Nakon što je Kongres s oba svoja doma čvrsto prešao u ruke demokrata, veliko je pitanje kako će uopće izgledati posljednje dvije godine Trumpova mandata na čelu SAD-a.

I pri tome treba imati na umu kako Kongres, u svom novom sazivu, počinje s radom tek od 3. siječnja sljedeće godine. Dva mjeseca koja su do tada preostala predstavljaju svojevrsni »tehnički mandat« starog saziva, a tih nešto više od pedeset dana Trumpova će administracija zasigurno iskoristiti kako bi spasila što se u posljednji trenutak spasiti da.

Proračunski paket

Već sada je u planu tijekom završnog zasjedanja odraditi usvajanje velikog proračunskog paketa koji bi mogao uključivati dodatna sredstva za rat s Iranom, sigurnosne programe i druge prioritete administracije.

Time bi administracija dobila financijski prostor za nastavak operacija i tijekom sljedeće godine. Naravno, to ne bi bilo neograničeno odobrenje za nastavak rata, ali bi otežalo neposredan financijski pritisak kojeg će na Trumpa postaviti Kongres koji tek dolazi.

Sprema se i ubrzano potvrđivanje saveznih sudaca koji, u pravilu, dobivaju doživotne mandate. Demokratska većina koja dolazi nakon 3. siječnja moći će blokirati nova imenovanja, ali oni suci koji kroz Senat budu potvrđeni do toga datuma ostaju na svojim položajima.

Sličan manevar u planu je i za popunjavanje upražnjenih mjesta u administraciji, regulatornim agencijama ali i američkoj administraciji.

– Preostala nešto manje od dva mjeseca Bijela kuća će iskoristiti za »utvrđivanje i zauzimanje položaja«. Popunit će svoje redove i potvrditi ih imenovanjima koja uspiju provesti, djelomično će osigurati financijska sredstva bar za sljedeću godinu.

Vjerujem da će ubrzati postupke s kojima su do sada čekali. Jednostavno, Trump si priprema sve što može kako bi si olakšao situaciju u trenutku kada Kongres pređe pod kontrolu demokrata, kaže za naš list američki novinar i dokumentarist Tchavdar Georgiev.

No gubitak midterm izbora ne treba promatrati iz kuta u kojemu se čini kako je Trump izgubio sve svoje ovlasti i kako je potpuno pod kontrolom Kongresa. To može biti točno, i to samo djelomično točno, kada se govori u unutrašnjoj američkoj politici, proračunu ili zakonodavstvu.

No što se Trumpovih ovlasti izvan granica SAD-a tiče, one nisu smanjene ni za cent. Dapače, prilično je izgledno kako će Trump intenzivirati radikalne poteze u međunarodnim odnosima, kako bi proizveo privid da mu izbori nisu ni najmanje naškodili.

– Prilično smo realistični i ne očekujemo kako će se sada Trump primiriti i spustiti tenzije. Upravo suprotno, vjerujemo kako će se sada pretvoriti u »pobješnjelog psa« a ne u »mirnog labuda«, rekao je za Euronews neimenovani visokopozicionirani EU diplomat.

I tu su najmanje tri problema koja bi mogla eskalirati u odnosima sa samim američkim predsjednikom.

Pomoć Ukrajini

Prvi problem je pitanje NATO-a i europske obrane, posebice u svjetlu sve napetijih odnosa s Rusijom koja intenzivira hibridne napade, od uleta dronova do napada na trgovačke brodove na Crnom moru.

Jedna od opcija koju Trump već mjesecima najavljuje je smanjenje američke vojne prisutnosti u Europi, a upravo je to smjer kojega se može od Bijele kuće očekivati.

Novi Kongres može otežati smanjivanje američke vojne prisutnosti, ali ne može samostalno jamčiti nastavak dosadašnje američke sigurnosne politike. Kao drugo pitanje izdvaja se pitanje carina i trgovine koja je otežana od dolaska Trumpa u Bijelu kuću.

Naravno, Kongres može pokušati ograničiti predsjednikove trgovinske ovlasti, no predsjednik i dalje ima pravo veta. Što mu je sada najvažnije i najjače oružje u odnosu s najvišim američkim predstavničkim tijelom.

I treće pitanje je pitanje energetike, odnosno visoke cijene nafte i plina. Kako je isporuka energenata iz Rusije zaustavljena, na cijenu energenata u Europi u ovome trenutku najviše utječe rat s Iranom.

