Nedavni posjet Firenci pokazao je da zanimanje turista za ovaj grad, unatoč recesiji, ne posustaje. Ono što i danas privlači posjetitelje sa svih strana svijeta i dalje su povijest, umjetnost i kultura ove kolijevke talijanske renesanse. Svojom arhitekturom, ali i muzejima kao što su Pitti i Uffizi, Firenca svake godine privuče oko milijun turista. Jedan od razloga dolaska u ovaj grad je i to što su ovdje živjeli Dante Alighieri, Giovanni Boccaccio, Donatello, Botticelli, Leonardo da Vinci, Michelangelo, Galileo Galilei i drugi. Svi oni ostavili su dubok trag iza sebe, dok je veliko pitanje što će ostati nakon nas današnjih. 

  Međutim, ni Firenca više nije što je bila. Ovih dana u središtu grada svoja će vrata zatvoriti knjižara »Edison«, smještena na povijesnoj Piazzi della Repubblica. Razlog zatvaranja nije toliko opći trend pada prodaje knjiga, koliko onaj vlasničko-političke prirode. Prije nego što uskoro konačno zatvori vrata, »Edison« je organizirao veliku rasprodaju svih naslova, tako da je knjižarom vladala nezapamćena gužva. Nakon stavljanja ključa u bravu, u nekadašnju knjižaru, znakovito, trebao bi useliti – »Apple Store«. Tako će se dogoditi simbolički transfer od knjiga prema kompjutorima, iPhoneima, e-čitačima i drugim čudesima suvremene tehnologije. Zatvaranje »Edisona« i otvaranje »Applea« moglo bi se tumačiti i kao slikovita parabola današnjeg svijeta. Neki talijanski komentatori to su protumačili kao udaljavanje od Firence umjetnosti, povijesti i kulture, a približavanje konceptu modernih, »tekućih« i anonimnih metropola.

NE gradu – izlogu

Vijest o zatvaranju jedne firentinske knjižare s tradicijom naišlo je na proteste u javnosti. Jedna kampanja tako se vodila pod sloganom »Recomo NE gradu – izlogu«. Naime, događa se da i Firenca sve više plaća danak globalizaciji, pa dolazi do zatvaranja povijesnih kavana i tradicionalnih trgovina, da bi na njihovo mjesto došli Hard Rock, Burger King i Mc Donald’s. Izgleda da za stari srednjovjekovni grad sve više otkucava vrijeme kad se uz kavu na trgu mogao osjetiti i miris knjiga. Kritičari aktualnog firentinskog gradonačelnika zamjeraju mu da je povijesni centar grada pretvorio u neku vrstu Disneylanda. S obzirom na tendenciju pada prodaje knjiga i prevlast koju nad fizičkim sve više preuzimaju digitalne i internetske knjižare, gradovi bi u budućnosti doista mogli ostati bez knjižara kao jednog od znakova urbanog krajolika.

  Nažalost, Firenca nije izuzetak, jer se knjižare zatvaraju diljem svijeta. Prije nekoliko godina taj je nesretni trend bio zahvatio i Rijeku, a onda se situacija popravila otvaranjem nekoliko knjižara, da bi danas tek smanjivanje cijene najma prostora za knjižare barem privremeno spasilo ovu djelatnost. Zatvorile su se i neke knjižare u Zagrebu, a neovisne knjižare zatvaraju se i u Americi. Njima je presudilo to što sve više ljudi kupuje knjige putem interneta, dok su i elektroničke knjige postale realna prijetnja klasičnim knjigama. Iako znalci smatraju da klasičnu knjigu ništa ne može ugroziti, utjecaj interneta ipak se ne može zanemariti.

Digitalizacija tržišta knjiga

 

Crni scenarij

Dok će firentinski »Edison« uskoro zatvoriti svoja vrata, s muzejima je situacija mnogo bolja i pred Uffizijem se i dalje vuku dugački redovi posjetitelja. Takva slika rijetka je u Hrvatskoj, a u susjednoj Bosni i Hercegovini više i nije moguća. Ondje je, naime, zakucavanjem daske na glavnom ulazu simbolično označeno zatvaranje Zemaljskog muzeja u Sarajevu, najznačajnije kulturno-povijesne institucije u BiH i jedne od najznačajnijih institucija ove vrste na Balkanu. Zemaljski muzej zatvoren je zbog nedostatka sredstava za daljnji rad. Time se samo nastavlja agonija institucija kulture u Bosni i Hercegovini, a razlog je taj što nitko ne želi preuzeti ulogu njihovih osnivača, a samim time ni obavezu kontinuiranog financiranja. Zemaljski muzej osnovan je 1888. godine i ima status nacionalne galerije sa zbirkama neprocjenjive vrijednosti, koje svjedoče o kulturnom, civilizacijskom i svakom drugom razvitku tijekom bosanskohercegovačke povijesti. Zbog nebrige države, Zemaljski muzej godinama neredovito isplaćuje plaće zaposlenima, ne može izmirivati račune za komunalne usluge, niti može financirati održavanje zdanja.

  Ni svi dosadašnji ratovi i krize nisu uspjeli zadati takav udarac kulturnim ustanovama u BiH, u kojoj je situacija specifična, ali možda i znakovita za današnje vrijeme u kojemu je kultura sve više marginalizirana. Zatvaranje knjižara i muzeja, koji su sve do sada uspjeli opstati, mogu se shvatiti kao znakovi propasti, naročito one duhovne. Ili se tek radi o promjeni društvene paradigme koja će možda donijeti neku novu kvalitetu? No, da se vratimo na početak teksta. Možemo li u budućnosti zamisliti Firencu bez Giotta, Leonarda i Michelangela? Hoće li biti zatvorene i crkve i muzeji u tom gradu, da bi na njihovom mjestu niknuli neboderi i novi Appleovi? Teško zamisliva situacija, ali bi za svaki slučaj trebalo uzeti u obzir bosanski primjer koji pokazuje da scenarij može biti i crniji od onoga što smo u stanju zamisliti.