Reuters
Britanija traži da joj se izuzeće od »sve tješnje povezane unije« jamči pravno obvezujućim i nepovratnim dogovorima. To bi, po svemu sudeći, podrazumijevalo mijenjanje temeljnih ugovora EU, a to su vrata koja malo tko želi otvarati
Na sastancima čelnika zemalja članica Europske unije, britanski premijer David Cameron u nekoliko je navrata nastojao na stol staviti pitanje britanskog članstva u Uniji i njihove zahtjeve za reformu EU-a. Ali, okolnosti mu dosad baš i nisu išle na ruku.
U jednoj od takvih prigoda, na radnoj večeri premijera i predsjednika krajem lipnja ove godine, Cameron je došao do riječi negdje oko ponoći, nakon što su on i njegovi kolege proveli sate i sate raspravljajući o krizi u Grčkoj i izbjegličkom valu na vratima Europe. Dobio je tada tek nekoliko minuta da vjerojatno već iznurenim premijerima najavi početak pregovora o reformama EU-a za koje se njegova vlada želi izboriti kako bi Britanija ostala u takvoj, reformiranoj Europskoj uniji. Cameron je i takvim, kasnim i kratkim izlaganjem bio zadovoljan, možda i zato što u tom trenutku svojim kolegama i nije mogao detaljno iznijeti što zapravo njegova vlada i zemlja žele.
No, na sljedećem, prosinačkom susretu europskih premijera i predsjednika, Cameron bi trebao imati puno više sreće, ali i vremena: sastanak Europskog vijeća 17. i 18. prosinca bit će posvećen tzv. britanskom pitanju – zahtjevima Londona prema ostatku EU-a, čije će ispunjenje odrediti budućnost Britanije kao članice Unije.
Novi dogovor za Veliku Britaniju Cameron je konačno stavio i na papir, u pismu koje je početkom ovoga tjedna uputio predsjedniku Europskog vijeća Donaldu Tusku. Lista britanskih želja manje-više je očekivana: zaštita interesa zemalja koje nisu članice eurozone na zajedničkom europskom tržištu; povećanje konkurentosti Europske unije u cjelini, što podrazumijeva i uklanjanje birokratskih prepreka i opterećenja za biznis; izuzimanje Britanije od obveze da sudjeluje u stvaranju »sve tješnje povezane unije« – i to na jasan, pravno obvezujući način; veća nacionalna kontrola nad useljavanjem iz ostalih država EU-a.
Traže izuzeće
Za većinu svojih prijedloga, Cameron može mirno računati na potporu ostalih članica Unije. Primjerice, oko zahtjeva za većim ovlastima nacionalnih parlamenata – koji bi, prema britanskoj ideji, mogli zajedničkim djelovanjem zaustaviti donošenje europskih propisa za koje ocijene da nisu u nacionalnom interesu članica. Ili oko poziva za jačanje konkuretnosti EU-a koja se mora moći nositi s drugim globalnim silama. Ili kad traži smanjivanje birokratskih prepreka za europske tvrtke. Ili kad predlaže produbljivanje i snažnije povezivanje unutarnjeg tržišta, kako bi britanska poduzeća (a time i europska) mogla jednostavnije poslovati na tržištu EU-a, djelujući prema jednom europskom, umjesto 28 nacionalnih propisa.
Najtežu bitku s ostatkom Unije Cameron će ipak voditi oko veće kontrole nad useljavanjem iz drugih članica Unije. Njegov prijedlog da europski useljenici dobiju pravo na određene socijalne beneficije tek nakon što četiri godine žive i rade u Britaniji u suštini diskriminira građane ostalih članica. Riječ je, de facto, o ograničavanju jedne od četiri slobode na kojima se temelji zajedničko europsko tržište – slobode kretanja ljudi, dok istovremeno upada u oči da u pismu Donaldu Tusku britanski premijer vrlo jasno kaže da ostale tri slobode – kretanja kapitala i roba te pružanja usluga – treba osnažiti. Teško je očekivati da će lideri drugih članica tek tako pristati da se temeljne postavke zajedničkog tržišta, od kojeg profitiraju i britanske tvrtke, tretiraju kao »švedski stol«. I da se pritom njihovi državljani u Velikoj Britaniji diskriminiraju.
U ostvarenju nekih drugih zahtjeva, Cameron bi se mogao suočiti s određenim poteškoćama. Britanija traži da joj se izuzeće od »sve tješnje povezane unije«, zapisano u temeljnim ugovorima EU-a, jamči jasnim, pravno obvezujućim i nepovratnim dogovorima. To bi, po svemu sudeći, podrazumijevalo mijenjanje temeljnih ugovora Unije, a to su vrata koja malo tko u EU želi otvarati. Jednom kad se započne rasprava o promjeni temeljnih ugovora, samo je nebo granica: zašto onda svaka članica u njima ne bi pronašla nešto što bi, sad kad se već stvorila prilika, željela promijeniti?
Teška bitka Camerona očekuje kod kuće. To je postalo jasno već nakon što je održao govor u kojem je izložio britanske prijedloge za reformu EU-a.
»Vote Leave«
Iz tabora koji predvodi kampanju za izlazak iz EU-a njegove su zahtjeve ocijenili »trivijalnim«. Njihova analiza, tvrde, pokazala je da se 92 posto obećanja o promjenama u EU, koja je Cameron dao otkako je postao lider konzervativaca, neće ispuniti – jer je od njih odustao ili zato što je za njihovo ostvaranje potrebna izmjena EU ugovora. Kampanju »Vote Leave« britanski premijer ne može ignorirati: riječ je o dobro organiziranom i još bolje financiranom taboru, koji će imati veliki utjecaj na britansko javno mnijenje. Cameron ujedno mora uvjeriti i euroskeptike među zastupnicima vlastite stranke da su njegovi zahtjevi supstancijalni, a ne trivijalni, te da će njihovo ostvarenje značiti stvarne promjene u EU – a da u isto vrijeme te promjene budu ostvarive, što znači prihvatljive za ostalih 27 država EU-a.
U taj će balans Cameron morati uložiti sve svoje političko znanje i umijeće jer će o ishodu ove rizične igre, u koju je ušao obećanjem biračima da će raspisati referendum o članstvu u EU, ovisiti način na koji će ga, kao premijera, povijest pamtiti.
