Postoji velika vjerojatnost da je majica koju nosite dok čitate ovaj tekst “made in Bangladesh”.

Za većinu nas, to je “tamo negdje”.

Azijska meka jeftine radne snage uz susjedne Indijce, daje etikete većini odjevnih predmeta iz popularnih trgovina H&M-a, Zare, Benettona, Manga čija su sjedišta i uredske fotelje u sigurnom krilu Europe.

Kako tamošnje stanovnike ne resi kvaliteta revnosti po pitanju plaćanja poreza, vlasti su odlučile pribjeći organiziranju poreznog sajma. Događaj koji zasigurno nije privukao one željne zabave budući da je bio namijenjem – doborovoljnom plaćanju poreza.

Šalteri ukrašeni vrpcama i balonima nalikovali su “pravim” sajmovima, ono što bi narod rekao – “vašarima”. Samo što stanovnike Bangladeša nisu dočekali vrtuljci, šećerna vuna i živa glazba već državni poreznici.

Ministarstvo financija bilo je šokirano entuzijazmom s kojim su platiše pristupili ovakvoj ideji plaćanja poreza – tisuće ljudi čekalo je satima u redu ne bi li platili svoje dugovanje zemlji. Redovnim putem u napučenom Bangladešu to čini svega 1,3 milijun poreznih obveznika.

Petodnevni događaj u glavnom gradu Daki i drugom najvećem po gradu Chittagongu, privukao je oko 7 tisuća ljudi od kojih je 70% platilo porez – po prvi puta.

Zemlja koja se suočava sa prenapučenošću, siromaštvom, složenim etničkim sastavom koji čini 370 različitih narodnosti, ovakvim je načinom započela posao restrukturiranja i moderniziranja državnog aparata.

Quader Sarker, glavni organizator “poreznog sajma” i zaposlenik ministarstva financija oduševljen je odazivom.

– Ovo je izvan svih naših očekivanja. Htjeli smo privoljeti ljude da shvate koliko je važno redovno plaćanje poreza, koje je u svakom slučaju prihvatljivije od plaćanja kasnijih posljedica za njegovo neplaćanje – rekao je.

Država vječno gladna šuškavog prinosa, na smioni način pokušala je privoljeti stanovnike da plate porez dobrovoljno, a ne mogućom prisilom.

Zagušeni sporom i neefikasnom birokracijom, mnogi su došli na sajam platiti porez – zbog manje gužve i činjenice da se na istom mjestu mogao dobiti i porezni broj, kazuje Tariq Islam, koji je upravo na sajmu prvi puta platio porez. – Ako ste uzoran građanin tada morate platiti porez. Svi bi trebali plaćati porez. Na taj način naša će vlada imati sredstva koja može uložiti u poboljšanje infrastrukture -.

Bangladeš, čiji BDP iznosi oko 460 američkih dolara, jedna je od najsiromašnijih zemalja svijeta, a našavši se na 156. mjestu od 163 po pitanju korupcije, čini se da će se teško riješiti ladica krcatih plavim kuvertama u vladajućoj strukturi.

Neplaćanje poreza nije rezultat neobrazovanosti, neznanja ili bahatosti građana, već je neposluh rezultat nepovjerenja u vladajuće.

Mlad, visokoobrazovan Salma Sultana kazuje kako želi da vlada novac iskoristi pametno. – Plaćam porez, i kao odgovorni građanin plaćati ću ga i dalje.

No, problem je što brojni ljudi ne vide nikakve rezultate, ne znaju kamo taj novac ide, a to je razočaravajuće-.

Većina stanovnika pozdravila je ideju “sajmišnog” plaćanja poreza, ali žele da njihov novac bude iskorišten za poboljšanje iznimno loše infrastrukture, koja je građanima bolna točka, zdravstvenog sustava i obrazovanja. Problem nezaposlenosti mladi stanovnici ove azijske države “rješavaju” ilegalnim bježanjem u susjednu Indiju koja nezaustavljivo raste na svjetskoj gospodarskoj karti.

Ostaje za vidjeti hoće li na ovakav način probuđena savjest kod stanovnika Bangladeša o potrebi plaćanje poreza i potrajati.