Visoki ruski dužnosnik u srijedu je rekao da nema nikakvih izgleda da se prihvati nacrt rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kojeg su pripremile zapadne i arapske zemlje, a da se jasno ne isključi  strana vojna intervencija, izvijestila je agencija Interfax.

Arapske i zapadne zemlje pokušale su pak uvjeriti Moskvu da nemaju namjeru pokretati vojnu akciju, izješćuje Reuters. Ove šture agencijske vijesti tek djelomično otkrivaju kakva se diplomatska bitka trenutno vodi u pokušaju da se nađe rješenje za sirijsku krizu.

Kako sada stoje stvari daleko je veća šansa da prevladaju ruska stajališta nego li zahtjevi sirijskih pobunjenika koji su još jedini koji zagovaraju stranu intervenciju. Prema informacijama koje stižu iz Vijeća sigurnosti, Sjedinjenim Državama, bez kojih se teško može zamisliti efikasna intervencija, ne žuri se u još jedan bliskoistočni sukob.

One su zasad  okrenute »tihom« radu sa pobunjenicima stacioniranim u Turskoj te pokušaju da zajedno sa Rusijom pronađu političko rješenje krize. Američka nevoljkost da se upušta u još jedan rat te ekonomska kriza koja trese Europom sigurno će dati sirijskom vođi Baširu al Asadu  vrijeme potrebno da pokuša učvrstiti svoju poziciju.

No, ako Asadov režim i preživi njegov utjecaj u regiji neće. Palestinski Hamas je već izgubljen. Njegovo čelništvo neko vrijeme već traži mjesto za svoje novo sjedište te zatopljuje odnose sa Jordanom, Egiptom i Katarom. 

Slabi i sirijski utjecaj u Libanonu, dok su odnosi sa Ankarom gotovo posve zaoštreni. Kako tumače analitičari, čak i kada bi  režim preživio i obnovio odnose, Turska bi dugoročno i dalje bila sklonija zamjeni alavitskog režima, nekom sunitskom vladom.

Al Asad će očito biti sve izoliraniji u arapskom svijetu te sve ovisniji o iranskoj podršci, a ona nije ni bezuvjetna ni vječna. Kako se saznaje iz medija u regiji čini se da su Rusi i Iranci već neko vrijeme angažirani oko pronalaženja rješenje kojim bi se iz Sirije izvukao Al Asad i ljudi okupljeni oko njega, a na vlasti u zemlji ostali pripadnici alavitskog režima prijateljski nastrojeni prema objema državama.

Sve je to još posve neizvjesno jer Al Asad se sigurno neće dati iz zemlje sve dok god misli da može pobijediti pobunjenike, niti Iran i Rusija mogu biti sigurni da će njegovi nasljednici biti u stanju uspostaviti kontrolu nad zemljom. 

Kako se čini ni od ovotjedne rezolucije Vijeća sigurnosti neće biti velike koristi, ako je i bude, te će i dalje sve ovisiti o beskrupuloznosti predsjednika Al Asada i upornosti i izdržljivosti stanovnika te već duboko nesretne zemlje.