Nemiri u Tuzli, Sarajevu, Zenici i drugim gradovima ukazali su na dubinsku podjelu između malobrojne klase bogatih i ogromnog broja siromašnih, kaže sarajevski sveučilišni profesor Nerzuk Ćurak, koji za »neupravljivu, zarobljenu državu s izraženim koruptivnim mehanizmima« krivi međunarodnu zajednicu
Prosvjedi koji su se u dva dana proširili Federacijom BiH započeli su kao radnički bunt izazvan uništavanjem tuzlanske industrije i neriješenim statusima radnika. Na ulice su najprije izišli radnici Polihema, Dite i Resod-guminga, a pridružili su im se radnici Konjuha iz Živinica. Godinu dana oni su bili »na čekanju«, bez plaća i zdravstvenog staža. Rješavanje svog statusa i statusa svojih poduzeća gurnutih u stečaj tražili su u niz navrata, ali kantonalne institucije nisu im izlazile u susret. U srijedu ujutro sve je ukazivalo da radnici izlaze u još jedan prosvjed koji će proći nezamjećeno. Lokalni tuzlanski portali izvještavali su o slabom odazivu prosvjednika, ali već nekoliko sati kasnije situacija je postala dramatična. Radnici i građani koji su se s njima solidarizirali probili su policijski kordon i upali u zgradu kantonalne Vlade. Bio je to zametak klasnog rata i socijalnog bunta na ulicama gradova Bosne i Hercegovine. Već idućeg dana stalo je tinjati i u drugim dijelovima BiH, da bi u petak prosvjedi eskalirali. Svjedočili smo neredima razmjera dotad neviđenih u BiH i okolnim zemljama. Zapaljen je već broj zgrada državnih i lokalnih institucija, sukobi građana s policijom dogodili su se u svim većim mjestima.
Ulični rat
Priručni analitičari stali su govoriti o bosansko-hercegovačkom proljeću. Međutim, tek su prosvjednici u Tuzli uspjeli artikulirati svoje zahtjeve: uspostavljanje tehničke vlade, rješavanje pitanja regularnosti privatizacije poduzeća Dita, Polihem, Gumara i Konjuh, osiguranje zdravstvene zaštite za radnike, oduzimanje nelegalno stečene imovine privatizacijskim akterima, poništenje privatizacijskih ugovora, ujednačavanje plaća predstavnika vlasti s plaćama zaposlenih u javnom i privatnom sektoru… U ostalim gradovima – ako izuzmemo poslovično traženje ostavki, od kojih su neki urodili i plodom – slični zahtjevi do petka navečer nisu izneseni.
Nacionalističke političke opcije – što je najveća opasnost trenutačnog stanja u BiH – socijalni bunt sad pokušavaju okrenuti u svoju korist. HDZ BiH poziva na zajedništvo sve Hrvate, a u svoju korist prosvjede pokušava okrenuti i SDA, »Stranka bošnjačkog naroda«. Isto pokušava o Zlatko Lagumdžija, čelnik takozvanih socijaldemokrata. Vodeći političari susjedne zemlje i njihovi oporbeni rivali vjeruju da će medijskim spinovima uspjeti skrenuti fokus s pravih problema države, naročito problema Federacije u kojoj se neredi događaju.
– Bio je to klasičan socijalni bunt. Sarajevskim ulicama u petak je vladala anarhija, kaže za naš list bosanskohercegovački književnik Faruk Šehić. Petak poslijepodne proveo je na ulicama, promatrajući nerede, rušenje i paljevinu.
– U nekim momentima policija je bila potpuno nemoćna. Stajao sam preko puta zgrade Predsjedništva, zajedno s još barem hiljadu ljudi. Gledali smo kako prosvjednici pokušavaju provaliti u Predsjedništvo. Sobe lijevo i desno od ulaza bile su zapaljene. Sam ulaz iznutra je očajnički branila nekolicina ljudi. Predsjedništvo je gorjelo, ali nisam primijetio da se itko bunio i vikao nemojte to raditi. Moj dojam je da su i ljudi koji su stajali sa strane i promatrali obračune priželjkivali da se nešto dogodi. Kad sam jednom čovjeku do sebe rekao da mi je žao ovih ljudi koji očajnički brane ulaz u Predsjedništvo, on mi je odgovorio: Tko ih jebe, imaju plaću po hiljadu maraka. Iz njegovog odgovora sve bi vam trebalo biti jasno, kaže Šehić. Bio je to, dodaje, »pravi ulični rat«.
