Ekstremizam

Njemačku trese rast AfD-a: Žele van eura i Schengena – mogu li zaista doći na vlast?

Aneli Dragojević Mijatović

Supredsjednica ekstremno desnog AfD-a Alice Weidel žestoko protiv EU-a i imigranata / AFP

Supredsjednica ekstremno desnog AfD-a Alice Weidel žestoko protiv EU-a i imigranata / AFP

Nitko (zasad) ne želi koalirati s ovom krajnje desnom strankom



Šefica Alternative za Njemačku (AfD) Alice Weidel izjavila je da će, ako ta stranka uđe u saveznu vladu, tražiti izlazak Njemačke iz eurozone i Schengena, zatvaranje nacionalnih granica i znatno strožu migracijsku politiku, odnosno deportaciju izbjeglica iz Sirije.


To je njena uobičajena agenda koju je ovih dana retorički još i dodatno zaoštrila s obzirom da su uskoro pokrajinski izbori, a prema anketama, AfD u dijelu pokrajina, većinom istočnih, izuzetno dobro stoji. Ankete im daju prednost čak i u Berlinu. No, njihov je problem što nemaju koalicijski potencijal.


U pravilu, nitko (zasad) ne želi koalirati s ovom krajnje desnom strankom.


Frustrirani istok




U njemačkoj kolektivnoj memoriji, pa onda i u političkom prostoru, postoji i dalje snažan otpor prema radikalnoj desnici.


No, ona i dalje jača, pa je valjda sve moguće. Njemačka ekonomija, nakon što je »odsječena« od ruskog plina, tavori na dnu, stečajevi i otpuštanja su svakodnevica, a kancelar Merz kreće u restrukturiranje koje zadire u socijalna prava i nije nimalo popularno. Ljudi su time nezadovoljni, kriza se osjeti, i kao i obično, tu itekako mogu profitirati razni populisti. Weidel posebno napada euro.


Kaže da je Njemačkoj bilo bolje prije njegova uvođenja, da je oslabio ekonomiju i smanjio bogatstvo kućanstava.


Obrušila se opet i na migrante, promovira rigidnu migracijsku politiku, veći broj deportacija i manje dodjeljivanja državljanstva. Iako, nije jasno kako je to zamislila: tko će raditi ako se granice zatvore, s obzirom da i ova velika europska ekonomija pati od nedostatka radne snage. Kao, uostalom, i većina država na Starom kontinentu.


No, njemačka je privreda najveća, njen utjecaj ogroman. Ako Njemačka kihne, Europa se zatrese. To bi tako moglo biti i u političkom smislu.


Da se tamo desi neki scenarij izlaska iz eurozone, kao što je npr. Britanija svojevremeno izašla iz EU-a, iako se to tada činilo teško moguće, bio bi to potres neslućenih razmjera.


Ekonomski analitičar i poznavatelj prilika Damir Novotny kaže da je sve to sigurno djelomično predizborna retorika, jer se uskoro održavaju izbori, pa se pozicija dodatno zaoštrava. Novotny podsjeća da je AfD nastao tako da je dio ljudi iz CDU-a, koji su bili protivnici ulaska u europodručje, osnovao tu stranku.


– U njihovom je, dakle, izvorištu antieuropeizam, i to je, što se tiče ekonomskih politika, jedino o čemu oni znaju govoriti i govore.


Drugo su ove migrantske politike, no to je stara retorika. Ona dolazi iz istočne Njemačke, gdje su ljudi više frustrani tranzicijom, tržišnom ekonomijom i kapitalizmom. Boje se da im migranti »ne uzmu posao«, i to je taj klasični scenarij koji se često javlja.


S druge strane, to je možda i neki eho nostalgije prema onom »hard core« socijalizmu kakav je nekad vladao u istočnoj Njemačkoj. Znamo da to nije isto, ali u konačnici prestaje biti bitno jer je nevjerojatno kako ti radikali na koncu završe na istom i posljedice budu iste.


Potrebno je dakle jačati taj umjereni, srednji politički prostor, za to se zalažem, tumači Novotny. Kaže da je Merz ozbiljan političar, ali »ne prolaze ozbiljni, nego populisti«.


Krupne reforme


– Merz kreće s reformama koje se mnogima neće svidjeti, to su krupne reforme, zadire se u mirovinski, zdravstveni sustav, vraća se rad nedjeljom. No, on ide u to neovisno što birači misle, pitanje je, koliko mu je to i bitno. Jako je u detaljima, puno razumije, ali to ne prolazi.


Damir Novotny / Photo: Matija Habljak/PIXSELL


AfD je međutim već nekoliko puta dobio relativnu većinu, ali lokalnu vlast nisu uspjeli formirati. Čak su i krajnje lijevi, Die Linke, izjavili da će koalirati i s CDU-om ako bude trebalo da se formira šira fronta protiv AfD-a. Sada mi se čini da je omjer snaga negdje 60 naprama 40 za protivnike AfD-a.


A i da dobiju vlast u nekoj pokrajini, vidjeli smo takav scenarij u Austriji, kada je slična stranka pobijedila u Koruškoj, i potom je samu sebe utopila u aferama, glupostima, korupciji, te se raskolila. Mislim da će tako biti i s AfD-om, jer lako je u opoziciji, ali ako se dobije vlast, doći će do izražaja nedostatak sadržaja. Mislim ipak da se za sada ne treba bojati tog scenarija, niti ovoga o čemu priča njihova šefica.


To nezadovoljstvo dijela birača koji misle da loše žive – iako oni uopće i ne žive tako loše, da se razumijemo, može imati utjecaj na izborni rezultat, ali ne mislim da će uspjeti formirati vlast. Iako je, naravno, sve moguće. Vjerujem da će, ako zatreba, svi biti protiv AfD-a, od krajnje lijevih i zelenih do ovih stranaka bliže cetru na oba pola. AfD nema koalicijskih partnera, nema nikakav potencijal, poručuje Novotny.


Nije točno da je euro slab

– Naravno da bi u slučaju da Njemačka izađe iz eurozone to bio ogroman potres. No, ne vjerujem u taj scenarij. »Argument« Weidel je da je euro slaba valuta, što jednostavno nije točno: euro je druga najveća valuta na svijetu koja, štoviše, jača u odnosu na dolar, ali i druge valute jer su investicije u porastu, svi tržišni indeksi su u porastu.


Eurozona danas privlači investicija daleko više nego ranije jer investitori bježe iz Amerike prema Europi. Znači, AfD nema utemeljenje za to što govori o euru, a nikakvih drugih ekonomskih ideja nema, zaključuje Novotny