Foto Z. CRNČEC
Tri godine nakon tragedije i s približavanjem parlamentarnih izbora, u Izraelu se zahuktala rasprava oko toga kako se sve to moglo dogoditi
povezane vijesti
Izrael će za četiri dana komemorirati treću godišnjicu napada Hamasa u kojem je ubijeno više od 1.300 stanovnika ove zemlje. U ranim jutarnjim satima 7. listopada 2023. Izrael je doživio napad kakav nije zabilježen u povijesti ove zemlje od njenog osnivanja 1948. godine. Teroristi Hamasa izveli su tog jutra koordinirani napad preko granice Pojasa Gaze, uz istodobno masovno raketiranje izraelskog teritorija.
Naoružane skupine probile su graničnu ogradu na više mjesta i ušle na područje južnog Izraela. Napadnuti su vojni položaji, gradovi i sela, kibuci, te sudionici glazbenog festivala Nova koji se održavao u blizini kibuca Re’im. Prema izraelskim podacima u samom napadu 7. listopada 2023. ubijeno je oko 1.200 ljudi.
Institut za studije nacionalne sigurnosti u svojoj novijoj evidenciji navodi 1.192 poginule osobe, među kojima su civili, vojnici, policajci, pripadnici civilnih interventnih timova i drugi pripadnici sigurnosnih službi. Međutim, procjenjuje se da bi konačan broj žrtava mogao biti više od 1.300. U napadu je također oteta 251 osoba, svi su potom odvedeni u Pojas Gaze.
Čekajući zoru
Napad je počeo u 6.29 ujutro. Dok su rakete ispaljivane prema izraelskim gradovima i naseljima, naoružani pripadnici Hamasa i drugih skupina krenuli su prema granici. Na više mjesta probijena je sigurnosna ograda. Napadači su koristili različita prijevozna sredstva i načine ulaska – motocikle, automobile, kamione, a na pojedinim mjestima i paraglajdere.
Stanovnici su se pokušavali sakriti u sigurnim sobama, ali su se mnoge takve prostorije pokazale nedostatnima za zaštitu od dugotrajnog kopnenog napada. U nekim slučajevima napadači su pucali kroz vrata i prozore, bacali granate ili palili kuće. U drugim slučajevima ljudi su ubijani dok su pokušavali pobjeći.

Paneli s fotografijama i podacima žrtava koje su hamasovci likvidirali na festivalu glazbe
Napad je istodobno imao više bojišta. Dok su se borbe vodile u pojedinim kibucima i gradovima, na jugu zemlje odvijala se i tragedija na festivalu Nova. Oko šest sati ujutro na festivalu je još trajala zabava; u 6.29 počelo je raketiranje. Prisutni su u prvi mah bili zbunjeni, ali ubrzo zatim organizatori su prekinuli događaj. Oko 6.50 napadači su stigli do područja festivala, dok je cesta 232, najvažnija prometnica u tom dijelu Izraela, vrlo brzo postala jedno od glavnih mjesta napada.
Na festivalu Nova, koji se održavao na otvorenom području nedaleko od kibuca Re’im, nalazilo se u tom trenutku oko 3.500 ljudi. Trebalo je to biti višednevno glazbeno okupljanje, a oko šest sati ujutro tog 7. listopada sudionici su čekali izlazak sunca i vrhunac programa. Umjesto toga, počelo je raketiranje.
Ubrzo su se pojavile vijesti o naoružanim napadačima. Ljudi su u panici pokušavali pronaći izlaz iz područja festivala. Dio sudionika sjeo je u automobile i pokušao se udaljiti cestama, dok su drugi napustili automobile i pokušali pobjeći pješice kroz okolna polja i voćnjake. I baš je cesta 232 postala jedno od mjesta na kojima se vidi koliko je napad bio brutalan a cijela situacija krajnje kaotična. Automobili u kojima su se nalazili uplašeni sudionici festivala, u nekima je bilo njih šest, sedam – nailazili su na naoružane napadače.
Žrtve su pokušavale u panici napustiti vozila i dokopati se sigurnijeg područja. Neki su trčali prema poljima, dok su ih napadači slijedili i pucali na njih. Drugi su se pokušavali sakriti u malim skloništima uz cestu. Konačni broj ubijenih povezanih s festivalom Nova danas se navodi kao 364 osobe. Deseci posjetitelja festivala bili su oteti, ukupno 44 djevojke i mladića.
