O bezbrojnim negativnostima hrvatske centralizacije slušamo i čitamo godinama. I dok se periferija demografski ruši brzinom kojom se se to događa kuli od karata, središte države, Zagreb se doslovno guši u gužvama. I ne samo prometnim.

Koliko je pogubna centralizacija, inače u državi toliko bogato strukturiranoj različitostima regija da bi ih trebalo naglašavati a ne minorizirati, ne pokazuju primjerice samo Slavonija, Gorski kotar, Lika ili nemali broj jadranskih otoka, ne – sva se njezina tuga ogleda već tridesetak kilometara od Jelačić placa.

Primjerice na područjima Turopolja ili Banovine: iz pustih se sela oko Pokupskog vide svijetla središnje državne zračne luke “Franjo Tuđman”.

A dva jako bolna čavla u lijes hrvatske decentralizacije zakucao je ovog vikenda sport. Jedan događaj koji očekujemo u travnju, drugi s priredbom održanom u nedjelju i drugom najavljenom za srijedu.

Fantastična vijest kako se zadnjeg vikenda u travnju u Hrvatskoj konačno održava WRC, Svjetsko prvenstvo u rallyu donijela je oduševljenje i tugu. U crno je zavila dvije najautomobilističkije županije u Hrvatskoj – Istarsku i Primorko-goransku.

U njima stanjuju ljudi koji obožavaju automobilizam, na njihovim se područjima održava golema većina svih auto-moto priredbi, da ne spominjemo atmosferu u Buzetu gdje se okupi i po 15 tisuća gledatelja.

Umjesto da se CRO WRC dodijeli području između Liburnije i zapadne obale Istre, mjestima koja doslovno žive za automobilizam, k tome i mjestima gdje se nalazi najmoćnija turistička privreda, ta povijesna rally priredba se dodjeljuje Zagrebu s okolicom!

I dok bi na Kvarneru i u Istri publika s oduševljenjem dočekivala prolaske najboljih automobilista na planeti, oni će u Zagrebu, zbog prometnih gužvi koje će izavati blokiranje pojedinih prometnica za potrrebe WRC-a, izazvati – bijes građana.

Kako smo se to lijepo uostalom mogli uvjeriti za nedavne “Delte”! Umjesto da se središte logistike WRC-a nalazi u novom Hilton Costabella hotelu, ili porečkom Parentiumu, ide se u kaos zagrebačkih prometnih čepova dok se natjecatelji budu vraćali u rijetke zagrebačke hotele.

Da ne govorimo koliko bi snažan bio promotivni efekt po hrvatsku turističku privredu, tako potreban nakon godine u kojoj smo prošli pakao kovida, u zoru turističke sezone 2021.

A drugi čavao? Poznati, tragični stadion Maksimir. Pa zar uistinu HNS može biti toliko bešćutan da se do te mjere ruga i publici i igračima smještajući najvažnije utakmice na Maksimir?!

Pa zar nas toliko nije briga kakvu sliku o nama samima (kakva im je tek ostala infrastruktura u državi kad nacija zaluđena nogometom u svom glavnom gradu ima tako derutni stadion) šaljemo u svijet.

Uostalom, zbog potresa dvije tribine i nisu u funkciji tako da je jadni Maksimir nakon ožujka 2020. još i jadniji. Izgovor da bi se smještanjem utakmica na Rujevicu smanjilo mogućnost za dolazak gledatelja, dozvoljen su tek trećine kapaciteta stadiona, pokazala je nedjeljna posjećenost Maksimira.

Toliko bi ih stalo i na Rujevicu. Uostalom, čak da se i to uvaži, Poljud je svakako nemjerljivo bolji odabir od Maksimira.

Ali, čemu čuđenje. Hrvatska nije velika država, pa čak i mala elita u njoj može raditi što ju je volja. I sebi samoj u dvorište dovoditi WRC ili najbolje nogometne ekipe Europe.

Nama ostalima. Ljutnja i bijes. Dok i mi zbog opće apatije ne okrenemo glavu od svega.