Dilema nije u tome treba li se Ukrajina okrenuti Zapadu ili Rusiji. Ukrajina je upućena na suradnju i s jednom, i s drugom stranom. Međutim, Rusija joj u ovom trenutku može dati daleko više
Malo kome je sada jasno u kojem smjeru će se razvijati događaji u Ukrajini. Mnogi se promatrači pribojavaju da bi Ukrajina mogla završiti u građanskom ratu i raspasti se na istočni i zapadni dio – ako se nastavi širenje sukoba između vladinih i oporbenih snaga, koji su proteklog tjedna na trgu Majdan u Kijevu već odnijeli stotinjak ljudskih života.
S druge strane, ima mišljenja da bi se stvari mogle riješiti pojačanom suradnjom Rusije i Zapada, te njihovim pritiskom na sukobljene strane u Ukrajini da se stvari riješe dogovorom. Naime, situacija u Ukrajini ovih se dana otela kontroli, a zaoštravanje ne koristi nikome – ni zapadnim, niti istočnim susjedima te zemlje s 46 milijuna stanovnika.
– Kako se sada čini, stanje u Ukrajini neće se smiriti ako se najprije ne riješi problem radikalnih skupina među oporbenim prosvjednicima u Kijevu. Radi se o neofašističkim skupinama koje se nadahnjuju ukrajinskim kvislinškim snagama iz Drugoga svjetskog rata, pokretom kojeg je vodio Stepan Bandera. Oni su manjina među prosvjednicima, ali su izuzetno nasilni, upozorava dr. Tihomir Cipek, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Vođe ukrajinske oporbe, Vitalij Kličko i Arsenij Jasenjuk, upozorili su proteklih dana da oni ne kontroliraju ponašanje radikala na Majdanu, te da tamo dolazi do kaosa. Kad su u utorak eskalirali sukobi između policije i prosvjednika, europske i američke vlade – koje podupiru prozapadnu ukrajinsku opoziciju – uprle su prst u ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča, smatrajući ga odgovornim za teško nasilje nad neistomišljenicima.
Međutim, sljedećih nekoliko dana zapadni su političari postupno mijenjali retoriku. Počeli su od obiju sukobljenih strana tražiti da se uzdrže od nasilja i sjednu za stol. Tako su u srijedu navečer vlast i oporba, Janukovič i Kličko, dogovorili prekid sukoba. No, primirje je potrajalo samo do jutra. Novu eskalaciju nasilja na Majdanu u četvrtak – prema izvješćima većine medija, zapadnih i istočnih – izazvali su oporbeni radikali koji su napali policiju. Radikali su dali do znanja kako oni nisu sudjelovali ni u kakvim dogovorima, pa se ti dogovori njih navodno i ne tiču.
Ruska ponuda
Povod za prosvjede prozapadno usmjerene oporbe u Kijevu dogodio se potkraj studenoga, kad je predsjednik Janukovič iznenada odustao od potpisivanja sporazuma o pridruživanju s EU, koji bi objema stranama omogućio i slobodnu trgovinu, gotovo bescarinsku. Taj se sporazum pripremao jako dugo, a otkazan je preko noći. Europska unija i SAD optužili su Rusiju da je upritisnula i ucijenila Ukrajinu, jer je želi zadržati u svojoj političkoj i ekonomskoj sferi. Moskva, pak, tvrdi da je Zapad taj koji se ucjenjivački ponaša prema Ukrajini te da potiče prosvjede u Kijevu.
– Janukovič je odustao od sporazuma s EU jer ponuda Unije nije bila financijski dovoljno izdašna. Ukrajini za rješavanje njezinih financijskih problema treba više od 10 milijarda eura, a Unija joj je ponudila manje od milijarde, kaže Tihomir Cipek. Zbog najavljenih carinskih olakšica, ukrajinska poduzeća dobila bi od sporazuma s EU oko pola milijarde eura godišnje. S druge strane, Rusija je Ukrajini ponudila gotovo 11 milijarda eura kredita i snižavanje cijene plina za više od 30 posto. Drugim riječima, ukrajinske su vlasti ocijenile da će sporazumom s EU daleko više novca izgubiti nego dobiti.
Prema terenskim istraživanjima američkog Gallupa u posljednjih nekoliko mjeseci, većina ukrajinskog stanovništva nema dobro mišljenje o vodstvu Europske unije. Čak 56 posto Ukrajinaca smatra da je njihova zemlja zbog raspada SSSR-a imala »više štete nego koristi«. Ukrajini je životni standard među najnižima u Europi, pa nije čudno da su Ukrajinci ponajprije nezadovoljni vlastitim vodstvom. Prema Gallupu, od 2006. do kraja 2013. godine potpora stanovništva vodstvu snizila se sa 26 na 22 posto, a najdublje je pala, na samo 4 posto, u razdoblju od 2005. do 2009. godine, kad su državu vodili lideri prozapadne »narančaste revolucije«.
