ZAGREB – Vlada će sljedećeg tjedna predstaviti paket mjera kojima će pokušati ublažiti udar energenata na životni standard građana i barem dijelom obuzdati sve veću inflaciju, a taj je paket kombinacija poreznih, administrativnih, ali i socijalnih mjera uz prelijevanje dijela tereta na državnu tvrtku HEP. Banski dvori će tako postupiti kao i većina vlada u Europi koje su se odlučile na intervenciju, ali u posljednje vrijeme iz pojedinih država stižu i vijesti o intervenciji monetarnih vlasti, odnosno središnjih banaka. Središnje banke članica Europske unije, koje nisu članice eurozone, odlučuju se na podizanje kamata i tako pokušavaju smanjiti inflatorne pritiske.

Iako su dosad uglavnom vezale svoje poteze uz ono što čini Europska središnja banka (ECB) u Mađarskoj, Rumunjskoj ili Češkoj odlučili su, s obzirom na to da imaju svoju valutu, ne čekati da se ECB pokrene i nastoje »ratovati« s inflacijom. Hrvatska je po tom pitanju u specifičnoj situaciji, još uvijek ima svoju valutu, ali je u procesu uvođenja eura, pa HNB zasad ne povlači poteze po uzoru na kolege u okruženju, ali ekonomski analitičar Željko Lovrinčević smatra da HNB i u takvoj situaciji ima prostora i da bi trebao reagirati i pri tome nudi zanimljivo rješenje, odnosno kaže da bi se moralo razmisliti o aprecijaciji kune, odnosno rastu njezine vrijednosti u odnosu na euro, što bi smanjilo utjecaj uvezene inflacije.

Prirodno okruženje

– Hrvatska je trenutno zbog uvođenja eura u Tečajnom mehanizmu II (ERM), čiji je važan element središnji paritet, odnosno prethodno definirana razina tečaja kune u odnosu na euro, ali on dopušta fluktuaciju od 15 posto. Prirodno okruženje je takvo da upućuje na aprecijaciju kune, imamo milijarde doznaka naših građana iz inozemstva, priljev deviza, uglavnom eura, od turizma i na raspolaganju imamo milijarde eura iz europskih strukturnih fondova. U svakoj drugoj situaciji to bi značilo aprecijaciju kune, no Hrvatska se tome odupire, što znači da priljev eura znači štampanje dodatnih kuna. Umjesto toga, ozbiljno se mora razgovarati o aprecijaciji kune, osim što izvori prihoda prirodno guraju u tom pravcu, to bi oslabilo uvoznu inflaciju koju potiče uvoz energenta.

Onda i dodatno tiskanje novca stvara domaću inflaciju i svi podižu cijene robe i usluga. Zemlje poput Češke ili Mađarske reagirale su podizanjem kamata i to znači povlačenje viška novca s tržišta, upozorava Lovrinčević. Dodaje da je, kad je u pitanju odnos kune i eura, mogućnost odstupanja od središnjeg pariteta do 15 posto ugrađena u ERM II mehanizam upravo zato što se vodilo računa o tome da su mogući i ovakvi šokovi.

Svjestan je, kaže, toga da bi rast vrijednosti kune otvorio pitanje konkurentnosti hrvatskih proizvođača, ali ističe da treba vidjeti i što je od izvozne proizvodnje Hrvatskoj ostalo, pa da se vidi koga bi se štitilo zauzdavanjem kune i koliko se štete nanosi time što se koči njezin rast.
– Hrvatsko gospodarstvo se promijenilo, njegova struktura se promijenila, pa mi sada imamo doznake iz inozemstva i strukturne fondove iz kojih novac ipak dolazi, iako ne dinamikom kojom bi htjeli, koje nismo imali prije nekoliko godina. Tu je i prihod od turizma koji je iz godine u godinu veći, i da nema pridruživanja eurozoni, HNB bi zbog tih prirodnih pritisaka morao dopustiti aprecijaciju kune, a čini se sve da se to ne dogodi, a to uz uvezenu inflaciju, stvara i pritisak domaće inflacije.

Ako se ona ukorijeni do trenutka dok uđemo u eurozonu ili dok se ECB odluči na intervenciju, bit će već kasno, mi ćemo imati inflaciju koja će biti veća od prosjeka EU-a, upozorava Lovrinčević. Dodaje i da je otezanje ECB-a s mjerama monetarne politike i eventualnim podizanjem kamata razumljivo jer u vodstvu ECB-a moraju voditi računa o javnom dugu pojedinih članica.

Otpuštanje kamata

– ECB štiti svoje članice koje imaju problema s javnim dugom, Italiju, Portugal, Španjolsku, pa i Grčku, jer bi otpuštanje kamata pokazalo da se zapravo u tim državama ništa nije promijenilo od one krize iz 2008. godine. No, takvo ponašanje znači jačanje inflacije i države koje imaju svoju valutu i dosad su pratile odluke ECB-a odlučile su reagirati jer znaju da bi nastavak sadašnje politike značio dodatno osiromašenje građana. Već je sada jasno da će u ovoj godini u većini europskih država svima pasti raspoloživi dohodak. Uz to što ljudi sve teže podnose mjere koje je donijela pandemija, dodatno socijalno raslojavanje prijeti nemirima u svakom društvu, ističe Lovrinčević.

I uz to što ECB odgađa podizanje kamata, tržište već reagira, napominje Lovrinčević, prinosi na obveznice država članica su porasli, pa više ni Njemačka ne može na petogodišnju obveznicu dobiti negativnu kamatu.

Da je vrijeme povijesno niskih kamata, koje je i Hrvatskoj omogućilo da neke svoje vrijednosne papire na domaćem tržištu izda uz negativan prinos, govori se već godinama, ali sada su se te najave počele i ostvarivati. Hrvatska je nedavno izdala obveznicu na domaćem tržištu s dospijećem od osam godina, uz godišnji prinos od 1,39 posto, godišnji kupon od 1,25 posto, a ministar financija Zdravko Marić procjenjuje da bi to zaduženje već sada bilo nešto skuplje.

– Proteklih tjedana smo vidjeli da se taj prinos dosta proširio. Istu tu obveznicu, da smo je danas izdavali, ona bi bila negdje 1,7 posto, što znači da sigurno efekt ovih svih zbivanja, geopolitike, geostrategije, inflacije, opskrbnih lanaca, COVID-19, ima svoje uzročno-posljedične veze i na kretanje prinosa, odnosno kamatnih stopa, upozorio je Marić.