Građani će raditi duže, izdvajati više, a država im više neće jamčiti jednako izdašne mirovine kao dosad. Osnovna je to poruka prijedloga mirovinske reforme koju je nedavno njemački kancelar Friedrich Merz predstavio Bundestagu, a na koji prosječni Nijemac gleda sa strepnjom.

Reforma koju Merz zagovara predviđa postupno podizanje dobi za odlazak u mirovinu, uz vezanje buduće starosne granice za očekivani životni vijek. To dugoročno znači da bi generacija rođena 2021. u mirovinu išli s navršenih 70 godina života.

Manje radnika

Uz to, predviđa se i ukidanje mogućnosti ranijeg umirovljenja bez penalizacije nakon 45 godina staža, te uvođenje obveznog kapitaliziranog dijela mirovine u koju bi zaposlenici izdvajali dodatnih dva posto bruto plaće. Ujedno, sustav doprinosa se širi i na državne službenike te dio samozaposlenih kako bi se povećala baza ljudi koji financiraju njemački mirovinski sustav.

Ovi bolni rezovi koje predviđa reforma mirovinskog sustava uzrokovani su samo uglavnom činjenicom da se broj stanovnika u Njemačkoj smanjuje, a prosječna dob raste. Njemački gospodarski institut (IW) procjenjuje kako će se u sljedećih deset godina broj radno sposobnih stanovnika smanjiti za 4,3 milijuna, dok će broj stanovnika do 2040. pasti na ispod 82 milijuna.

– Njemačka se ne nalazi pred snažnim demografskim promjenama, Njemačka se nalazi usred njih, rekao je Holger Schaefer iz IW-a

Njemačka i danas ima jedno od najstarijih stanovništva u Europi, a situacija se dodatno komplicira činjenicom da pripadnici baby boom generacije, ljudi rođenih između 1946. i 1964., odlaze najkasnije za deset godina u mirovinu. Naime, nakon Drugog svjetskog rata Njemačka je doživjela veliki demografski rast, i upravo je od sredine četrdesetih do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća rođeno znatno više djece nego u generacijama koje su došle kasnije. Što znači da će broj umirovljenika značajno i brzo porasti, znatno više nego broj novozaposlenih koji ulaze u sustav i iz čijih bi se doprinosa trebale financirati mirovine.

Kada je, pedesetih godina prošlog stoljeća njemački mirovinski sustav kreiran, prosječni životni vijek bio je znatno kraći nego danas. Sve je planirano s idejom kako će umirovljenici živjeti u prosjeku još pet do deset godina nakon odlaska s posla, no situacija je danas znatno drugačija. Umirovljenici u prosjeku primaju mirovine i više od dvadeset godina nakon umirovljenja, a s druge strane, broj novozaposlenih, odnosno ljudi koji uplaćuju doprinose mirovinskom sustavu neprestano pada. Dok je prije tridesetak godina 100 radnika financiralo 25 umirovljenika, danas na 100 radnika »otpada« između 45 i 50 koji su u mirovini. I taj sustav više ne može funkcionirati.

Uspon desnice

Kako bi pronašla neko rješenje, država može povećavati doprinose, povećavati poreze, smanjivati mirovine ili povećati dob i postrožiti uvjete za umirovljenje. Merzova reforma kombinacija je svih nabrojenih rješenja.

Naravno, takvi bolni rezovi kod birača nikada nisu dobrodošli, a u Njemačkoj postoje tri područja u kojima svaka vlada nastoji izbjegavati radikalne poteze što je moguće više – mirovine, porezi i zdravstvo. Merz je upravo zagrebao sva tri. Uz reformu mirovinskog sustava najavio je i reformu poreznog i zdravstvenog sustava kako bi njemačko gospodarstvo izvukao iz dugotrajne stagnacije.

No, pitanje je hoće li kancelar, i kako, to politički preživjeti. Njemačka ekstremna desnica, predvođena strankom AfD, već je godinama u jakom usponu, a pojedinačno je AfD i najjača stranka u državi, sa stabilnom podrškom između 28 i 29 posto birača. S druge strane, najveći dio birača na koje se Merz i njegov CDU oslanjaju su radnici stariji od 50 godina, a to su upravo oni na koje aktualna vlada cilja sa svojom reformom i koji će, kratkoročno, ponijeti najveći teret.

– AfD već godinama gradi kampanju na tvrdnji kako vlada običnim Nijemcima uzima sve više i više. Ovim prijedlogom reforme AfD dobiva potporu svojim tezama, omogućava im da nastupa u javnosti s tezom – radite dulje, plaćajte više, primajte manje, dok država milijarde troši na migrante, Bruxelles i Ukrajinu, kaže za naše novine hrvatski ekonomist koji živi u Njemačkoj Antonio Prpić.