RIJEKA » U povodu 200. obljetnice rođenja biskupa Josipa Jurja Strossmayera, utemeljitelja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Zavodu za povijesne i društvene znanosti u Rijeci predavanja su održali mons. dr. sc. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, i akademik Petar Strčić. Josip Juraj Strossmayer rođen je 4. veljače 1815. godine u Osijeku, a ovim povodom predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić položio je vijenac na Strossmayerov grob u kripti katedrale svetog Petra u Đakovu.

   HAZU će tijekom 2015. Strossmayerov jubilej obilježiti s više prigodnih manifestacija. U lipnju će se u palači HAZU-a u Zagrebu održati središnja proslava na kojoj će govoriti nekoliko istaknutih stručnjaka, a HAZU će biti suorganizator i međunarodnog znanstvenog skupa o Strossmayeru koji će se u studenom održati u Parizu na Sorboni.

Četiri velika projekta

Danas će u Zavodu za znanstveni rad HAZU-a u Varaždinu đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić održati predavanje na temu »Biskup Josip Juraj Strossmayer – učitelj, svećenik, mecena i dobrotvor«. Kako je u izjavi za Hinu istaknuo Zvonko Kusić, Strossmayer je gigantska osoba, jedinstvena u hrvatskoj povijesti i kulturi – bio je biskup, političar, ideolog i stranački vođa, saborski zastupnik, veliki župan, teolog, sakupljač umjetnina, mecena, erudit, poznavatelj umjetnosti, poliglot i vrhunski govornik, no iznad svega bio je vizionar koji je nadilazio svoje vrijeme.

   – Neizmjerne su Strossmayerove zasluge u formiranju moderne hrvatske nacije i građanskog društva koji su proizašli iz njegovih vizija i želja. Njegovo djelo bez premca je u hrvatskoj povijesti, a njegov entuzijazam i optimizam nije nikada nadmašen – kazao je Kusić, podsjetivši da su dva Strossmayerova gesla bila »Sve za vjeru i domovinu« i »Prosvjetom k slobodi«.

   Vjeran njima, Strossmayer je ostvario četiri velika projekta za hrvatsku kulturu i znanost – to su Akademija, osnovana 1861., moderno Sveučilište u Zagrebu osnovano 1874., katedrala u Đakovu dovršena 1882. i Strossmayerova galerija starih majstora otvorena 1884. Kao najveći mecena u hrvatskoj povijesti, Strossmayer je pokretao kulturne, prosvjetne, znanstvene, ali i gospodarske projekte, pomagao nadarene pojedince te time unaprijedio cjelokupnu hrvatsku kulturu, znanost, umjetnost i društvo u cjelini.

   U sklopu predavanja u Rijeci, biskup i povjesničar Mile Bogović posebno se osvrnuo na Strossmayerove crkvene djelatnosti. Podsjetio je i da su Strossmayerovi preci došli iz Austrije, ali da već njegov djed nije znao njemački. Nakon zaređivanja, Strossmayer 1842. godine postaje doktor teologije i profesor kanonskog prava na bečkom Sveučilištu, polaganjem disertacije o problemu crkvenog jedinstva. U Beču je dvije godine bio dvorski kapelan i jedan od trojice direktora u Augustineumu.

Pet govora u Rimu

Mile Bogović govorio je o Strossmayeru kao biskupu, koji je 1869/1870. godine sudjelovao u radu I. vatikanskog sabora, na kojem je održao značajne i zapažene govore. U pet sadržajnih govora, đakovački je biskup pokazao odmjerenost, toleranciju i teološku opravdanost zastupanih stavova. Usprotivio se proglašenju dogme o »papinoj nepogrešivosti« te je Rim demonstrativno napustio prije glasovanja.

   Strossmayer umjesto stroge hijerarhije predlaže kolegijalno upravljanje Crkvom s papom na čelu, dok je njegov osvrt na protestante izazvao skandal. Bogović je ukazao i na Strossmayerove poslanice vjernicima i svećenicima, koje su pravi biseri teološke i pastoralne misli.

   Akademik Petar Strčić opisao je Josipa Jurja Strossmayera kao svestranu i vrlo radišnu ličnost iza koje su ostali trajni rezultati, a kao jedna od najvećih hrvatskih znamenitih ličnosti važan je i zaslužan i u europskim okvirima. Strčić je naglasio da o Strossmayeru postoje brojna i opsežna vrela – od knjiga i zbornika do velikog broja članaka i drugih izvora.