Situacija na političkoj sceni trenutno je sljedeća: HDZ po zadnjoj anketi od prije dva dana ima skoro 30 posto podrške građana, preciznije 29,1 posto. SDP s druge strane stabilno stoji na svojih slabašnih 13 posto, ali ne pada ispod toga, dapače za nekoliko promila je i porastao.
Domovinski pokret je treći sa 7,6 posto, a Most i Možemo! su izjednačeni kao i uvijek na 6,6, odnosno 6,7 posto. Malo se okrenula situacija pa je DP izbio na treće mjesto, a obično tu poziciju dijele Most i Možemo!.

Rezultat je to činjenice da je Most opasno podbacio s posljedicama afere Mreža, dok je Možemo! u padu zbog problema s otpadom u Zagrebu. Sad su zbog Jakuševca i Resnika čak i zeleni protiv njih! S druge strane, Domovinski pokret je istaknuo svog ideologa i financijera Marija Radića u prvi plan pa donekle raste. Pojavila se zadnjih tjedana kod njih ideja da surađuju s Mostom, ali kako došlo, tako i prošlo – Mostov Nino Raspudić već se usprotivio tome javno, pa je inicijativa propala. Mada bi bila ideološki razumljiva – i jedni i drugi su krajnje desno, protivnici su migranata, naoružavali bi civile, uvodili ONO i DSZ, vojni rok i slično. No, do koalicije teško može doći.

Podijeljena desnica

Desnica je, dakle, podijeljena. A i ljevica je uoči izbora tradicionalno fragmentirana – SDP i Možemo! neće ići zajedno predizborno, osim možda u nekim izuzecima u 10. jedinici, i eventualno petoj. Svi ostali su daleko ispod praga, ali već sklapaju manje koalicijske saveze s kojima planiraju bar u nekim jedinicama prijeći prag – primjerice IDS i PGS u osmoj jedinici, a s njima su i Reformisti i Fokus, pa će se mandati s Radimirom Čačićem i Davorom Nađijem pokušati ostvariti na sjeverozapadu Hrvatske. Centar Ivice Puljka je prepušten sebi, oni idu u 10. splitsko-dalmatinskoj jedinici gdje bi mogli imati bar jedan mandat, s obzirom na to da drže vlast u Splitu, a Socijaldemokrati, stranka s najvećim oporbenim zastupničkim klubom u Saboru s preko 15 zastupnika, po anketama su slabi, no imaju uza se i HSS pa bi ponegdje, moguće u 7. jedinici gdje je baza predsjednika Kreše Beljaka, možda mogli i proći.

Upitno je mogu li proći u Sisku gdje je baza predsjednika stranke Davorka Vidovića, a puno će im ovisiti o tome hoće li im se na koncu priključiti Zlatko Komadina. Ako da, u 8. jedinici imaju prolaz – vjerojatno. Nešto ambicija imaju i u Zagrebu, gdje Davor Bernardić zaista puno radi i na formiranju baze, pa već ima bezbroj podružnica na terenu gdje Bernardić »bere« bivše bandićevce, a i bivše SDP-ovce, a s druge strane prometnuo se i u jednog od dosljednijih oporbenih političara nasuprot gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, pa u Socijaldemokratima misle da bi mogli možda jedan mandat čak dobiti i u Bernardićevoj izbornoj jedinici.

Istovremeno, ima i onih koji još nisu prisutni u Saboru, ali su u javnosti poznati i imaju aspiracije pokušati doći do saborskih mandata – to je svakako međimurski župan Matija Posavec koji po anketama može u svojoj jedinici dogurati čak i do dva mandata. Također, velike ambicije imaju i šibensko-kninski župan Mario Jelić te Damir Vanđelić koji je osnovao Republiku, mada njegova ideološka pozicija nije baš sasvim jasna, a imao je već i prvi stranački sukob – stranku je već napustila Vesna Škare Ožbolt, koja se protivila Vanđelićevoj ideji da koalira s Puljkovim Centrom.

