Nema spokoja 

   

    Ne postoje uvjeti da više radim spokojno i na miran i profesionalan način jamčim svoje savjete državi. Situacija proizašla nakon izricanja presude za L’ Aquilu je nespojiva s učinkovitim obavljanjem funkcije Povjerenstva i njenom ulogom kao savjetodavnog tijela za državu – priopćio je Luciano Maiani. 

   

»Nevin pred Bogom i ljudima« 

   

    Enzo Boschi, bivši predsjednik Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju, koji se nalazi među osuđenima, izjavio je kako je »bezvoljan i očajan«. 

 

  – Uopće ne razumijem za što sam bio optužen. Sve što sam rekao jest da su potresi nepredvidivi i bio bih lud kad bi isključio mogućnost velikog potresa u regiji Abruzzo, ustvrdio je Boschi, dok je bivši potpredsjednik Civilne zaštite Bernardo De Bernardinis medijima rekao kako »vjeruje da je nevin pred Bogom i ljudima«. Sva sedmorica osuđenih ostaju na slobodi do okončanja žalbenog postupka. 

   

Kalinić: Gdje je hrabrost za obračuni s mafijom 

       Pavle Kalinić, pročelnik Ureda za upravljanje hitnim situacijama Grada Zagreba kaže kako je u ovom slučaju evidentno da su seizmolozi pogriješili, obzirom su decidirano rekli da nema opasnosti od jačeg udara. 

 

   – No drugi je problem to što se sucima bilo lakše i bezbolnije obračunati sa seizmolozima za pogrešno mišljenje, nego s građevinskom mafijom koja je u toj regiji izgradila zgrade ispod svih propisanih sigurnosnih standarda. Za obračun s mafijom nisu imali hrabrosti, navodi Kalinić.

   – Ne možemo zaključiti da serija manjih potresa sigurno najavljuje jedan veliki, izjavio je tog dana, kako prenose neki mediji, Franco Barberi. Samo šest dana kasnije ovaj je talijanski srednjovjekovni grad gotovo sravnio potres snage 6,3 stupnjeva po Richteru. Poginulo je 309 ljudi, najmanje ih je tisuću ozlijeđeno, a još su tisuće ostale bez krova nad glavom. Tužbu su podigle obitelji 29 poginulih, koje je »lažno ohrabrujuća i umirujuća procjena znanstvenika«, prema optužnici, nagnala da kritičnog dana ne napuste grad. Odvjetnica civilnih stranaka Wania Della Vigna uvjerena je kako je riječ o povijesnoj presudi, koja će pomoći da znanstvenici ubuduće razmisle o posljedicama svojih preporuka. No istodobno je odluka suca Billia, koji je prvotni zahtjev tužiteljstva da se znanstvenike osudi na po četiri godine podigao na čak šest godina, izazvala potpunu konsternaciju i ogorčenost među znanstvenicima u Italiji i svijetu. 

    – Mogu razumjeti tugu i frustracije ljudi koji su izgubili najmilije. No osuditi poštene znanstvenike za ubojstvo ne donosi ništa dobroga i neće pomoći spašavanju života u budućnosti. Ako će znanstvenici biti osobno odgovorni za situacije u kojima se njihova predviđanja neće obistiniti, tada će biti uopće teško naći ljude koji će taj posao raditi – komentirao je David Oglesby, izvanredni profesor s kalifornijskog fakulteta Riverside, koji je također uvjeren da sigurno predviđanje velikog potresa na temelju serije manjih ne bi moglo biti ništa drugo nego »loša znanost« i »loše javno komuniciranje«. Šef talijanskog Zastupničkog doma Gianfranco Fini izrazio je nadu da će presuda biti ukinuta nakon žalbenog postupka, dok šef Senata Renato Schifani smatra da će ubuduće stručnjaci odbijati pozive da služe ovakvim odborima. Bojazan se, čini se, već obistinjuje. Luciano Maiani, jedan od najpoznatijih talijanskih fizičara i bivši šef CERN-a podnio je već ostavku na mjesto čelnika Vladine Komisije za upravljanje u visokorizičnim situacijama. Ostavke su kuvertirali i počasni predsjednik, te potpredsjednik tog tijela Giuseppe Zamberletti i Mauro Rosi, kao i šef Ureda za praćenje vulkana i prijetnji od potresa Mauro Dolce.   

Nije presedan

Jedan od hrvatskih stručnjaka na području seizmologije koji najčešće komuniciraju prema javnosti – uglavnom na zahtjev medija – prof. dr. sc. Marijan Herak s Geofizičkog odsjeka PMF-a, cinično je zaključio da se ne radi o presedanu, obzirom da su, kako tvrdi, slični slučajevi krivih interpretacija i proganjanja znanstvenika već zabilježeni kroz povijest, od Galilea na dalje. Ta se teza pojavila i u dijelu talijanskih medija koji su konstatirali: »Italija nije mjesto na kojem je lako biti znanstvenik. Pitajte to Galilea Galileia«. 

