TRST  Nakon punih deset godina ljevica se vraća na vlast u Trstu, jednoj od utvrda desnice, gdje je kandidat lijevog centra Roberto Cosolini na izborima za tršćanskog gradonačelnika pobijedio svog glavnog protukandidata s desnice Roberta Antonionea s 57 naprema 42 posto glasova.

Pobjedu lijevog centra u Trstu upotpunjuje i nadmoćna pobjeda dosadašnje lijeve predsjednice tršćanske pokrajine Marije Terese Bassa Poropat, koja je osvojila još jedan mandat u utrci s kandidatom desnice Giorgijom Retom.

Nedjeljni lokalni izbori u Italiji dokazuju kako je navodno golema popularnost što je talijanski premijer Silvijo Berlusconi uživa kod svojih sunarodnjaka, unatoč svim svojim skandalima, spolnim aferama i sudskim procesima, te kako je svakom novom aferom njegova popularnost samo raste, samo običan mit. Laž. Spin.

Tim se spinom prije nekoliko dana poslužio i sam Berlusconi, rekavši kako su nedjeljni izbori zapravo plebiscit o njegovoj vladavini i ispit njegove popularnosti, čime je lokalnim izborima sam dao ogromnu težinu, no iz tog je okršaja ponovno izašao razbijenog nosa.

Složna ljevica

Čini se da je nadmoćnu pobjedu lijevog centra u Trstu – koja je čak iznenadila i same čelnike ljevice – zajamčio zajednički izlazak stranaka ljevice na izbore.

Ljevica se ovog puta ujedinila oko jednog kandidata, Cosolinija, dok je desnica na izborima nastupila razjedinjena, s nekoliko kandidata za gradonačelnika. Ljevica je slavila i u Monfalconeu i Pordenoneu.

»Radi se o događaju koji ima epohalno značenje«, prvi je komentar Jože Pirjevca, uglednog tršćanskog povjesničara slovenskih korijena, s kojim smo u srijedu u njegovoj vili na obroncima Trsta razgovarali o netom završenim izborima.

Po njegovom mišljenju, nedjeljni Berlusconijev poraz u svim velikim talijanskim gradovima u kojima je do jučer vladao, pa i u Trstu, za Italiju je ogroman pomak.

»Italija je pod Berlusconijevom vladavinom zapala u situaciju koju nije poznavala još od Mussolinijevih dana. Radi se o totalnom moralnom, političkom i ekonomskom krahu što ga proživljava današnja Italija«, objašnjava Pirjevec, nadajući se da su Talijani konačno shvatili kamo ih vodi dosadašnji put, te da moraju nešto poduzeti.

Najveći grad izbjeglica iz Rijeke, Istre i Dalmacije

Izlazak birača na izbore u Trstu, kao i u cijeloj Italiji, pokazuje da su Tršćani i Talijani počeli shvaćati, što se, međutim, nikako ne sviđa vremešnom Italu Gabrielliju, tipičnom zagovorniku politike koja je na nedjeljnim lokalnim izborima doživjela katastrofalan poraz.

»Otvoreno ću vam kazati da sam preferirao pobjedu mojih kandidata, odnosno pobjedu desnice, no također moram priznati da je desnica proteklih godina u Italiji, ali i ovdje u Trstu, napravila teške pogreške«, kazao nam je Gabrielli, kojeg smo zatekli dok je na kiosku kupovao primjerak desničarskog tršćanskog dnevnika Il Piccolo.

Gabrielli ni sam ne skriva dubinu frustracija s dojučerašnjom vlašću desnice u Trstu, kojom ni sam nije zadovoljan. Naime, Gabrielli je u Trst doselio nakon Drugog svjetskog rata i poraza Italije, iz Pirana, gdje je njegova obitelj morala ostaviti i monumentalnu palaču Gabrielli.

Talijanska desnica desetljećima je vješto manipulirala njegovim patnjama, kao i tegobama njegovih sunarodnjaka koji su prošli istu sudbinu, no nije im nadoknadila njihovu imovinu koju su ostavili za sobom, iako Italiju na to obvezuje još uvijek važeći međunarodni ugovor.

Zato Gabrielli Trst naziva »najvećim gradom izbjeglica iz Istre, Rijeke i Dalmacije«, no unatoč nezadovoljstvu desnicom, i u vezi s budućim gradonačelnikom, ljevičarom Cosolinijem, ima loš predosjećaj.

Njegovi strahovi, međutim, nisu povezani s politikom: »Jer što misliti o gradonačelniku kojem je najbliži suradnik deklarirani homoseksualac i čelnik organizacije za prava homoseksualaca. To je jako loše…«.