Ništa od realnog oporavka

Latvija rezovima do socijalne i demografske katastrofe

Branko Podgornik

Latvijsko se gospodarstvo od početka krize 2008. do jeseni 2009. srozalo za 25 posto. Nakon šok terapije, BDP je do ljeta 2013. porastao ukupno 18 posto, no porast BDP-a je pratilo drastično iseljavanje stanovništva, uglavnom mladih i obrazovanih 



ZAGREB Pojačava se pritisak banaka i poslodavaca na Vladu da uvede šok-terapiju i drastično smanji proračun po uzoru na Latviju (Letonija), koja je zbog krize srezala plaće u javnom sektoru za najmanje 20 posto, masovno otpuštala službenike i smanjivala mirovine. Guverner HNB-a Boris Vujčić upozorio je da se zahvaljujući oštrim i brzim potezima ta baltička zemlja vratila na put gospodarskog rasta. Latviju je kao uzor Hrvatskoj preporučio i bivši guverner Marko Škreb. 


 EU transferi


Latvija je, međutim, kontrovezni slučaj koji izaziva duboke podjele u stručnim i političkim krugovima u svijetu. Europska komisija, financijski krugovi i latvijski premijer Valdis Domrovskis hvale Latviju kao primjer uspješnih reformi. Protivnici stroge štednje – poput MMF-a i Svjetske banke – ne preporučuju je kao uzor. Mnoštvo ekonomista, na čelu s Paulom Krugmanom, latvijski put smatraju Pirovom pobjedom koja je pridonijela demografskoj katastrofi te države. 


Latvijsko se gospodarstvo od početka krize 2008. do jeseni 2009. srozalo za 25 posto. Nakon šok terapije, BDP je do ljeta 2013. porastao ukupno 18 posto, iako je još 12 posto slabiji nego prije krize, prema podacima MMF-a. Glavni ekonomist MMF-a Olivier Blanchard je u rujnu ublažio svoju kritiku mjera šok-terapije u Latviji, tvrdeći da su one »na neki način, uspješne«. Makroekonomski podaci pokazuju da bi se zemlja mogla oporaviti. Nezaposlenost je na vrhuncu krize skočila na 22 posto, a sada je pala na 12 posto, priznao je Blanchard. Ali, upozorio je da se taj zadnji statistički uspjeh dogodio zbog iseljavanja ljudi iz zemlje. 



 Bivši savjetnik latvijske vlade Michael Hudson kaže da će stroga štednja možda donijeti ekonomski oporavak, ali će cijena biti strašna, jer neoliberalna politika u korist međunarodnih financijskih krugova, koja se u Latviji vodi od 1991., ima za posljedicu pad stanovništva i »vodi u eutanaziju zemlje«. Još zabrinutiji je predsjednik Latvije Andris Berzinš, koji je proljetos upalio alarm.   – Ako se iseljavanje iz zemlje ne zaustavi, za deset godina doći će u pitanje Latvija kao neovisna država, upozorio je Berzinš.


Iseljavanje iz Latvije traje od stjecanja nezavisnosti 1991., kad je imala 2,7 milijuna stanovnika. Danas ima oko 1,9 milijuna, ili 30 posto manje. Međutim, najveći val odlazaka pokrenuo se početkom krize, kad je izgubila 10 posto ljudi, uglavnom mlađih i obrazovanijih. Dok su bankari hvalili šok-terapiju u Latviji, njezini su građani pakirali kufere. 


Te mjere stroge štednje neće dovesti do pravog oporavka, jer »latvijska ekonomija ostaje bez ljudi«, tvrdi Edward Hugh, makroekonomist i demograf iz Barcelone. Budući da neće biti dovoljno radnika, Hugh smatra da će Latvija u budućnosti ovisiti o proračunskim transferima iz EU, bez kojih neće moći osigurati minimalni životni i zdravstveni standard starijim ljudima koji ostaju. No, te transfere EU danas ne daje, a pitanje je hoće li najbogatije zemlje, koje privlače mlade i obrazovane useljenike, ikad pristati na tu protuuslugu.  

Potemkinovo selo


Šok-terapiji po baltičkom uzoru usprotivila se prošlog tjedna i viša ekonomistica Svjetske banke u Zagrebu, Sanja Madžarević Šujster. Tvrdi da to za Hrvatsku ne bi bilo dobro, jer je gospodarstvo jako ovisno o poslovima i subvencijama iz proračuna, o kojem ovisi i egzistencija oko dva milijuna građana. Premijer Zoran Milanović je hvalio latvijske reforme kad je početkom rujna službeno posjetio tu zemlju, ali je u saborskom govoru o stanju nacije rekao da »ne vjeruje« u strogu štednju kao put izlaska iz krize. 


– Priča o uspjehu Latvije je Potemkinovo selo, koje su neoliberalni lobisti poput Andersa Aslunda sagradili za novinare i političare kad posjećuju tu zemlju, a koji to prihvaćaju kao realnost, kaže Michael Hudson, bivši savjetnik latvijske vlade i profesor na sveučilištu Missouri. Hudson je umjesto devalvacije plaća i javne potrošnje predlagao Latviji devalvaciju valute, slično kao MMF. Vlada u Rigi nije ih poslušala.