U sljedeća tri dana sve naftne kompanije povući će većinu svojih ljudi, a kako je izvan funkcije pola naftne proizvodnje, sukobljene strane ući će u fazu bitke »bez municije«
Čelni ljudi nekoliko libijskih naftnih kompanija u zaljevu Sidra objavili su da presižu na lojalnost narodu i tako se pridružili brojnim vojnim i policijskim časnicima, veleposlanicima, intelektualcima… koji su prije njih otkazali poslušnost »velikom vođi«.
Odluka pilota da odbiju bombardirati naftna postrojenja i umjesto toga radije unište zrakoplove i riskiraju vlastiti život, važna je bila za moral prosvjednika, no odluka ključnih ljudi naftnih kompanija pokazuje da je Gadafi ozbiljno na putu da izgubi bitku za zaljev Sidra preko čijih se luka transportira 77 posto libijskog izvoza nafte.
Da stvar, po libijskog diktatora, bude gora posljednje informacije govore da se pobuna širi i na zapad zemlje, da su gradovi Misrata i Zuara već pali te da se val pobune približava Tripoliju.
Podjela zemlje
Grad Zuaru, oko 120 kilometara zapadno od Tripolija, zauzele su protuvladine snage, rekli su Reutersu egipatski građevinski radnici koji su ušli u Tunis.
Nema znakova nazočnosti policije ni vojske, a grad drže pod kontrolom »narodni odbori« naoružani automatskim oružjem.
U priopćenju objavljenom na internetu navodi se da su odvjetnici i suci preuzeli kontrolu nad obalnim gradom Misratom, 200 kilometara istočno od Tripolija, uklonivši agente »tiranskog režima« uz pomoć »poštenih« vojnih časnika.
Naftne tvrtke čiji su prvi ljudi »promijenili strane« u vlasništvu su libijske državne naftne kompanije National Oil Corporation.
Oni u svom sastavu imaju nekoliko rafinerija i naftnih polja koji su prema sada raspoloživim informacijama pod kontrolom plemena Zawiya koje prijeti da će posve zaustaviti izvoz nafte ako vlasti ne prestanu napadati prosvjednike.
To bi dakle, moglo značiti da će uskoro, ako već nije, tri četvrtine naftnog izvoza odnosno zarade koja je 2009. godine iznosila 30 milijardi dolara, biti van Gadafijeva dosega.
Iako zasad nije sigurno da je čitav istok u rukama pobunjenika, već i sama mogućnost da se u dogledno vrijeme tako velik novac nađe u rukama libijske opozicije pokazuje kakva se bitka u ovom trenutku vodi u Libiji.
No, da bi njen ishod bilo koga zadovoljio, treba u obzir uzeti još dvije važne činjenice – jedna je zemljopis, a druga obrazovanje.
Zemljopisno, Libija je vrlo neobična tvorevina.
Gotovo 90 posto stanovnika, od ukupno 6,5 milijuna živi na obali mora dugoj 1800 kilometara, ali na zapadu ili na istoku zemlje, s dobrih 600 kilometara »rupe« u sredini i praznom pustinjom na jugu.
Tek početkom devedesetih gradi se prva cesta koja povezuje istok i zapad zemlje.
Bitka za naftu
Libija proizvodi 1,8 milijuna barela nafte dnevno od čega izvozi gotovo 1,5 milijuna barela, no njena je nafta izvanredne kvalitete i tražena je posvuda.
Posebno u Italiji koja na libijskim naftnim poljima crpi više od 20 posto potrebne nafte.
Libija međutim nikada nije bila u stanju proizvesti potreban broj inženjera i ekonomista koji bi razvijali i održavali njenu naftnu industriju.
Bili su i ostali ovisni o stranoj ekspertizi, a njenim odlaskom uvelike gube sposobnost da održe i proizvodnju i izvoz. U sljedeća dva do tri dana sve velike naftne kompanije koje djeluju na prostoru Libije povući će većinu svojih ljudi, a kako je već sada izvan funkcije navodno više od pola libijske naftne proizvodnje, sukobljene strane ući će u fazu bitke »bez municije«.
Ukratko, ne uspiju li se pobunjenici sa istoka konsolidirati i šireći se niz obalu uspostaviti kontrolu nad naftnim postrojenjima, teško da će imati ikakve koristi od napuštenih terminala.
Uspiju li, taktika »izgladnjivanja« i ucjenjivanja Gadafija mogla bi imati smisla. Zakasne li, Gadafijeva bi osveta mogla biti vrlo okrutna.
U svakom slučaju, evakuacija stranih radnika u ovom trenutku više ide na ruku vladajućem režimu nego opoziciji, no ishod je još daleko od izvjesnog.
Sjevernoafrički ogranak Al-Kaide osudio je libijskog čelnika Moamera Gadafija i izrazio solidarnost s prosvjednicima koji su se pobunili protiv njegove vlasti, naveo je u četvrtak američki Centar za nadzor islamističkih internetskih stranica (SITE). Al-Kaida u islamskom Magrebu (AQIM) obećala je svoju pomoć u pobuni protiv Gadafija, optuživši ga da je zapovijedio zračno bombardiranje prosvjednika te unajmio afričke plaćenike. Gadafiju nije trebalo dugo da odgovori. U telefonskom razgovoru za državnu televiziju optužio je bin Ladena da upravo on stoji iza prosvjeda u Libiji te da su sukobi u Zawiyahu, gradu svega 50 kilometara udaljenom od Tripolija, čista farsa. Izrazio je i žaljenje zbog poginulih ljudi nazvavši ih libijskom djecom, a za one koji su se sukobili na ulicama rekao je da se drogiraju.
Libija ima 32 milijarde američkih dolara u gotovini u nekoliko američkih banaka i ima izravna ulaganja u Londonu, pokazala je povjerljiva diplomatska bilješka koju je objavio WikiLeaks. Bilješka, u kojoj se otkrivaju detalji siječanjskog sastanka između čelnika Libijskih investicijskih vlasti (LIA) i američkog veleposlanika u Tripoliju, objavljena je u vrijeme dok SAD i europske vlade istražuju mogućnost zamrzavanja imovine libijske vlade. Procjenjuje se da LIA upravlja imovinom od oko 70 milijardi dolara s udjelima u europskim tvrtkama kao što su talijanska banka UniCredit i britanska izdavačka grupa Pearson.
