Nakon 28 godina, 50.000 prijeđenih kilometara i putovanja kroz čak 30 zemalja, Britanac Karl Bushby napokon se vratio kući u Englesku. Njegov dolazak u rodni Hull bio je posebno emotivan jer majku Angelu nije vidio preko deset godina. Dočekala ga je u suzama ispred obiteljske kuće koju je napustio još 1998. godine, kada je krenuo na nevjerojatnu pustolovinu s jednim ciljem – obići svijet isključivo pješice.

“Gdje si bio?”, upitala ga je majka dok ga je grlila ispred kuće ukrašene transparentom s natpisom “Dobrodošao kući, sine”.

Put bez prijevoznih sredstava

Bushby, danas 57-godišnjak, na put je krenuo 1. studenoga 1998. iz Punta Arenasa u Čileu. Tijekom 28 godina prošao je približno 50.000 kilometara, četiri kontinenta i 30 država. Kako bi ispunio obećanje da neće koristiti prijevozna sredstva, prelazio je čak i iznimno zahtjevne vodene prepreke – plivao je preko Kaspijskog mora i La Manchea, a prolazio je i preko promjenjivog leda Beringova prolaza, piše Washington Post.

Na putovanju koje se prvotno trebalo završiti mnogo ranije suočio se s opasnim džunglama, pustinjama, ledenim prostranstvima, ali i problemima s financiranjem i međunarodnim granicama.

In 1998, Karl Bushby set out from Chile to walk around the world. After 31,000 miles and 30 countries, he finally arrived home today.

“They say it takes a village but literally it took a world to get me here,” said Bushby. https://t.co/wwAVfa8NqC https://t.co/xoQ1voGxHU

— The Washington Post (@washingtonpost) November 2, 2026

Putovanje koje je trebalo trajati pet godina

Ideja o pješačenju oko svijeta počela se oblikovati sredinom 1990-ih, nakon što je njegov otac Keith, bivši pripadnik vojske, u rođendanskoj čestitki spomenuo raspravu dvojice pripadnika specijalnih postrojbi. Razgovarali su o mogućnosti pješačenja od Londona do New Yorka preko kopnenog mosta na području Beringova prolaza, kojim su, prema jednoj znanstvenoj teoriji, prvi ljudi migrirali iz Azije u Ameriku u vrijeme niže razine mora.

Bushby je u početku procjenjivao da bi putovanje mogao završiti za otprilike pet godina, no ubrzo je shvatio da je takav rok nerealan. S vremenom je procjena narasla na najmanje 12 godina.

“Nikada ni u najluđim snovima nismo mogli zamisliti da će to trajati 28 godina”, rekao je.

Putovanje su dodatno produljili nepredviđeni događaji. Financijska kriza 2008. godine ostavila ga je bez dijela sponzorskih sredstava, pandemija koronavirusa 2020. zaustavila je kretanje, a dobivanje viza i dopuštenja za prelazak državnih granica često se pretvaralo u dugotrajan proces.

Uhićenja, polarni medvjed i borba s ekstremnim uvjetima

Jedan od najopasnijih dijelova puta bio je prolazak kroz Darijenski procjep, teško prohodno područje džungle, prašume i planina između Južne i Srednje Amerike. Bushby je 2001. godine ondje morao izbjeći područja zahvaćena oružanim sukobima u Kolumbiji. Nakon prelaska zabranjenog graničnog područja u Panami proveo je 18 dana u zatvoru.

Posebno zahtjevno bilo je i 90 kilometara dugo putovanje preko Beringova prolaza 2006. godine, na koje je krenuo s američkim pustolovom Dimitryjem Kiefferom. Tijekom prelaska morali su se suočiti s polarnim medvjedom, preživjeti padove u ledenu vodu i pokušati spasiti opremu nakon što su njihove saonice završile u moru.

