proslavi Svjetskog dana Roma. Tamo su riječki romski glumci amateri pozvani da svojom predstavom uveličaju skup, a kako smo imali prilike vidjeti iz govora zahvale, jedini predstavnici Roma u Hrvatskoj oduševili su nazočne. Njima je taj nastup, kazaše, najznačajniji do sada, gotovo jednako su imali tremu kao pri premijeri prve predstave »Grešna žena«, ali sve je prošlo više nego odlično. I put, i nastup, i druženje, a i povratak. Naglašavamo ovo, jer »Čaplinovci« sa sredstvima s kojim raspolažu više putuju u stilu ekipe Alana Forda nego li u onom u kojem putuje većina ostalih glumačkih družina.   

Londonski đir

Djeluju već osmu godinu, a njihov osnivač, duhovni i idejni vođa, po potrebi i redatelj, i glumac, i scenograf, i sve što treba, a najprije prijatelj, Naser Sokoli, o londonskom nastupu svojih glumaca kaže:

   – Prije svega, moram naglasiti kako nam je bila velika čast što se među toliko pozvanih udruga i drugih poznatih političkih i konzularnih predstavnika, te ličnosti širom svijeta, koje su se borile i bore se za romska prava, našla i naša udruga. Rezultat je to našeg dugogodišnjeg rada i zalaganja na promicanju romskog identiteta i kulture. Sam čin dolaska na jednu takvu veliku svečanost i odavanja počasti svim Romima poginulim u Holokaustu našim članovima je bio je događaj života. Priznanje je biti nazočan takvom događanju, a posebno iz razloga što smo bili jedini predstavnici Roma iz Hrvatske. To nam je puno značilo jer je svojevrsno priznanje za »minuli rad«, za sve one godine u kojima smo se bavili općom problematikom romskog identiteta i samim time pokušavali kroz kulturološke događaje prikazati pravi identitet Roma.

O teatru Chaplin!

      Teatar Chaplin je teatar romske nacionalne manjine Primorsko-goranske županije, koji djeluje od 2004. godine, u gradu Rijeci. Brojnost članova mijenja se iz dana u dan, ali cilj im je uvijek isti – promicanje veoma vrijedne romske kulture. Postižu ga gostujući u raznim kazalištima i kulturnim ustanovama diljem cijele Hrvatske i šire. Naziv je dobio po Charlieju Chaplinu, slavnom glumcu kojem je baka bila romkinja, no razlog nije bio samo taj! Ime je dano iz razloga što je Chaplin u filmu »Veliki diktator« izjavio: » Doći će do velikog rata, velikog krvoprolića. Ja ne želim biti diktator svijeta u kojem će sirotinja patiti, već želim biti diktator svijeta u kojem ću nasmijati ljude svih rasa i kultura«. Poput Chaplina, i članovi teatra žele nasmijati mnoge, zabaviti ih i ući im u srca, bili oni bijeli, crni ili žuti, nije važno jer pred Bogom svi su ljudi jednaki.   

   Poliglot

      Redatelj prvog filma o »Čaplinovcima« Zoran Krema tečno govori talijanski i engleski jezik, sasvim se dobro služi s njemačkim i ruskim jezikom, ali romski još nije savladao. Doznajemo da je prošao ubrzani i intenzivni tečaj, ali još uvijek nije zaslužio prolaznu ocjenu.   

   Dogodovštine

      Vjerovali ili ne, ovo se uistinu dogodilo – prva turneja Teatra Chaplin u inozemstvu. Tridesetak minuta nakon početka puta prema Makedoniji, gospodin Sokoli shvaća da 8 njegovih glumaca nema putovnice, a četvorica od njih baš nikakve dokumente. Što sad? A, što? Ona četvorica bez ičega, natrag kući, ostali nastavljaju put, a na pozornici će već ove koji nedostaju zamijeniti netko. I štimalo je, kao da su svi. Za Nasera zbilja vrijedi reći – tip kojeg nikad ništa ne može iznenaditi, kaže Krema.