Danas prostor na kojem se održavao festival više ne izgleda kao mjesto glazbenog događaja. Postao je memorijalni prostor. Na području nekadašnjeg festivala nalazi se niz improviziranih i službenih obilježja posvećenih ubijenima. Jedan od najpotresnijih dijelova nalazi se oko prostora glavne pozornice. Na mjestu koje je nekoć bilo središte glazbe i plesa danas su postavljene fotografije žrtava.
Fotografije su pričvršćene na stupove i različite konstrukcije, a uz njih se nalaze imena, godine života i kratki podaci o osobama koje su ubijene. Dio prvih obilježja bio je improviziran: fotografije, izraelske zastave, natpisi i poruke obitelji. S vremenom se memorijal počeo uređivati i sustavniji je.
Memorijalna staza
Fotografije žrtava postavljene su duž memorijalne staze, a neka improvizirana obilježja zamjenjuju standardizirane dvojezične ploče na hebrejskom i engleskom jeziku koje posjetiteljima govore tko je bila pojedina žrtva.
Time memorijal nije postao samo popis mrtvih nego i mjesto sjećanja na njih. Memorijalna staza prolazi pokraj mjesta na kojem je bio zapovjedno-komunikacijski punkt festivala, područja gdje je pogođeno vozilo hitne pomoći, te mjesta povezana s ljudima koji su se pokušavali sakriti. Na području malog bara poginuo je veći broj ljudi. Ovo je mjesto tijekom vremena postalo jedna od najposjećenijih memorijalnih lokacija u Izraelu.

Izrešetani i spaljeni automobili kojima su žrtve Hamasovog napada pokušavale pobjeći iz zone terorističkog udara
Na obljetnice 7. listopada ondje se okupljaju članovi obitelji, prijatelji preminulih i preživjeli. Pale se svijeće, polaže cvijeće, izgovaraju imena ubijenih i održavaju komemoracije za najveće stradanje Židova nakon Drugog svjetskog rata.
Jedan od najpotresnijih fizičkih tragova napada nalazi se izvan samog festivalskog prostora, u kompleksu uništenih vozila kod mjesta Tkuma. Tamo su prikupljeni automobili uništeni tijekom napada 7. listopada.
Prema opisu memorijalnog prostora objavljenom 2025., u kompleksu se nalazi oko 1.560 vozila prikupljenih s ceste 232, iz područja festivala Nova i iz okolnih zajednica zapadnog Negeva. Automobili su nagurani jedan uz drugi i mnogi su potpuno izgorjeli, deformirani ili izrešetani mecima.
Prizor nalikuje ogromnom groblju metalnih olupina. Vozila su različitih boja, modela i veličina. Neka su gotovo potpuno crna od vatre, druga imaju vidljive rupe od metaka, dok su neka deformirana od eksplozija.
Ta vozila nisu samo ostaci napada na festival. U kompleks su dovezeni automobili iz šireg područja u kojem su se napadi odvijali, uključujući vozila ljudi koji su pokušavali pobjeći iz okolnih kibuca i drugih naselja.
Uz pojedina vozila postavljene su fotografije i osobni podaci žrtava. Tako automobil ponovno dobiva konkretnu priču. Posjetitelj ne gleda samo spaljenu karoseriju nego može saznati tko je njime putovao i što mu se dogodilo.

Foto Jack GUEZ / AFP
U kompleksu se nalazi i spaljeno vozilo hitne pomoći povezano s masakrom na festivalu. Prema opisu memorijala, u tom su vozilu ljudi pokušali pronaći zaklon, a 18 ih je ondje izgubilo život. Izloženo je i nekoliko vozila koje su koristili teroristi. Ovakav način čuvanja uništenih automobila ima snažnu dokumentarnu funkciju.
Umjesto da se tragovi napada uklone, dio njih je sačuvan i pretvoren u mjesto sjećanja. Metalne olupine pokazuju materijalnu dimenziju onoga što se dogodilo – ljude koji su u panici pokušavali pronaći izlaz, automobile koji su zaustavljeni mecima i požare koji su zahvatili vozila.
Napad 7. listopada nije pogodio samo festival. Deseci mjesta u južnom Izraelu našli su se pod istodobnim napadima. Među najteže pogođenim zajednicama bili su Be’eri, Kfar Aza i Nir Oz, uz druge kibuce i naselja u području uz Gazu.
