Završne riječi na suđenju ratnom zločincu

Marcusen: Šešelj je bio fanatični propagator zločinačkog pothvata

Hina

Rezultati toga su desetci tisuća prognanih, tisuće zatočenih i 905 ubijenih, zlostavljanja, seksualni zločini, razaranje, pljačka i uništavanje vjerskih objekata, rekao je tužitelj



ZAGREB – Vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj poticao je, pomagao i podupirao progon nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i BiH radi stvaranja jedinstvene srpske države i pritom je čvrsto surađivao s drugim članovima zločinačkog pothvata ostavljajući upravo zbog toga po strani političke i ideološke nesuglasice s drugim članovima državnog vodstva u Srbiji, poručilo je haaško tužiteljstvo u završnim riječima na suđenju Šešelju, kojeg je Haaški sud optužio za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH.


»Bio je fanatični propagator koji je pridonio udruženome zločinačkom pothvatu čiji su pripadnici imali cilj ostvariti svoje nacionalističke ideje kakvim god sredstvima«, poručio je tužitelj Mathias Marcusen ističući da su rezultati toga desetci tisuća prognanih, tisuće zatočenih i 905 ubijenih, zlostavljanja, seksualni zločini, razaranje, pljačka i uništavanje vjerskih objekata opisani u optužnici.Ti zločini počinjeni su na području Vukovara, Zvornika, Sarajeva, Mostara, Nevesinja i Hrtkovaca u sklopu udruženoga zločinačkog pothvata kojemu je bio cilj stvaranje jedinstvene srpske države na području Hrvatske i BiH.


»Više od 200 tisuća hrvatskih civila prognano je iz vlastitih domova. Optuženi je poslao tisuće šešeljevaca da sudjeluju u tom progonu… postali su ozloglašeni zbog svojih zvjerstava«, rekao je Marcusen ističući da ih je Šešelj »regrutirao, organizirao i kontrolirao« kako bi zločinima ostvario »svoju četničku viziju velike Srbije« kroz obnovu četničke ideologije i obilježja.




Tužitelj je opisao kako su dokazi pokazali da su ideju stvaranja ‘velike Srbije’ na teritoriju Hrvatske i BiH zajednički provodili pripadnici udruženoga zločinačkog pothvata sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem na čelu, koristeći se snagama MUP-a Srbije, Službe državne sigurnosti (SDB) i JNA koje su izravno djelovale po Hrvatskoj i BiH, a pružale su i logističku potporu srpskim dobrovoljačkim snagama, među kojima i ‘šešeljevcima’ te lokalnim snagama.


Kao članove udruženoga zločinačkog pothvata, Marcusen je uz Miloševića naveo i generale JNA Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića, dužnosnike SDB-a Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, vođe pobunjenih hrvatskih Srba u Hrvatskoj i BiH Milana Babića, Milana Martića i Radovana Karadžića, dužnosnika MUP-a Srbije Radmila Bogdanovića te vođu paravojnih postrojba Željka Ražnatovića Arkana.Šešelj je sam objasnio svoju suradnju s drugim članovima pothvata prije podizanja optužnice, rekao je Marcusen i pustio snimku na kojoj Šešelj u televizijskoj izjavi objašnjava kako su srpski radikali ostvarili kontakte i suradnju s MUP-om Srbije, Generalštabom i SDB-om te kako su njegovi dobrovoljci u vojarnama JNA dobivali oružje i bili uvježbani prije upućivanja u Hrvatsku i BiH.


»Jasno je da je optuženi čvrsto surađivao s drugima u udruženome zločinačkom pothvatu«, rekao je Marcusen nižući dokaze o Šešeljevoj suradnji s vodstvom Srbije te lokalnim Srbima u Hrvatskoj (Babić, Martić, Hadžić) i BiH (Karadžić) u zajedničkim planovima na stvaranju jedinstvene srpske države. Upravo zbog želje da ostvari zajednički cilj, Šešelj je u drugi plan stavio političko i ideološko neslaganje s drugim pripadnicima zločinačkog pothvata iz državnog vrha u Srbiji.


Marcusen je podsjetio sudsko vijeće na dokaze o zahtjevima srpskih vođa u Hrvatskoj za upućivanje Šešeljevih dobrovoljaca u istočnu Slavoniju, uključujući Vukovar i Borovo Selo, zapadnu Slavoniju, područje Siska, Novske, Okučana i Podravske Slatine.