   Sokoli ne zaboravlja dodati kako se i Teatru Chaplin dogodilo ono što se događa mnogim ljudima u Hrvatskoj koji uspješno djeluju, ali njihov rad uvijek prije prepozna i više cijeni ostatak svijeta nego li matična zemlja. Ne zaboravlja ni dodati da su na samoj završnici obilježavanja 40. obljetnice Prvog kongresa Roma održanog u Londonu 1971. godine svi sudionici Kongresa »Čaplinovcima« pljeskali punih pet minuta. Nikakvo čudo ako znamo da je predstava »Ritam života« i u Rijeci, kao i na pozornicama ostalih gradova u kojima je igrana, uvijek primana s velikim oduševljenjem.   

Inovativna družba

– Predstavu smo radili po mom predlošku, a njezina je najveća vrijednost u inovaciji. U vizualnim efektima koji su novina i na zapadu, a kamo li ne u radu naših teatara, pojašnjava Sokoli.

   Londonski nastup, trinaestero »Čaplinovaca« pamtit će čitav život, no, kako rekoše, bilo, prošlo, lijepa uspomena, ali sad treba dalje. Kojim smjerom i s kim?

   – Smjer i cilj uvijek su nam isti – raditi na kulturnom identitetu Roma, romsku djecu i mladež uključiti u rad Teatra, a maknuti s ulice. Eto, već smo primili poziv za još jedan put u London. Trebali bi na jednom skupu nastupiti s predstavom »Krvavi zavjet« ali, nažalost, ne znam kakva će mi biti zdravstvena situacija, jer nije tajna da se u posljednje vrijeme borim s bolešću, pa stoga postoji znak pitanja hoće li cijela ekipa gostovati. Ako ne budem dobrog zdravlja dečki, moji zamjenici obavit će moj posao. Ne znam koliko je širi auditorij upoznat sa spominjanom predstavom, no sam tekst kojeg sam dugo, dugo pisao zainteresirao je mnoge ličnosti iz domene kulture. Naime, prije godinu dana nazvao me gospodin Veljko Bulajić koji hoće da napravimo zajedničkim snagama film baziran na toj mojoj drami ali, iznova moja bolest spriječila je realizaciju ideje, no ne znači da ona jednom neće biti i sprovedena u djelo.

Čekamo samo trenutak da mi sa zdravljam malo bolje krene. Nadalje, nadamo se i uskoj suradnji s Teatrom Ullysses što potvrđuje činjenica da sam imao telefonski razgovor i kontakt s gospodinom Radom Šerbedžijom koji također želi da ostvarimo suradnju. I inače, i na drami »Krvavi zavjet«. Uostalom, ne bi nam bilo prvi put surađivati sa Šerbedžijom. Već smo s njim radili na filmu »Masterwork«. A, planova ima, volje ima, samo da je zdravlja, završava priču o čudnovatoj, darovitoj i radišnoj glumačkoj družini, o riječkom romskom Teatru Chaplin, njegov osnivač i prvi čovjek Naser Sokoli.   

Slučajan susret

A onaj što će »Čaplinovce« za vječnost spremiti na filmsku vrpcu, je mladi riječki redatelj, snimatelj i montažer Zoran Krema. Krema nije nepoznat ni riječkoj, ni hrvatskoj javnosti, jer iza ovog diplomanta bivšeg studenta Komunikacijskih znanosti na Sveučilištu u Trstu i njegovih prijatelja filmaša iz Italije, Hrvatske i Crne Gore, stoje brojni uraci, među kojima i oni nagrađivani. Primjerice, »Natale?«, film što je 2007. godine dobio prvu nagradu žirija na Palazzo del cinema/ Hiza filma Film Festival, u Gorici. Film »Bruno« dobio je na istom festivalu drugu nagradu žirija 2006., a 2010. godine dokumentarni film »Djangarchi« izabran je medju 13 europskih projekata za Ex-Oriente Film workshop, Praha, Varsavia, Jihlava pitching forum. Mnoštvo je još nagrada i priznanja Krema pospremio u svoj »sef«, mnoštvo projekata ima u izradi, a još više »u glavi«, no rad na srednjemetražnom dokumentarcu o Teatru Chaplin posebno ga veseli. A kako je sve počelo? Iz Kremine priče, doznajemo – sasvim slučajno.