Tako je scena fragmentiranija nego ikad prije. Iako je i vrapcima na grani jasno da se HDZ i Andreja Plenkovića, koji šakom i kapom dijeli novac svim društvenim kategorijama, može pobijediti samo velikim oporbenim frontom, bilo slijeva ili zdesna, na ove izbore oporba ide potpuno razmrvljena. Međusobna neslaganja, pretjerani egotripovi i kompleksi veće vrijednosti kao da su zahvatili sve u opoziciji, mada Plenković nikad nije bio jači.
To je loše za opoziciju, ali je loše i za Plenkovića. Naime, on ne želi da HDZ postizborno koalira s Mostom, od toga se gnuša i to ne dolazi u obzir, rekao je to bezbroj puta. A da to i misli, dokazao je kad ih je »šutnuo« iz Vlade u svom prvom mandatu. Nakon afera Plin za cent i Mreža, to je još manje moguće nego ikad.

Politička moć

S druge strane, Plenković ne želi postizborno koalirati ni s Domovinskim pokretom. Smatra ih previše desnima, a s obzirom na to da vodi HDZ kao stranku krajnje umjerenog desnog centra, posežući za državnim intervencionizmom u krizi, primjenjujući Istanbulsku konvenciju, surađujući s europskim vrhom apsolutno u skladu s liberalnim politikama Ursule von der Leyen i prema migrantima i u drugim pitanjima, oni ideološki zaista i nisu kompatibilni.

Uz to, uz DP je povezan i PPD Pavla Vujnovca, koji sada ima i Fortenovu, dio luka, željezničkog prometa, dio poljoprivrede i cijeli niz drugih biznisa, što ga čini trenutno najjačim biznismenom u Hrvatskoj i možda najmoćnijim čovjekom u zemlji, pa bi Plenković svakako želio zadržati dio distance prema njemu, odnosno ojačati svoju političku moć u odnosu na njega. To može samo ako nisu u istom savezu. No, glavni razlog zašto želi izbjeći DP jest u tome da naprosto radije bira slabije partnere nego jače, kako bi zadržao svoju dominantnu poziciju i u Vladi i u vlastitoj stranci. S druge strane, slavonski dio HDZ-a nije protiv tog saveza, pa on nije sasvim isključen kao opcija, ako HDZ na izborima imalo podbaci.

Prema sadašnjem stanju stvari iz anketa, sa svojih skoro 30 posto podrške HDZ osvaja oko 66 mandata, a kako je poznato, treba mu 76 ruku za sastavljanje Vlade. Ako bi uza se i dalje imao manjince, a njih je osam, to je tek 74, i nedostajalo bi mu najmanje dvije ili tri ruke za formiranje njegove treće vlade. Stoga se pojavila opcija da postizborne partnere bira među manjim strankama centra ili čak lijevog centra, koje budu prošle u Sabor.
Sila boga ne pita, pa je ideja da se suradnja ponudi bilo kome od umjerenijih oporbenih političara.

Iako se, primjerice, Matija Posavec kune da s HDZ-om neće, sigurno je da bi se baš on našao na meti HDZ-ovih pregovarača nakon izbora. On je na izborima 2020. bio na listi Restart koalicije, osvojio je mandat, ali ga u Saboru mijenja SDP-ovka Boška Ban Vlahek. U međuvremenu se Posavec našao na udaru zakona, bio je u pritvoru, zaradio optužnicu zbog zloupotrebe položaja, ali je i politički ojačao, pa se odvojio od SDP-a. Na predstojećim izborima namjerava u 3. izbornoj jedinici samostalno nastupiti sa svojom platformom, a spominjalo se i pisalo da je prilikom nedavnog boravka premijera Andreja Plenkovića u Čakovcu on vodio i politički razgovor s Posavcem koji sada moguće ima ambiciju prijeći s lokalne na nacionalnu razinu, čak i ući u Vladu.

On zasad otklanja u izjavama mogućnost da podrži HDZ, jer zna da bi tako ostao bez dijela svoje biračke baze u Međimurju koja nikad nije bila sklona HDZ-u, ali s druge strane to ne znači da ga Plenković neće pitati za podršku nakon izbora.
Prije samo mjesec dana, Posavec je na to pitanje kazao: nikad ne reci nikad.

– Poznato je da 2017. nisam podržao koaliciju HNS-a i HDZ-a i da sam 2020. kao nezavisni kandidat bio na SDP-ovoj izbornoj listi. Upravo smo u pojedinim mjesnim odborima u Prelogu većinu dogovorili sa SDP-om. Zadnja sam osoba koju bi se moglo povezivati s HDZ-om. Teško je moguće da ćemo poslije parlamentarnih izbora surađivati s HDZ-om. Budemo vidjeli. Možda Vladu neće formirati ni HDZ ni SDP, sve je što je tada za naš list rekao.

