Život na dva kotača

Neni Ničić iz Barbata motosport je ljubav i život još od šeste godine: ‘Na utrci smo svi isti’

Alenka Juričić Bukarica

Foto Privatna arhiva

Foto Privatna arhiva

Posljednjih pet godina Nena se aktivno natječe u utrkama ubrzanja na svjetskoj razini, vozeći custom motore koji izlaze iz obiteljske radionice Rivertown Custom Cycles



Moje ime je Nena Ničić. Supruga sam, majka dvaju predivnih sinova i profesionalna vozačica s dugogodišnjim iskustvom u motosportu. Više od 20 godina aktivno sam se bavila motocrossom, a danas vozim custom motore i utrke ubrzanja, predstavila nam se tako Nena Ninčić koja na otoku Rabu zajedno sa suprugom Mirkom vodi tvrtku Rivertown Custom Cycles.


Nesvakidašnji životni put ove simpatične mlade žene, koja je na motor prvi put sjela već sa šest godina, doista potvrđuje onu staru – ako nešto doista voliš i želiš, u tome ćeš i uspjeti. Makar se radilo i o motocrossu, sportu koji se rijetko povezuje s nježnijim spolom. Nena je, međutim, hrabro kročila u ovaj svijet i u dva desetljeća stekla neprocjenjivo iskustvo, ali i zavidne međunarodne rezultate te dokazala da se i žene itekako mogu nositi s ne jednostavnom vožnjom na dva kotača.


Tati, hvala


Otkrivajući kako je sve počelo, Nena nam je kazala kako je za ljubav prema motorima zaslužan otac Kristan Debelić, također motocross vozač, a stalna su podrška na tom putu bile i majka te dvije sestre.





– Moj otac je vozio motocross 35 godina tako da sam kao mala stalno bila na utrkama i u radionici. Kako je otac imao servis, kad sam imala šest godina, na popravku je imao jedan mali motorić i ja sam htjela probat vozit. I hoću i hoću. Ništa, tata je popustio, ja sam sjela na taj mali automatik i nisam stala voziti cijelo popodne. Ali onda sam izrazila želju i da bih vozila utrke, ha, ha! Ovdje imamo stazu u uvali Mag, kamo su dolazili i poznati vozači. Tata se onda dogovorio s ljudima koji su radili za Yamahu da mi nabave mali motor. I za sedmi rođendan, 26. prosinca, iznenadili su me mojim prvim vlastitim motorićem, uz smijeh se prisjetila naša sugovornica otkrivši i kako je kao beba najlakše u san utonula uz zvuk motora.


Prvu profesionalnu utrku je odvozila 1997. u klasi 80 ccm, i odmah je osvojila prvo mjesto. Reći će i kako se od 1997. do 2010. natjecala samo s dečkima jer nije bilo niti jedne druge vozačice koja bi se okušala u motocrossu. Kaže kako se u Hrvatskoj ovim sportom i dan danas bavi jako malo žena, iako se na velikim međunarodnim natjecanjima i svjetskom prvenstva voze u muškoj i ženskoj kategoriji.



– To je bilo jako zanimljivo, bilo je svega, i suza i ispričavanja. Sjećam se kako je tata jednog vozača kritizirao da kako ga je curica mogla pobijediti pa smo mu objašnjavali da smo na utrci svi isti… Naravno, staza je staza, na stazi smo rivali, ali van nje smo svi prijatelji, ekipa, istakla je Ničić koju je 2004. Hrvatski moto savez izabrao za hrvatsku predstavnicu u japanskom gradu Sugo gdje se vozilo Svjetsko prvenstvo. Ondje je vozila za tvornički tim Kawasaki klasu 85 ccm i odradila jako dobar rezultat te je u kvalifikacijama od 106 vozačica bila 27., ušla u finale, a u ukupnom poretku bila 34. Taj je nastup označio probijanje leda na svjetskoj motopozornici te je 2010. dobila ponudu jednog austrijskog tima iz Leibniza te je krenula s klasom 125 ccm. Na europskim natjecanjima uvijek je bila među prvih deset vozačica.


Trud i rad


Inače, najjača zemlja po pitanju motocrossa su SAD, Belgija, Nizozemska, Njemačka… A iako se na prvu čini da »motor samo ide«, itekako su potrebni treninzi i pripreme kako bi se izdržalo utrku od 35 ili 40 minuta koja uključuje skokove, zavoje i ostalo.


– Fizičke pripreme su osnova, na što se nadovezuju treninzi na motoru. Dok sam još išla u školu, ujutro bih u pet sati otišla odraditi trčanje, onda u školu, napisala zadaću i nakon toga opet na trening. Jednostavno, ako želiš uspjeh, bez toga ne ide, ukazala je naša sugovornica. Dodajmo i kako je 2010. sudjelovala i u izboru za Miss sporta Hrvatske gdje je ušla u finale, a nakon toga je radila u agencijama izvan Hrvatske za snimanje reklama kao model i prestision rider.


Danas se, pak, kako i sama kaže, uz obitelj, sport i posao, trudi pronaći ravnotežu između svih obaveza. Najvažniji prioriteti su mališani, četverogodišnji Filip i devetogodišnji Peter, njihove školske i vrtićke obaveze, kao i zajednički trenuci sa suprugom. Inače, Filip i Peter su mamu prestigli i na motor prvi put sjeli već kao trogodišnjaci.


Na svjetskoj razini


Isto tako se posljednjih pet godina aktivno natječe u utrkama ubrzanja na svjetskoj razini, vozeći custom motore koji izlaze iz obiteljske radionice. Ove godine sudjelovala je na Rocket Race Club utrci koja okuplja bivše profesionalne vozače različitih moto sportova, dakle, sve redom doista jaka imena ove scene. Utrka se održala prvog vikenda u rujnu u Leonbergu kod Stuttgarta, na najpoznatijem i najposjećenijem europskom Custom događaju Glemseck 101.


Za tu priliku preradili su Apriliu RSV 1000R u drag stilu s elementima cafe racera, opremljenu natjecateljskim komponentama i motorom snage 140 KS.


– Uz podršku mog supruga Mirka, naše dvoje djece, obitelji, kao i Grada Raba, Turističke zajednice grada Raba, Habor Leut i drugih sponzora, s velikim veseljem i ponosom predstavljam svoj otok Rab i Hrvatsku na međunarodnoj sceni, istakla je ova zaljubljenica u dva kotača. Tu ljubav nastavila je i u obiteljskoj firmi Rivertown Custom Cycles u Barbatu u kojoj, dakle, s puno ljubavi i posvećenosti prerađuju custom motore i stare američke automobile. Cilj je svaki projekt učiniti jedinstvenim i savršenim u detaljima, što znači da se na jednom motoru radi i po tri mjeseca kako bi dobio jedinstveni izgled i performanse.