Šešelj je pratio završne riječi s podsmijehom i pokojom upadicom. Tako je upitao suce »zar ih nije sramota što pet ljudi nastupa ispred tužiteljstva«, a on sam ispred odbrane. »To vam se sviđa?« upitao ih je.Glavni tužitelj u predmetu Mathias Marcusen najavio je da će završne riječi iznijeti pet tužitelja, a Šešelj, koji završne riječi iznosi sljedeći tjedan, brani se sam.



»Optuženi je izravno odgovorio na takve zahtjeve«, rekao je Marcusen opisujući kako je poslije slao i svoje snage u BiH.MUP Srbije i druge srbijanske institucije podupirali su logistički, plaćama, mirovinama, obukom i oružjem dobrovoljačke snage Šešelja te teritorijalnu obranu u Hrvatskoj, a vođa srpskih radikala izravno je komunicirao s čelnicima MUP-a, JNA i SDB-a Srbije, rekao je Marcusen.


Šešelj je i osobno dolazio u Hrvatsku kako bi poticao na progon, dodao je Marcusen, navodeći kao primjer njegov dolazak u Vukovar, kad je pozvao »na obračun s ustašama«. Marcusen je opisao i način na koji je osvajan teritorij u Hrvatskoj. »MUP Srbije sudjelovao je u provokacijama kako bi se hrvatske snage uvukle u sukob, onda bi JNA intervenirala, hrvatske snage bi se povukle, a JNA bi nastavila ‘osiguravati’ taj teritorij«, objasnio je.



Na naputak predsjedavajućeg suca da može tražiti stanku ako se ne bude osjećao dobro, Šešelj je reagirao poručivši sucu kako »očekuje da će prije pozliti gospodinu Marcusenu«.»Što baš meni da pozlije? Može i vama«, branio se Šešelj.Zbog emitiranja snimke s jednog skupa četničkog pokreta na kojem je i on bio, a na kojoj se nije čuo ton, Šešelj je prosvjedovao riječima: »Ništa se ne čuje, a ovo je povijesno dragocjen materijal.«



Od tužitelja se čulo da je Šešelj u svojemu završnom podnesku, koji je tajan, pokušao umanjiti svoju ulogu u udruženome zločinačkom pothvatu tvrdeći da je tek obavljao »ulogu posrednika u regrutiranju za JNA« te da je bio oporba tadašnjemu vodstvu Srbije s Miloševićem na čelu, a ne dio toga zločinačkog pothvata.


Vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj svojim je huškačkim govorima demonizirao Hrvate i Muslimane i tako pripremio teren za progon nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i BiH, poručila je, pak, tužiteljica Lisa Biersay.


»On je svojim riječima udarao nesrbe u Hrvatskoj, BiH i Hrtkovcima«, kazala je Biersay parafrazirajući Šešelja koji je kazao da su »riječi moćno oružje jer mogu udarati kao haubica«.


»Tijekom čitavog sukoba u Hrvatskoj etiketirao je Hrvate i hrvatsko vodstvo kao ljude spremne da počine genocid. Termin ustaša koristio je kako bi s prijezirom ponižavao sve Hrvate… i kako bi postali ubilačka prijetnja Srbima… Njihovo uništenje postalo je opravdano«, kazala je Biersay ističući da je Šešelj koristio stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu kako bi uplašio i mobilizirao Srbe i poticao ih na zločine nad Hrvatima.


Šešelj je bio neumoran u svojoj promociji velike Srbije, neumoran u nazivanju Hrvata ustašama, neumoran u podrugljivom nazivanju Bošnjaka, neumoran u tvrdnjama da Srbima prijeti genocid i neumoran u pozivima na osvetu, rekla je tužiteljica ističući da, kad se propaganda ponavlja, onda se pretvara u mržnju i nasilje.U Srbiji je imao status medijske zvijezde i zato je njegova odgovornost veća, a njegove izjave i govori imali su za cilj ohrabriti Srbe na počinjenje zločina i osloboditi ih od odgovornosti ukoliko takve zločine počine.


Tužiteljica je u sudnici pustila snimke niza Šešeljevih huškačkih govora na kojima se vidi kako okupljeni na tim skupovima vatreno odgovaraju na njegove pozive na obračun s Hrvatima i Muslimanima.


Tehničke probleme u emitiranju njegova govora iz 1991. godine u Jagodnjaku u kojem je poručio Hrvatima da će se osvetiti srpska krv i žrtve iz Drugog svjetskog rata Šešelj, koji završne riječi prati s podsmijehom, sarkastično je komentirao: »Ovo su genijalne riječi na koje sam i danas ponosan, ali ništa se ne čuje«. Završne riječi tužitelja nastavljaju se u utorak