Socijaldemokrati, pak, koji su umjereno krilo ljevice proizašlo iz SDP-a, na čelu imaju Davorka Vidovića koji je u interpretaciji tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, kad se Vlada nije uspijevala sastaviti 2015. godine, figurirao kao član njene tehničke vlade koju je planirala ponuditi u tom interregnumu. Nije nepoznato da Plenković gaji određene simpatije prema Vidoviću i Socijaldemokratima – najčešće ih u Saboru hvali kao konstruktivne, što njima laska, a prije nekoliko mjeseci sam je Vidović izjavio kako im se Plenković »instinktivno obraća« jer Socijaldemokrati jesu opozicija, ali nisu populisti, ne izazivaju incidente, ne služe se uvredama i obmanama, nego se nastoje na korektan način baviti politikom, kako je rekao.

Projektna podrška

– Vrlo smo kritični prema Vladi, ali mi smo istovremeno u potpunosti europski usmjereni, dijelimo zapadne vrijednosti. Socijaldemokrati su ozbiljna, artikulirana stranka i po tome se bitno razlikujemo od drugih u opoziciji. Plenković to prepoznaje i da, znam da bi nas rado htio za koalicijske partnere, o tome mi stižu informacije iz HDZ-a, kazao je Vidović prije nekoliko mjeseci. I jučer je HDZ u Saboru usvojio jedan amandman Socijaldemokrata, što su oni i sami nazvali »pravim čudom«, no to je svakako jasna poruka HDZ-a prema njima. U toj stranci čak se u jednom trenutku bila pronijela informacija da bi im Plenković ponudio i mjesta u Vladi, ako bi dobili njihovu podršku, no za to postoji jedan uvjet: Socijaldemokrati uopće moraju prijeći prag i ući u Sabor.

Potencijalno, ako bi ušao u Sabor, i župan Marko Jelić mogao bi biti jedan od onih koji bi podržao Plenkovićevu treću vladu, no tu je i IDS koji na izbore ide s PGS-om, a koji bi u zamjenu za nastavak podrške Vlade istarskim projektima možda u nekim trenucima bio spreman dignuti ruku za HDZ. Barem kad se glasa o – proračunu.

HDZ, naime, razmatra ideju i da se nova Vlada, ako ne bude drugog načina da se izbjegne DP, osloni na tzv. projektnu podršku, odnosno da ima ruke dijela oporbe za projekte koji su njima važni. Tu bi mogao dobivati sporadičnu podršku IDS-a, također i Čačićevih Reformista ako prođu, i drugih sličnih regionalno utemeljenih stranaka i zastupnika. Nije to nepoznat model – župan Zlatko Komadina godinama tako drži svoju županijsku vlast, nema većinu u Skupštini, ali mu proračuni prolaze bez problema.

Niz je i drugih lokalnih vlasti koje tako opstaju, i to nije nelegitimna politika jer je model »manjinske vlade« u politologiji itekako poznat, a i u praksi. Manjinska vlada je izraz koji se koristi za vladu, odnosno izvršnu vlast u državi s parlamentarnim sistemom, a koja nastaje onda kad najveća stranka ili blok stranaka nije u stanju dobiti apsolutnu većinu u parlamentu, a s druge strane nitko drugi ne može sastaviti većinu ili koalicijsku vladu. U takvim situacijama se, umjesto novih izbora, jedna ili više opozicijskih stranaka odlučuje vladajućoj stranci dati tzv. tehničku podršku, to jest obavezuje se da će izglasati budžet kako bi omogućila redovno funkcioniranje državne uprave.

Takav je aranžman obično privremenog karaktera, no praksa u nizu lokalnih sredina u Hrvatskoj pokazala je da je to dosta praktično rješenje za izbjegavanje novih izbora koji zamaraju birače. Nisu takva rješenja nepoznata ni u drugim državama – u Njemačkoj je primjerice velika koalicija desnice i ljevice u eri Angele Merkel godinama zajedno držala vlast.

U tom slučaju, HDZ bi barem u prvoj godini mandata mogao dobiti podršku Socijaldemokrata, IDS-a ili nezavisnih zastupnika za svoj prvi proračun ako bi prihvatili njihove amandmane na budžet.

No, prethodno bi ruke morale biti dignute u zrak i za samo formiranje Plenkovićeva kabineta. Stoga će biti zanimljivo kako će se u samoj kampanji ove stranke postaviti prema HDZ-u i Plenkoviću.