Prijateljstvo predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera i mađarskog premijera Viktora Orbana doista je čudne naravi. Na nedavnom sastanku na vrhu u Rigi Juncker je Orbana »ošamario« i pozdravio »zdravo, diktatore« i nakon toga kazao da mađarskog premijera već dvije godine naziva diktatorom, što je znak prijateljstva. Prijateljstvo bi moglo zapasti u krizu zbog Orbanove ideje da u mađarski pravni sustav ponovo uvede smrtnu kaznu. U intervjuu za Süddeutsche Zeitung Juncker je izjavio da bi uvođenje smrtne kazne u Mađarskoj bio dovoljan razlog za »razvod braka« te države i Europske unije. U pomalo neuobičajeno izravnoj izjavi Juncker je ustvrdio da »za onoga tko uvodi smrtnu kaznu nema mjesta u Europi«. 

 Orbanova inicijativa

Rasprava između Orbana i Junckera o smrtnoj kazni traje nešto više od mjesec dana. Koncem travnja Orban je podržao ideju ponovnog uvođenja smrtne kazne i najavio da će o tome raspravljati s europskim partnerima. Jedan od razloga za tu novu Orbanovu inicijativu je i pritisak radikalne desnice, posebno Jobbika (za čiji je politički uspon uvelike zaslužan Orbanov Fidesz) koji je najavio da će ponovo uvesti smrtnu kaznu kada dođe na vlast, a moguće je da će Jobbik nakon sljedećih parlamentarnih izbora biti u vlasti. 

  Samo dan nakon što je Orban kazao da će o smrtnoj kazni raspravljati s europskim partnerima oglasio se Juncker i pozvao Orbana da javno i jasno kaže da ne namjerava ponovo uvoditi smrtnu kaznu (u Mađarskoj je ukinuta 1990. godine) i obećao mu tešku borbu ako to ne učini. Orban je nakon toga poručio da ne namjerava uvesti smrtnu kaznu nego samo razgovarati i njenom ponovnom uvođenju. 

  Dvadesetak dana kasnije, sredinom svibnja, Orban je svoj stav branio u Europskom parlamentu. Europarlamentarcima je kazao da je Mađarska ustavna država u kojoj se političke borbe odvijaju u ustavnom okviru, a »bio bih sretan kad bih vidio promjenu u europskom pravu koje bi pitanje smrtne kazne ponovo prepustilo nacionalnom zakonodavstvu«. Upravo je vraćanje pitanja smrtne kazne u okvire nacionalne ovlasti prvo za što se Orban pokušava izboriti, a nakon toga odlučiti što će činiti – ponovo uvesti smrtnu kaznu ili ne. 

 Temeljna prava

Europsko zakonodavstvo ne ide na ruku Orbanu, a donekle pogoduje Junckeru. Povelja o temeljnim pravima EU-a, koja je sastavni dio Lisabonskog ugovora, jasno navodi da svatko ima pravo na život i da nitko ne smije biti osuđen na smrt i pogubljen. Lisabonski ugovor navodi u članku 2. da se Unija, uz ostalo, temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva. Onima koji prekrše taj članak Europsko vijeće može, kvalificiranom većinom, suspendirati određena prava, uključujući i pravo glasa u Vijeću. 

  Kada je, pak, riječ o prijateljstvu Orbana i Junckera, valja podsjetiti da je mađarski premijer nedavni europski plan kvota za imigrante nazvao ludošću, na što je predsjednik Europske komisije kazao da Orbanu »očito nisu poznati termini iz psihologije i neuroznanosti, ali mu se to ne može uzeti za zlo«.