U trenutku kad sukob na Bliskom istoku ponovo trese svjetska tržišta, pitanje energije postaje više od stručne ili ekonomske teme. Ono je pitanje sigurnosti, stabilnosti države, otpornosti društva i kvalitete svakodnevnog života. Postaje jasno koliko je energetska slika Europe i dalje krhka, a koliko su države poput Hrvatske još uvijek izložene vanjskim šokovima koje same ne mogu kontrolirati.

Upravo o tome govorilo se u ovotjednoj Špici s Macanom, gdje su sučeljeni pogledi politike i struke. Sugovornici Krešimira Macana bili su Zvonimir Frka-Petešić iz Ureda predsjednika Vlade i Julije Domac, ravnatelj Regionalne energetsko-klimatske agencije Sjeverozapadne Hrvatske.

Razgovor je otvorio niz ključnih pitanja: koliko globalne krize izravno utječu na cijene energenata koje plaćamo u Hrvatskoj, jesmo li kao država doista spremni na takve udare, koliko smo energetski samostalni, a koliko i dalje ovisni o uvozu, te jesmo li nakon posljednjih velikih kriza doista postali otporniji ili samo privremeno zaštićeni državnim intervencijama.

Ovisni o uvozu

Europa je i dalje duboko ovisna o energiji iz uvoza. Frka-Petešić podsjeća kako čak 80 posto ukupne energije i dalje dolazi iz fosilnih goriva, dok Europa uvozi 97 posto nafte, gotovo 90 posto plina i dvije trećine ugljena.

– Europa općenito nema energije. Hrvatska stoji malo bolje od prosjeka Europe, ali nema energetski neovisne države u Europi, pa tako ni Hrvatske, kazao je Frka-Petešić, upozorivši da sada više ne govorimo samo o skupoj energiji, nego i o opasnosti da je fizički nema dovoljno. To, slikovito rečeno, znači da problem više nije hoće li automobil voziti manje jer je gorivo skupo, nego hoće li se uopće pokrenuti.

Julije Domac dodatno je objasnio paradoks energetike: tržište reagira trenutno, ali fizička opskrba mijenja se sporo. Dovoljan je jedan politički signal, jedna izjava ili jedna glasina da cijene odu gore, ali tankerima trebaju tjedni i mjeseci da dođu na odredište. Zato, upozorava, energetske krize nikad nisu kratke.

– Mi energetičari kažemo da je najskuplja energija ona koje nema, sažeo je Domac, dodajući da Hrvatska danas možda nije dovoljno svjesna ozbiljnosti situacije zato što je država tijekom prethodnih kriza uspješno »gasila požar« i amortizirala udar na građane.

Nadalje, Domac smatra kako je vlada dobro reagirala, ali da je time poslala i pogrešnu poruku: da energije uvijek ima i da nema stvarnog razloga za promjenu ponašanja. Po njemu, Hrvatska je nakon 2022. propustila priliku da postane otpornija.

– Potrošili smo gotovo devet milijardi eura na subvencije da bismo održali standard građana, a nismo dovoljno iskoristili to vrijeme da zemlju učinimo otpornijom, upozorio je Domac.

Frka-Petešić tvrdi drugačije. Naglašava da se paralelno s mjerama pomoći ulagalo i u dugoročnu otpornost, obnovljive izvore, dizalice topline, energetsku učinkovitost i dekarbonizaciju. Podsjetio je da Hrvatska danas proizvodi oko tri četvrtine energije iz obnovljivih izvora te da je po tom udjelu među najboljima u Europskoj uniji.

– Hrvatska je danas četvrta u EU-u po udjelu proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. To nije slučajno i nije došlo samo od sebe, kazao je Frka-Petešić, ističući da je kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, modernizacijski fond i druge instrumente već usmjereno oko dvije milijarde eura u otpornost sustava.

S druge strane, Domac upozorava kako dobar dio tog rezultata počiva na starim hidroelektranama, odnosno infrastrukturi »naših djedova«, dok je suvremeni razvoj i dalje prespor. Posebno brine to što Hrvatska danas ima manju energetsku samodostatnost nego prije nekoliko godina.

