Foto Reuters
Referendume je Margaret Thatcher opisala kao »sredstvo diktatora i demagoga«, ali ove su godine referendumi u barem tri navrata šokirali vladajuće
Referendumi su opasan način političkog odlučivanja. Ako nije riječ o referendumima građanske inicijative, već o referendumima koje raspisuje vlast u pravilu je riječ o pokušaju vlasti da učvrsti neku svoju politiku, a samim tim i poveća svoju moć. No, ove godine važni referendumi koje su raspisivale vlasti imale su za same vlasti šokantan rezultat, a zahvaljujući referendumima koje su sami inicirali pojedini su političari i završili svoju karijeru, barem političku.
Referendume je Margaret Thatcher ne bez razloga opisala kao »sredstvo diktatora i demagoga«, ali ove su godine referendumi u barem tri navrata šokirali vladajuće, što ne znači da baš sve šokirane vladajuće treba svrstati u kategoriju diktatora i demagoga. U lipnju je u Velikoj Britaniji održan dugo iščekivan i dugo najavljivan referendum o ostanku te države u Europskoj uniji. Velika Britanija i prije ove godine imala je referendumskog iskustva s ostankom u tadašnjoj Europskoj ekonomskoj zajednici. Godine 1975., samo dvije godine nakon ulaska u EEZ, raspisan je referendum o ostanku u njoj. Na tom referendumu više od dvije trećine izašlih podržalo je ostanak Velike Britanije u Europskoj ekonomskoj zajednici. Vođa Konzervativne stranke i premijer David Cameron prošao je dug put do referenduma.
U osnovi, on je raspravu o ostanku u Uniji koja se vodila unutar njegove stranke izvukao iz same stranke, postavio to kao nacionalnu temu, a potom je to postala europskom temom. Protivnicima britanskog članstva u Uniji, poput UKIP-a Nigela Faragea to je dobrodošlo, omogućilo im snažnu i vidljivu kampanju. A onda je u lipnju održan referendum, stanovnici Velike Britanije su s 51,8 posto glasova podržali izlazak svoje države iz Europske unije. David Cameron koji se (za razliku od nekih ministara iz njegove vlade) zalagao za ostanak u Uniji podnio je ostavku i praktično završio političku karijeru. Brexit je evoluirao i od pojma je postao činjenica, a Velika Britanija će razdruživanje od Unije započeti u ožujku sljedeće godine.
Apsolutni gospodar
Referendum o izbjegličkoj politici kvota Europske unije je zakazao i proveo i mađarski premijer Viktor Orban. Nije on jedini protivnik politike izbjegličkih kvota prema kojoj u postupku relokacije svaka članica Unije treba prihvatiti određeni broj izbjeglica koji su već prihvaćene u Italiji i Grčkoj (u slučaju Mađarske riječ je o niti 1.300 ljudi, od 160.000 koliko bi ih trebalo biti obuhvaćeno relokacijom), ali je u tome svakako bio najglasniji. Usprkos tome što se predstavlja kao apsolutni gospodar političkih zbivanja u Mađarskoj i neupitno najmoćniji čovjek, nedjeljni referendum nije uspio. Više od 98 posto onih koji su izašli na izbore podržalo je Orbanovu politiku protivljenja izbjegličkim kvotama, ali na referendum nije izašlo dovoljno birača da bi bio valjan.
Šalaj: U Hrvatskoj bih igranje s referendumom očekivao od Mosta
Iste nedjelje kada je održan referendum u Mađarskoj održan je referendum i u Kolumbiji. Vlast je raspisala referendum o mirovnom sporazumu kojim je nakon 52 godine trebao biti okončan građanski rat između vlasti i marksističke gerilske skupine FARC. Vlast, odnosno predsjednik Jose Manuel Santos i vodstvo FARC-a četiri su godine u Havani pregovarale o sporazumu. Na koncu, samo nekoliko dana nakon što su sporazum potpisali predsjednik Santos i vođa FARC-a Rodrigo Londono, poznat pod pseudonimom Timoleon Jimenez, odnosno ratnim imenom Timočenko, stanovnici Kolumbije odbili su sporazum i to s 50,22 posto glasova protiv i 49,78 posto za. Rezultat referenduma izazvao je šok. Sporazumu su se većinom usprotivili stanovnici dijelova Kolumbije koji nisu pogođeni ratom, a podržali su ga stanovnici ratom, u kojem je više od pola stoljeća poginulo najmanje četvrt miliijuna ljudi, a sedam milijuna ih je raseljeno.
Protiv sporazuma agitirali su bivši predsjednici Alvaro Uribe i Andres Pastrana. Oni smatraju da je Santos bio pretjerano popustljiv prema FARC-u čijim pripadnicima, ako nisu počinili najteža kaznena djela, je zajamčena amnestija, a pokretu je zajamčeno deset mjesta u parlamentu do 2026. godine i pravo sudjelovanja na predsjedničkim i parlamentarnim izborima već 2018. Taj bi referendum, iako je riječ o mirovnom sporazumu, mogao imati manje posljedice od referenduma u Mađarskoj i Velikoj Britaniji. Predsjednik Santos najavio je da će nastaviti pregovore, a Timočenko je najavio da se neće vratiti oružanoj borbi već da će i on i dalje pregovarati.
Unija odlučuje
Očito je da je referendum u ovoj godini postao sredstvo kojim vladajući, umjesto da učvrste svoju politiku, riskiraju političko samoubojstvo. Za profesora na Fakultetu političkih znanosti Bertu Šalaja jasno je da su Cameron i Orban htjeli legitimirati i povećati svoju političku moć.
– Bili su uvjereni da će referendumi proći. Cameron bi u tom slučaju, s obzirom na stanje u Laburističkoj stranci, stekao ogromnu moć, a slično je razmišljao i Orban, kazao je Šalaj. No, obojicu je ishod referenduma iznenadio. U Mađarskoj je većina birača ostala kod kuće. Šalaj je podsjetio da su socijalisti u Mađarskoj u teškoj i dugotrajnoj krizi, Jobbik je »teška desnica«, a raspored snaga na političkoj sceni ne znači da su Mađari zadovoljni Orbanom i njegovim Fideszom.
Za razliku od Camerona, Orban ne priznaje iznenađenje i poziva se na broj birača koji su podržali njegovu politiku na referendumu (gotovo 3,3 milijuna) u odnosu na broj birača koji su na referendumu prije 12 godina podržali ulazak Mađarske u Europsku uniju (3,05 milijuna).
Šalaj je upozorio i da Europska unija na različite načine tretira referendume koji se provode u državama članicama o politici Unije. Podsjetio je na prošlogodišnji grčki referendum o mjerama štednje koje su Grci odbili, ali im je »Unija poručila da mogu glasati kako hoće, ali Unija je ta koja odlučuje«. Slična se situacija dogodila i u Irskoj s tamošnjim referendumom iz 2008. godine o prihvaćanju Lisabonskog ugovora. Irci su taj ugovor na referendumu odbili, pa su sljedeće godine morali ponovno na birališta, tom su zgodom malo više pazili kako i što zaokružuju pa su ga prihvatili.
– U tim se slučajevima EU, odnosno njene institucije i predstavnici, jako brinula zbog ishoda referenduma. Ne znam da je netko ovih dana rekao Orbanu da će mu poslati onih 1.300 imigranata da ih zbrine, kazao je Šalaj.