Ruski predsjednik Vladimir Putin odmah je pozdravio Janukovičevo odustajanje od sporazuma s EU, rekavši da to praktični znači ulazak Ukrajine u bescarinsku uniju s Rusijom i nekim drugim državama na području bivšeg SSSR-a, što Kijevu nosi velike povlastice. U situaciji kad Rusija nema slobodnu trgovinu s EU, Putin je dao do znanja da Rusija ne može dopustiti da Ukrajina bez carina trguje s objema stranama – s EU i s Rusijom – jer bi to teško ugrozilo »cijele sektore« ruskoga gospodarstva. Zapadni mediji tvrde da je Rusija pritisnula Ukrajinu zato što države proistekle iz Sovjetskog Saveza nastoji pridobiti na ulazak u novu, Euroazijsku ekonomsku zajednicu, koju Moskva planira od 2015. godine. Ta bi ekonomska zajednica dodatno produbila suradnju među državama koje su, u velikoj mjeri, i danas upućene na Rusiju.
Bez strategije
Ukrajina je već dulje vrijeme politički i ekonomski raspeta između Rusije i EU, odnosno Zapada. Četvrtina ukrajinskog izvoza odlazi u EU, a četvrtina u Rusiju. Također, gotovo trećina ukrajinskog uvoza potječe iz EU, a druga trećina iz Rusije, prema podacima portala BBC i Russia Today. Međutim, gospodarstvo Ukrajine, osobito teška industrija, snažno ovise o (jeftinom) uvoznom plinu i nafti, koje desetljećima dobiva upravo iz Rusije. Da su ukrajinske vlasti potpisale sporazum s EU, primjerice, morale bi u dogledno vrijeme povećati cijenu plina, što bi osobito pogodilo kućanstva. Očito, dilema nije u tome treba li se Ukrajina okrenuti Zapadu ili Rusiji. Ukrajina je upućena na suradnju i s jednom, i s drugom stranom. Međutim, Rusija joj u ovom trenutku može dati daleko više. SAD i EU, pak, podržavaju prozapadne prosvjede u Ukrajini, ali ne znaju precizno što hoće.
– Ni SAD, niti EU nemaju strategiju za Ukrajinu, napisao je ovih dana Reuters. Ni SAD, niti EU »nisu voljni ponuditi veći iznos od onih 15 milijardi dolara koje je Putin ponudio u obliku darovnica, kredita i jeftinog plina za spašavanje Ukrajine«, upozorava britanska agencija.
Profesor Cipek smatra da bi se sukobi u Ukrajini dobrim dijelom mogli riješiti ako Europska unija i Rusija sjednu za stol i sklope trgovinski sporazum. »U tom slučaju, sadašnja podijeljenost u Ukrajini postala bi nepotrebnom. Možda su ovi događaji svojevrsna predigra za razvoj događaja u smjeru takvog sporazuma«, kaže profesor.
Trgovina prepolovljena
Ako se sukobi u Ukrajini i oko nje ipak nastave i prošire, pitanje je hoće li se to ekonomski odraziti i na Hrvatsku, kao članicu EU. Naime, hrvatske i ukrajinske vlasti – uoči očekivanog potpisivanja sporazuma o slobodnoj trgovini između EU i Ukrajine – bile su uvjerene da će sporazum pojačati gospodarsku suradnju. O tome je govorio ukrajinski ministar vanjskih poslova prilikom posjeta Hrvatskoj u rujnu prošle godine. Početkom studenoga, nekoliko tjedana uoči suspenzije spornog sporazuma, Kijev su posjetili potpredsjednik Vlade Branko Grčić i ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, zajedno s predstavnicima 12 hrvatskih tvrtki zainteresiranih za poslove u Ukrajini, posebno na području energetike. Gospodarske komore obiju zemalja, pod utjecajem njihovih vlada, čak su osnovale posebna vijeća za poslovnu suradnju.
Čini se, međutim, da odustanak Kijeva od sporazuma s EU ne može bitno nauditi gospodarstvu Hrvatske, jer je trgovina među dvjema zemljama vrlo mala. Robna razmjena Hrvatske i Ukrajine, u oba smjera, tijekom 2011. i 2012. iznosila je oko 80 milijuna eura. Od 2008. godine, kad je u svijetu počela kriza, međusobna se trgovina prepolovila. Ukrajina u Hrvatsku izvozi ponajviše proizvode od čelika i željeza, a dok naša zemlja tamo prodaje uglavnom lijekove. Nije teško zaključiti da jačanje ekonomske suradnje Hrvatske s Ukrajinom ne ovisi toliko o odnosima Bruxellesa i Kijeva, koliko o uspješnom gospodarskom oporavku u objema zemljama, kao i interesu njihovih poduzeća.