Ni svijest ni sustav

Frka-Petešić naglasio je da Hrvatska i dalje troši goleme količine energije zbog loše izoliranog stambenog fonda. Upozorio je kako danas obnavljamo tek oko 0,8 posto zgrada godišnje, što je premalo ako želimo ozbiljno smanjiti potrošnju i ovisnost o uvozu.

– Mi grijemo nebo iznad Zagreba, rekao je, slikovito opisujući koliko energije odlazi kroz loše fasade, prozore i krovove.

Upravo u zgradarstvu, prema Domcu, jedan od najvećih neiskorištenih potencijala.

– Hrvatska još nije dovoljno razvila ni svijest ni sustav koji bi građane motivirao da se prema svojim nekretninama odnose dugoročno i odgovorno, ne samo kao prema prostoru za stanovanje nego i kao prema energetskom resursu, kazao je Domac.

Kad je riječ o rješenjima, obojica su istaknula da je odgovor prije svega u jačem razvoju domaćih obnovljivih izvora energije, modernizaciji mreže i ozbiljnijem strateškom planiranju. Domac smatra da Hrvatskoj treba dokument o energetskoj sigurnosti, sličan onome kakav imaju Finska i neke druge države, kako bi se znalo što činiti u scenariju ozbiljnog prekida dobave. Posebno naglašava važnost jačanja HEP-a kao investicijske poluge i ubrzanja priključenja novih projekata na mrežu.

Frka-Petešić pritom upozorava da se ne smije gledati samo interes pojedinog investitora, nego i stabilnost cijelog sustava. Sunce i vjetar jesu budućnost, ali bez ulaganja u mrežu, reverzibilne hidroelektrane i geotermalne izvore nema sigurne tranzicije. Postavlja se pitanje što Hrvatska dugoročno želi od svoje energetike i koliko je spremna za svijet u kojem energija više neće biti ni jeftina ni samorazumljiva.

Frka-Petešić prisjetio se njegovog profesionalnog puta obilježenog upravo krizama i strateškim pitanjima države. Rođen u Parizu, odrastao u hrvatskoj obitelji, školovan između matematike, fizike i geopolitike, tijekom Domovinskog rata radio je karte i analize za francuske medije, a kasnije je prošao put od diplomata u Parizu i Bruxellesu do predstojnika Ureda predsjednika Vlade.

Domac je, s druge strane, objasnio kako Regija – Regionalna energetsko-klimatska agencija sjeverozapadne Hrvatske – okuplja različite županije i Grad Zagreb, neovisno o političkim bojama, te kroz europske projekte i stručni rad razvija energetsku i klimatsku politiku »na terenu«. Upravo je to, rekao je, dokaz da energija nije ni lijeva ni desna tema.

Nuklearna energija

Što se tiče nuklearne energije, Frka-Petešić ističe da je ona danas dio hrvatske realnosti već kroz suvlasništvo nad Krškim i da bez ozbiljnog razgovora o novim kapacitetima Hrvatska neće moći dugoročno zadržati sigurnu i stabilnu opskrbu strujom.

Podsjetio je da oko petina hrvatske proizvodnje električne energije dolazi iz nuklearne energije te da Europa, usprkos svim raspravama, i dalje velik dio svoje struje dobiva iz nuklearki. Po njemu, pitanje nije treba li o tome razmišljati, nego kako i kada. Hoće li Hrvatska jednog dana ići u drugi blok Krškog sa Slovenijom ili u neko drugo rješenje, tema je koja tek dolazi.

Domac pritom ne odbacuje nuklearnu energiju, naprotiv, naziva je važnom strateškom opcijom, ali upozorava da ona nije brzo rješenje.

– Hrvatska ne smije čekati desetljeće ili dva na novu nuklearku dok istodobno zapostavlja ono što može napraviti odmah; obnovljive izvore, modernizaciju mreže i skladištenje energije, kazao je Domac, posebno ističući da su mali modularni reaktori tehnološki zanimljivi, ali još nisu operativno rješenje za krizu koja trenutno traje.