Rakete i pucnji
Kibuc Be’eri bio je jedan od najteže pogođenih. Prema istrazi izraelskih obrambenih snaga, u napadu na kibuc poginuo je 101 civil, dok je još 31 pripadnik sigurnosnih snaga poginuo tijekom borbi. Iz kibuca i njegove okolice oteto je 30 stanovnika te još dvoje ljudi koji su ondje potražili utočište. Napad je ostavio velik dio ovog kibuca gotovo uništen i teško oštećen. Neke su kuće još uvijek neobnovljene, s rupama od metaka, tragovima požara i eksplozija. Dio obitelji još se uvijek nije vratio u kibuc.
Oko desetine tadašnjeg stanovništva kibuca bilo je ubijeno. Velik dio preživjelih bio je evakuiran, a zajednica je pokušavala istodobno obnoviti svoje živote i fizičku infrastrukturu. Be’eri je posebno upečatljiv zato što se ondje i danas može osjetiti fizička blizina napada. Oštećene i spaljene kuće ostale su kao svjedočanstvo događaja, dok se zajednica postupno obnavlja. Za stanovnike povratak nije samo pitanje obnove kuća nego i ponovne izgradnje osjećaja sigurnosti.
Kibuc Kfar Aza također je teško stradao. Prema podacima izraelske vojske, u kibucu su ubijene 64 osobe, a 19 ljudi je oteto. Napadači su ušli nakon proboja granice i napadali stanovnike u njihovim kućama.
Kfar Aza postao je jedan od međunarodno najpoznatijih simbola napada zbog razmjera razaranja u stambenom području. Kuće su bile opljačkane, zapaljene i oštećene mecima. Stanovnici koji su preživjeli proveli su sate skrivajući se u sigurnim sobama ili pokušavajući pobjeći iz napadnutog područja.
U kibucu Nir Oz, koji je imao manje od 400 stanovnika, ubijene su 42 osobe, dok je 75 ljudi oteto. Nir Oz je posebno teško stradao u odnosu na svoju veličinu. Kuće su bile napadnute jedna za drugom, a mnoge obitelji izgubile su više članova. Dosta kuća još danas imaju vrata i zidove s tragovima metaka. U Nir Ozu, kao i u Be’eriju i Kfar Azi, vrlo jerzo postalo jasno da napad nije bio samo raketni napad na udaljena područja Izraela.
Naoružani ljudi fizički su ušli u kibuc, ali i okolne gradove i satima ubijali i otimali stanovnike. Za ljude na terenu 7. listopada nije izgledao kao jedna velika bitka s jasno određenom crtom bojišnice. Bio je fragmentiran i kaotičan. Rakete su letjele iznad naselja, istodobno su se čuli pucnji, a informacije o tome gdje se nalaze napadači često su bile nejasne i proturječne.
U kibucima su se stanovnici zatvarali u sigurne sobe. Takve prostorije bile su projektirane prvenstveno kao zaštita od raketnih napada, a ne od skupina naoružanih ljudi koji ulaze u kuće. U Be’eriju je, primjerice bilo slučajeva u kojima su napadači pokušavali prodrijeti kroz vrata sigurnih soba, pucali kroz vrata ili palili kuće.
Istodobno su se lokalne civilne interventne ekipe pokušavale suprotstaviti napadačima. U nekim su zajednicama malobrojni branitelji satima zadržavali napadače, često bez dovoljno ljudi i opreme. U Be’eriju je, prema izraelskoj vojnoj istrazi, u jednom trenutku u kibuc prodrlo približno 340 napadača.
Napad je stoga imao više elemenata istodobno: masovno raketiranje, probijanje granice, infiltraciju velikog broja naoružanih ljudi, napade na vojne položaje, napade na civilne zajednice, pucanje na ljude koji su pokušavali pobjeći, otmice i dugotrajne borbe na pojedinim lokacijama.
Danas se na području napada susreću dvije različite slike. S jedne strane nalaze se tragovi razaranja: spaljene kuće, oštećeni automobili, zidovi s rupama od metaka i prazni prostori iz kojih su ljudi morali biti evakuirani. S druge strane nastaju memorijali koji pokušavaju vratiti individualni identitet ljudima koji su ubijeni.
Izostanak reakcije
Na festivalu Nova ta je transformacija posebno vidljiva. Mjesto na kojem su ljudi plesali postalo je mjesto tišine. Fotografije na stupovima i ploče s imenima zamijenile su festivalske oznake. Na prostoru se mogu pronaći portreti mladih ljudi koji su ondje došli provesti noć s prijateljima. Uz njih stoje godine rođenja, imena i kratki opisi života. Sjećanje je tamo usmjereno na pojedinca.
