Nadvojvoda Otto von Habsburg, najstariji sin posljednjeg austro-ugarskog cara Karla, koji bi, da se višestoljetno carstvo nije raspalo, naslijedio očevu krunu, umro je u 99. godini, u ranim jutarnjim satima u svojem domu u bavarskom mjestu Poeckingu.

Hitlerova presuda

Osim po kraljevskoj baštini i krvi, Europa će ga pamiti po građanskom političkom angažmanu.

Bio je zastupnik bavarske Kršćansko-socijalne unije u Europskom parlamentu gotovo dva desetljeća, a jednako dugo predsjedao je Paneuropskom unijom kojoj je bio i osnivač.

Gorljivo je zagovarao ujedinjenje Europe te borbu protiv komunizma.

U Hrvatskoj, čije je državljanstvo imao uz druga tri – austrijsko, njemačko i mađarsko – bio je rado viđen gost.

Zauzimao se za njezino priznanje, prikupljao humanitarnu pomoć tijekom Domovinskog rata te lobirao za primanje u Europsku uniju. 

– Kada sam rođen, rođen sam i kao Hrvat. To nikako ne smijemo zaboraviti. Osim toga, poznajem mnogo Hrvata i kad god sam mogao nešto učiniti za Hrvatsku, učinio sam to, jednako tijekom Drugog svjetskog rata kao i danas, kazao je Otto von Habsburgu u intervjuu tjedniku Nacional, objavljenom 2002.

Povijest je habsburškom prijestolonasljedniku dodijelila burnu sudbinu.

Kao dječarac od nekoliko godina (rođen je 1912.), nakon konca prvog svjetskog rata, s obitelji je morao napustiti domovinu.

Izbjegličke godine Habsburzi provode u Švicarskoj, Portugalu, Španjolskoj, Belgiji.

Njegov otac Karl rano umire, već 1922., nakon neuspjelog pokušaja da se vrati na prijestolje u Mađarskoj, te Otto postaje prvi nositelj krune.

Studirao je sociologiju i političke znanosti u Belgiji, a doktorirao je 1935.

U to doba već intenzivno politički djeluje, vrlo rano prepoznaje opasnost od nacizma te se opire Anschlussu Austrije.

Zbog ovog angažmana Hitler ga osuđuje na smrt pa mora bježati iz Europe.

Najveći dio Drugog svjetskog rata provodi u Washingtonu, ali usprkos tome uspjeva pomoći da se 15 tisuća Austrijanaca spasi od nacističkog režima.

Politika u krvi

Nakon rata kratko boravi u Austriji te potom u Španjolskoj, Belgiji i Francuskoj. Početkom 1950-tih vjenčao s princezom Reginom od Saske-Meiningena te se par stalno nastanjuje u Bavarskoj. Imaju sedmero djece, a Regina je preminula prije godinu dana.

Austrijsko državljanstvo obitelj Habsburg dobila je tek 1966., nakon što se Otto 1961. odrekao prava na nasljedstvo  prijestolja. Prije nekoliko je godina izjavio kako je bio prisiljen to učiniti te kako zbog toga žali. 

– Ja sam političar po rođenju. Od kada postoje Habsburzi, njihova je sudbina politika, i tako već više od 600 godina. Moja kći grofica Walburga Douglas imala je samo pet godina kada mi je prišla i rekla da će biti političarka. I moja kći Gabriela vrlo je bliska politici, moj sin Karl veleposlanik je pri Europskoj uniji, i tako se cijela obitelj vezala uz politiku, objasnio je Otto vom Habsburgu u intervjuu prije devet godina.

Posljednji »habsburški monarh« bit će pokopan 16. srpnja u carskoj grobnici u Beču.