   Herak, koji osobno poznaje neke od osuđenih talijanskih kolega, dobro je upoznat i sa sadržajem zapisnika s kontroverznog sastanka Povjerenstva održanog 31. ožujka. 

   – Osuda se, koliko je meni poznato, temelji na tvrdnjama šefa civilne zaštite da su ga seizmolozi uvjerili da oslobađanje puno malih potresa oslobađa nakupljenu tektonsku energiju, te da se stoga potres neće dogoditi. U zapisniku s tog sastanka, međutim, ne piša ništa slično, ali piše da se na temelju tih potresa ne može utvrditi hoće li ili neće uslijediti veliki potres, već da je vjerojatnost za veliki potres mala. Na tom sastanku, međutim, nije se razgovaralo o stanju građevina u L’ Aquili ili išta slično. Ja zaista ne vidim kako bi tu seizmolozi bili išta krivi, reći će Herak.   Dokaz – statistika

Potresu koji je razorio L’ Aquilu , pojašnjava on, prethodio je roj potresa. Događalo se i do stotinjak potresa mjesečno i nekoliko mjeseci prije toga seizmološka aktivnost sepovećala. No seizmolozi su toga bili svjesni. 

    – Talijanska statistika kaže da u 98 posto slučajeva takav roj potresa na tom području ne nagovještava veliki potres. E sad, da li je preostalih 2 posto mala i velika vjerojatnost, ovisi kako to gledate. Ovog puta se dogodio. Sjednicu Povjerenstva za predviđanje i prevenciju rizika sazvala je talijanska vlada nakon što je nadobudni lokalni amater fizičar, koji je mjerio koncentraciju plina radona vlastitim intsrumentima, počeo javno, no posve neutemeljeno objavljivati svoje prognoze potresa. Sam sastanak nije bio dobro organiziran, na njemu su bili i novinari i političari, dok neki drugi stručnjaci koji su mu trebali prisustvovati nisu tamo bili. Nije dobro ni organizirano obavještavanje javnosti o točnim zaključcima sastanka, što je još više utjecalo na nerazumijevanje toga što su seizmolozi zaključili, pojasnio je Herak svoje viđenje cijelog slučaja. 

    U Hrvatskoj se godišnje zabilježi nekoliko tisuća manjih podrhtavanja tla, pa ne bi bilo ugodno zamišljati kako bi to izgledalo da seizmolozi poput prognostičara vremena svaki dan ili jednom mjesečno daju izjave o vjerojatnostima da u nekom periodu uslijedi veliki potres. No osim što bi takva očitovanja zasigurno proizvela bar neki oblik nepotrebne panike, bila bi i posve besmislena, jer kako Herak ponavlja po tko zna koji put – s potresima prognoze naprosto nema. Možda je tek ograničeno moguća, kaže naš sugovornik, jedino u ovakvim rijetkim slučajevima kad se primjeti nešto što je registrirano kao predznak potresa. Onda ima smisla pogledati statistiku i na temelju nje donijeti zaključak o vjerojatnosti da se dogodi veći potres u nekom kratkoročnom razdoblju. 

Ojačati stare zgrade

– U svakom slučaju, ova presuda može imati posljedice u svim granama znanostima. Po tom principu može se tužiti ekonomiste jer nisu točno predvidjeli početak recesije, smatra Herak potvrđujući da je u ovom talijanskom slučaju krivca treba tražiti na posve drugom mjestu. I tu opet dolazimo do priče o tome kako bi Hrvati imali štošta za naučiti iz potresa u L’ Aquili, no ponajmanje lekcije iz bizarnih sudskih presedana. 

   – Ovaj potres u L’ Aquila i onaj u Zagreb iz 1880. su kao blizanci – dodgodili su se na gotovo istoj dubini, iste su magnitude, ista je udaljenost epicentra od grada i u oba slučaja imamo stari dio grada. Što se dogodilo tamo može se dogoditi i ovdje. Problem je u tome da se o potresu mora voditi računa puno prije nego se dogodi. Jer razmjeri štete u slučaju većih potresa na trusnim područjima se itekako mogu izračunati – to je ono što su i oni znali, ali su podcjenili opasnost. Moglo se puno prije ojačati stare zgrade. Studentski dom, na primjer, nije se uopće trebao srušiti jer je građen kad su već na snazi bili noviji građevinski propisi kojih se očito nitko nije držao, upozorava Herak, nadajući se da će presuda ipak biti odbačena na višim razinama.