   – Netom što sam diplomirao u Trstu vratio sam se u svoj voljeni grad, u kojemu sam uglavnom provodio dane između Palacha i mora. Bila je to 2006. godina, u lipnju mjesecu. Stari prijatelji za šankom, neispričane priče uz pivo i poznati »štimung« u zraku poljuljao je prolaz dvadesetak mladih djevojaka i mladića, meni nepoznatih, izgledom Romi, koji su se uz srdačan pozdrav upućen svima nama izgubili u prostoriji tadašnjeg »Brigadirskog«, predvođeni jednim stasitim čovjekom s brkovima. Mladići zalizane kose u namirisanim Dolce&Gabbana uskim majicama i s velikim Armani remenima oko struka i nisu bili tipični posjetitelji ovog kluba. »To su ti naši Cigani«, ponosno mi kaže Damir Čargonja – Čarli, tadašnji voditelj kluba i doda kako nisu imali gdje vježbati, pa im je on ponudio prostor u Palachu. Tako sam upravo vidio Teatar Chaplin, prvi romski amaterski teatar u Europi, koji je tada iza sebe već imao dvije predstave.   

Zajednički interesi

Zbunjeno sam ušao na njihove probe i upoznao se s idejnim i stvarnim voditeljem te čudnovate kazališne skupine, Naserom Sokolijem. Od tog dana snimam Nasera i njegove »Čaplinovce«, glavne aktere u dokumentarnom filmu koji istražuje motivaciju i pozadinu ove neobične inicijative, utjecaj koji ona vrši na ostale mlade Rome, te reakciju okoline (ne-romske zajednice). Film će zabilježiti prvi međunarodni nastup grupe Chaplin i time pridonijeti ispunjenju glavne težnje njenih glumaca. Ti mladi Romi koji su izabrali amatersku glumu i umjetnost, a ne dvoranski nogomet ili kick boxing kao što je to u romskom svijetu uobičajeno, tako su odlučili jer smatraju da njihov teatar ima potencijal da sagradi mostove izmedu njih i šire zajednice kojoj pripadaju. »Čaplinovci« ne spadaju u stereotipe koji se inače povezuju s Romima jer su marljivi i gaje ljubav prema kazalištu, naizust će Krema.

   Ideja za dokumentarni film o Teatru Chaplin oblikovala se postupno. Zoran od 2008. godine snima pojedine romske manifestacije.

   – Te je godine Teatar Chaplin gostovao u Skopju, s predstavom »Ritam života«. Snimao sam uzbuđujuće putovanje kazališne trupe, njihovu izvedbu i interakcije s romskim manjinama, domaćinima. Lani i ovo proljeće snimali smo u Zagrebu, Rijeci i Londonu. Veliko je to iskustvo za mene, mnoge sam životne mudrosti naučio od njih, ali i ja sam njima otkrio neki drugi svijet, njima do sada nepoznat. Primjerice, Ryanair. Od kad smo putovali u London, već sam ih trojicu tim, do sada njima nepoznatim načinom putovanja, otpremio u svijet, sa smješkom će Krema dodavši kako su u međuvremenu od suradnika postali prijatelji, te kako ne smije zaboraviti zahvaliti Gradu Rijeci na sufinanciranju ovog projekta.

   Što su Krema i »Čaplinovci« radili 2008., 2009., 2010. i 2011. godine, saznat ćemo »very very soon«. Film, kao što reče Krema, ulazi u završnu fazu, još samo nekoliko kadrova iz predstave »Krvavi zavjet«, ohoho sati za »montažstrojem« i nekako početkom zime, evo svekolikom pučanstvu priče o Romima na drugačiji način.