Nakon što su uspjeli prijeći taj iznimno zahtjevan dio puta, obojica su uhićena zbog ilegalnog ulaska u Rusiju te im je prijetila deportacija.

Prolazak kroz Rusiju potrajao je gotovo deset godina, uz brojne prekide zbog problema s vizama i vremenskih uvjeta koji su omogućavali putovanje samo nekoliko mjeseci godišnje.

Kada mu je Rusija 2012. odbila izdati vizu, Bushby je u znak prosvjeda krenuo pješice iz Los Angelesa prema ruskom veleposlanstvu u Washingtonu. Taj je potez naposljetku pomogao da dobije potrebne dokumente.

Susret s majkom nakon deset godina

Tijekom gotovo tri desetljeća putovanja Bushby se nekoliko puta susretao s članovima obitelji koji su ga posjećivali na različitim dijelovima rute. Prošlog mjeseca na plaži u Doveru dočekali su ga otac i braća nakon što je preplivao La Manche.

Ponovno se susreo i sa svojim 36-godišnjim sinom Adamom iz ranijeg braka, s kojim se rijetko viđao, a prvi put je upoznao i svoju 12-godišnju unuku. Taj je susret opisao kao nevjerojatno iskustvo.

Ipak, najiščekivaniji je bio povratak majci koju nije vidio čitavo desetljeće. Susret pred obiteljskom kućom, zabilježen pred brojnim kamerama i ekipom koja snima dokumentarni film o njegovu putovanju, bio je izrazito emotivan.

“Ponašaj se pristojno, majko”, našalio se dok ga je grlila i plakala.

Priznao je da je godinama zamišljao trenutak u kojem će se vratiti i ponovno ugledati majku na vratima kuće koju je napustio kao 29-godišnjak.

“Bilo je gotovo šokantno ponovno vidjeti majku nakon toliko vremena. Mnogo se promijenila. Svi smo se promijenili u tom razdoblju”, rekao je poslije na konferenciji za novinare.

Posljednjeg dana putovanja Bushby je svoja kolica gurao prema gradskoj vijećnici, gdje ga je dočekalo nekoliko stotina ljudi. Nakon toga krenuo je na posljednju dionicu prema majčinoj kući.

“Oprostite što ste toliko čekali”, našalio se okupljenima, a zatim upitao: “Je li to to? Je li gotovo?”

Istaknuo je da putovanje ne bi uspio završiti bez pomoći brojnih ljudi koje je susretao na putu.

“Kažu da je potrebno cijelo selo, ali meni je doslovno trebao cijeli svijet da bih stigao ovamo. Dobrota nepoznatih ljudi, od pojedinaca do čitavih država, pomogla mi je da se danas vratim. Nisam ovo učinio sam. Imao sam veliku ekipu. Najveću ekipu – Zemlju”, rekao je.

Što nakon putovanja života?

Iako je godinama sanjao o završetku putovanja, Bushby priznaje da ga je približavanje cilju počelo ispunjavati i određenom tjeskobom. Nije znao što će raditi nakon povratka i kako će se priviknuti na svakodnevni život, uključujući i ponovno stanovanje u majčinu domu.

“Kao da prelazim preko horizonta događaja i ulazim u crnu rupu. Nemam pojma što me čeka u životu”, rekao je za Associated Press uoči završetka putovanja.

Ipak, obveza mu neće nedostajati. U sljedeća dva mjeseca očekuje ga šest javnih nastupa, priprema se nastavak njegovih memoara “Giant Steps”, a njemački redatelj Werner Herzog snima dokumentarni film o njegovoj nevjerojatnoj pustolovini.

Bushby očekuje da će se, poput drugih pustolova nakon dugih ekspedicija, morati nositi s usponima i padovima nakon završetka velikog životnog cilja.

“Mislim da je jedini način da to prevladate pronaći novu misiju, novu strast i ponovno se nečim zaokupiti. Upravo to namjeravam učiniti”, zaključio je.