Trivijalne floskule
– Po mom zapažanju, policija je svo vrijeme bila maksimalno korektna i profesionalna. Branili su se i nisu prekoračivali dopuštenu upotrebu sile. Nisam primijetio da su nekog žestoko tukli, iako sam poslije čuo da su bacali kamenje na prosvjednike. Govorim o onom što sam ja vidio, kaže Šehić. Bijes ljudi koji je ispoljen, dodaje, nitko nije mogao predvidjeti i nitko ga nije mogao kontrolirati. Naš sugovornik upozorava da državni mediji danas pokušavaju prikazati prosvjednike kao huligane, ali, tvrdi, nitko se na sarajevskim ulicama u petak nije bunio zbog razbijanja i nereda. Posljedica je to očaja i bijesa koji vlada među potlačenom klasom u Bosni i Hercegovini.
Za komentar socijalnog bunta i nereda diljem BiH pitali smo sarajevskog intelektualca, pisca i političkog analitičara Ivana Lovrenovića. Njegov odgovor najbolje govori o neočekivanosti prosvjeda u viđenim razmjerima.
Okovi Daytona
Zbog teškog socijalnog položaja ljudi su u Bosni i Hercegovini bijesni na politiku, a o profilu političara koji u toj zemlji vode glavnu riječ najbolje govori jučerašnji odgovor premijera Sarajevskog kantona Suada Zeljkovića na novinarsko pitanje hoće li podnijeti ostavku. Zeljković je novinarki odgovorio: »Ma m’rš u p…. materinu!«. Primjera ovakve bahatosti političara u BiH može se naći na pretek. Prosvjedi političare na vlasti možda mogu zaplašiti, međutim, teško mogu pridonijeti rješavanju nagomilanih socijalnih, ekonomskih i inih problema u susjednoj zemlji. Sarajevski sveučilišni profesor Nerzuk Ćurak upozorava da je državu najprije potrebno osloboditi iz okova Daytonskog sporazuma da bi se uopće stvorile pretpostavke za rješavanje problema.
– Daytonski mirovni ugovor konstituirao je neupravljivu, zarobljenu državu s izraženim koruptivnim mehanizmima. Sav život u BiH reduciran je na politiku. To što je međunarodna zajednica napravila od BiH najveća je nepravda u modernoj povijesti država. Već 18 godina od okončanja nasilja u BiH se ne može proizvesti samoodrživa politička zajednica i trebao je samo neki okidač da dođe do ovakvih nemira. Nemiri u Tuzli, Sarajevu, Zenici i drugim gradovima ukazali su na dubinsku podjelu između malobrojne klase bogatih i ogromnog broja siromašnih, među kojima je veliki broj mladih ljudi. Oni se nalaze u životnom dobu kad žele iskoristiti svoje potencijale. Međutim, uglavnom su bez posla i ovise od svojim roditeljima koji također jako teško žive, kaže Ćurak.
Ovaj sugovornik simptomatičnom vidi činjenicu da se prosvjedi nisu proširili u Republiku Srpsku, iako je ekonomska i socijalna slika tamo teža nego u Federaciji.
– To može biti pripisano snažnoj totalitaroj vlasti koja sve drži pod kontrolom. A pogledajte sad: Aleksandar Vučić, nacionalističko derište u europskom fraku, zbog ove situacije u BiH sad poziva Milorada Dodika na konzultacije. Dok okolni nacionalistički lideri imaju vlast nad dijelovima BiH, ovdje nema napretka, zaključuje Ćurak. Građani bosanskih gradova jučer su izišli na ulice, ali ovaj put u akcije čišćenja. U »čišćenju« države, pak, sami nemaju izgleda. Bez odlučne i konstruktivne akcije međunarodne zajednice Bosna i Hercegovina osuđena je na kaos, koji će se povremeno demonstrirati u neredima kakvima ovih dana imamo priliku svjedočiti.