Iako nuklearna energija i dalje zaziva strah kod običnih ljudi, Frka-Petešić podsjetio je da se o nuklearnoj energiji premalo govori iz perspektive statistike, tehnologije i usporedbe s drugim izvorima.

– Najveće su povijesne nesreće u nuklearnoj energetici imale potpuno drukčije uzroke, od Černobila do Fukushime. Današnje tehnologije s tim imaju malo veze, objasnio je Frka-Petešić, dodajući kako je, po njemu, problem nuklearne energije više nije tehnički nego psihološki i politički.

Zastoj u investicijama

Jasno je obojici da Hrvatska ne može bježati od ulaganja u sunce, vjetar, geotermalne izvore i mrežu. Tu Domac posebno naglašava da Hrvatska i dalje ima ozbiljan zastoj u investicijama. Po njegovu mišljenju, previše projekata stoji, dio ozbiljnih investitora odlazi, a mreža nije dovoljno spremna ni za građane, ni za poduzetnike, ni za buduće velike sustave poput data centara i umjetne inteligencije.

– Nema važnije infrastrukture u Europi od električne mreže, upozorio je Domac, dodajući da se o njoj mora razmišljati kao što se nekad razmišljalo o autocestama.

Frka-Petešić se s tim dijelom slaže, ali opet upozorava na potrebu ravnoteže. Investitor, kaže, gleda samo svoju elektranu i svoj profit, dok država mora gledati stabilnost cijelog sustava. Zato regulator i javna vlast moraju paziti da ubrzanje investicija ne dovede do urušavanja mreže i nestabilnosti opskrbe. Drugim riječima, nije dovoljno samo pustiti projekte, nego ih treba povezati s ozbiljnim planiranjem.

U tom kontekstu obojica vide veliku priliku u geotermalnoj energiji. Frka-Petešić smatra da Hrvatska, osobito na sjeveru, leži na resursu koji još nije dovoljno iskorišten. Prednost geotermalne energije vidi u tome što ne zauzima veliki prostor na površini, stabilna je i niskougljična. Domac se slaže da je geotermalna važna, ali upozorava da se mora razvijati pametno. Kritizira dosadašnje projekte u kojima se toplina jednostavno »ispušta u nebo« umjesto da se koristi za grijanje, industriju ili lokalne sustave.

Koliko je energija zapravo temelj moderne civilizacije? Frka-Petešić je to ilustrirao upečatljivim slikama, tvrdeći da svaki današnji građanin živi kao da ima desetke »energetskih robova« koji za njega rade, od grijanja i lifta do automobila i hrane.

– Bez energenata naš bi se standard doslovno urušio. Zato energetika nije tek tehničko pitanje, nego pitanje opstanka načina života koji danas uzimamo zdravo za gotovo, istaknuo je.

Domac se nadovezao, istaknuvši kako Hrvatska ne smije čekati da je nova kriza potpuno razotkrije.

– Energetsku tranziciju više ne treba gledati kao zeleni hir Bruxellesa, nego kao pitanje slobode i suverenosti. Europa i Hrvatska moraju naučiti da nema političke neovisnosti bez energetske neovisnosti, kazao je.

Poruka stručnjaka je jasna: Hrvatska još ima vremena, ali ga više nema za gubljenje. Nuklearna energija, obnovljivi izvori, mreža, geotermalna polja, reverzibilne hidroelektrane i ozbiljna strategija, sve to više nije stvar izbora, nego nužnosti. Energetika je, pokazalo se i u ovom razgovoru, tema o kojoj se više ne može govoriti samo kad cijene porastu. Ona postaje jedno od ključnih pitanja budućnosti države.

HRVATSKA – STRUKTURA I ULAGANJA

4. mjesto u EU-u po udjelu obnovljivih izvora

oko 2 milijarde eura ulaganja u otpornost (NPOO i fondovi)

gotovo 9 milijardi eura potrošeno na subvencije tijekom krize