A taj sukob uvelike ovisi o Trumpu koji ga zasigurno sada neće zaustaviti. Jer nema što izgubiti. Izbore je izgubio, novi mandat u Bijeloj kući neće moći tražiti. I nema razloga zaustavljati rat da bi ga povijest pamtila kao gubitnika, ma koliko god takva politika podizala cijene energenata u nebesa.

Uostalom i visoke cijene goriva imaju svoje prednosti. Doduše, ne za same građane, ali svakako za Trumpove velike donatore, vlasnike velikih energetskih tvrtki u SAD-u kojima su prihodi višestruko povećani.

Jedna od rijetkih zemalja koja bi ipak mogla izvući neke koristi od Trumpova poraza na izborima je Ukrajina. Već mjesecima Trump je gotovo otvoreno svrstao SAD na stranu Rusije pokušavajući pritiscima i ucjenama ishoditi od Kijeva svojevrsnu kapitulaciju, ali i obećanja da neće napadati ruska energetska postrojenja.

Sada demokrati žele obnoviti izravnu američku pomoć Ukrajini i pojačati pritisak na Rusiju, a u novom Kongresu Zelenski će bez dvojbe imati saveznika. No i tu stvari ne idu glatko jer Trump ima mogućnost veta, kao i ovlasti izvršne vlasti nad provedbom vanjske politike.

U svakom slučaju, puno gore od onoga kako je sada za Kijev ne može biti, pa saveznički Kongres Zelenskom donosi kakvo-takvo, iako ne i presudno olakšanje.

Ipak, najvažniji test nove političke ravnoteže bit će pitanje rata u Iranu. Upravo je ovaj sukob jedan od glavnih razloga katastrofalnog potopa kojega su republikanci doživjeli na biralištima.

Novi Kongres mogao bi pokušati ograničiti financiranje pojedinih vojnih operacija, zahtijevati obrazloženja administracije i usvajati rezolucije o ratnim ovlastima.

Ali stvarna vlast i mogućnost donošenja odluka oko svih pitanja u ovom sukobu ostaje u rukama predsjednika Trumpa. Imajući na umu njegov ego i osvetoljubivost, imajući na umu da on osobno vjerojatno krivi režim u Teheranu za vlastiti poraz kod kuće, za očekivati je kako će sukob u vrlo kratkom vremenu eskalirati.

Uostalom, već je i najavljivao ponovno otvaranje rata koji je već mjesecima u neformalnom primirju, pa je Trump čak i upozorio zemlje Zaljeva da se pripreme na skoro razbuktavanje situacije.

Sudbina svijeta

Sljedeće dvije godine Trumpova mandata teško će nalikovati na prve dvije. Američki predsjednik prvi će se put nakon povratka u Bijelu kuću suočiti s Kongresom koji ne samo da neće automatski podržavati njegove odluke, već će ih nastojati ograničavati na svakom koraku.

Demokrati će pokretati istrage, pozivati na odgovornost članove administracije, blokirati imenovanja i pokušavati zaustaviti financiranje pojedinih Trumpovih projekata. No to ne znači da će američki predsjednik postati politički nemoćan, posebno kada je riječ o vanjskoj politici.

Upravo suprotno, međunarodna pozornica mogla bi postati prostor na kojemu će pokušati nadoknaditi gubitak političke moći kod kuće.

Pritom će mu na raspolaganju ostati gotovo dvije godine tijekom kojih više ne mora razmišljati o vlastitom reizboru, ali itekako mora razmišljati o tome kako će ga povijest pamtiti.

Hoće li to biti kao predsjednika koji je uspio sklopiti velike međunarodne sporazume ili kao čovjeka koji je iza sebe ostavio još nestabilniji svijet, tek treba vidjeti.

Ono što je već sada jasno jest da demokratska pobjeda na izborima neće automatski donijeti smirivanje međunarodnih napetosti. Europa, Ukrajina i Bliski istok i dalje će uvelike ovisiti o odlukama koje se donose u Ovalnom uredu.

Jer američki birači jesu oduzeli Trumpu kontrolu nad Kongresom, ali mu nisu oduzeli mogućnost da svojim odlukama mijenja sudbinu ostatka svijeta.

Nastavak politike poštovanja Pekinga

Jedino područje na kojemu ne treba očekivati znatne promjene je odnos s Kinom. Trump je prihvatio Peking kao ravnopravnu supersilu, a Kina danas ima u Bijeloj kući tretman kao niti jedna druga zemlja svijeta.

Peking je danas u očima američke administracije jedini stvarni globalni suparnik koji SAD-u može parirati u ekonomskoj, a možda čak i u vojnoj moći. I prema Pekingu se pristupa oprezno i s poštovanjem.