Umjesto da 364 bude samo broj, svaki portret pokušava pokazati da se radilo o 364 različita života. Slično se događa i u drugim pogođenim zajednicama. U Be’eriju, Kfar Azi i Nir Ozu memorijalni prostori nastaju uz same kuće i ulice u kojima su ljudi živjeli. Sjećanje je tako fizički povezano s mjestom smrti.
Za obitelji žrtava ta mjesta nisu samo povijesne lokacije. Ona su dio osobnih priča njihovih najbližih. Za širu javnost predstavljaju materijalni zapis 7. listopada, dana kada je granica između rata, terorističkog napada i masovnog napada na civilno stanovništvo nestala na prostoru južnog Izraela.
Međutim, tri godine nakon tragedije i s približavanjem parlamentarnih izbora, u Izraelu se zahuktala rasprava oko toga kako se sve to moglo dogoditi. Početkom rujna lijevo liberalni dnevni list Haaretz objavio je vijest da je čelnik Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) Mohamed bin Zajed upozorio izraelskog premijera Benjamina Netanyahua neposredno prije terorističkih napada 7. listopada 2023. da Hamas priprema nekakvu veliku ofenzivu protiv Izraela.
Prema navodima lista, Netanyahu upozorenje nije proslijedio čelnicima izraelskih sigurnosnih službi niti je poduzeo konkretne mjere kako bi se zemlja pripremila za mogući napad. UredNetanyahua demantirao je tu vijest, nazvavši medijske napise »netočnima«.
– Medijski navodi su netočni. Ujedinjeni Arapski Emirati nisu upozorili premijera prije 7. listopada, navedeno je u priopćenju njegova ureda. Dodali su da i ako je i postojala bilo kakva informacija, ona je proslijeđena putem obavještajnih kanala.
Istraga Haaretza temelji se na razgovorima s desecima izvora, među kojima su visoki dužnosnici Izraela i drugih država. Prema izvještaju, bin Zayed nazvao je Netanyahua iz predsjedničke palače u Abu Dhabiju otprilike deset dana prije napada 7. listopada, a razgovor je navodno trajao oko 45 minuta. Tijekom razgovora on je upozorio izraelskog premijera da tadašnji čelnik Hamasa Jahja Sinvar planira veliki napad na Izrael.
Bin Zajed je pritom navodno izrazio zabrinutost da bi takav napad mogao izazvati veliko krvoproliće, destabilizirati širu regiju, te ugroziti Abrahamske sporazume, kojima su Izrael i nekoliko arapskih država normalizirali međusobne odnose. Bin Zajed je navodno pozvao Netanyahua da upozorenje shvati ozbiljno i poduzme potrebne mjere kako bi se Izrael pripremio za mogući napad. Netanyahu je navodno odgovorio da je Izrael »spreman za svaki scenarij«, ali je istodobno smatrao da u tom trenutku veću sigurnosnu prijetnju predstavlja situacija na Zapadnoj obali.
Haaretz navodi da su tri visoka dužnosnika stranih vlada bila upoznata sa sadržajem razgovora, ali njihov identitet nije objavljen. Kasnije je slične informacije iznio i New York Times. Wall Street Journal otišao je čak i korak dalje tekstom u kojem tvrdi da je šef sigurnosnih službi Egipta osobno došao u Izrael nekoliko dana prije napada kako bi upozorio na namjeru Hamasa.
Netanyahua optužuju da je ignorirao upozorenja za napad
Netanyahuov glavni politički protivnik, bivši načelnik Glavnog stožera izraelske vojske Gadi Eisenkot, iskoristio je izvještaj za novu kritiku premijera.
Sve više znakova upućuje na to da je Benjamin Netanyahu neodgovorno odveo Izrael u katastrofu 7. listopada, napisao je Eisenkot na društvenoj mreži X. Eisenkot, čelnik centrističke stranke Yashar, optužio je Netanyahua da je ignorirao desetke upozorenja o mogućem napadu. Prošlog je vikenda cijela priča dobila dodatak nakon što se u javnosti pojavila informacija da Netanyahu tijekom dva dana potajno posjetio Ujedinjene Arapske Emirate.
Tu se navodno sastao sa šeikom Muhamedom bin Zajed Al Nahjanom u nedjelju. Netanyahuov ured i ministarstvo vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata nisu komentirali navode o posjetu. Nekoliko dana kasnije Netanyahu je u intervjuu za jednu američku televiziju zanijekao bilo kakvu mogućnost da je bio u Abu Dabiju. S druge strane dio medija navodi da je Netanyahu čelnika UAE-a pokušavao nagovoriti da javno demantira da ga je unaprijed obavijestio o napadu.