Sedi, jedan – natpis je ispod slike Borisa Tadića na jednom od mnogobrojnih propagandnih plakata kojima je netko od njegovih političkih rivala, provokativno i po svom mjerilu, ocijenio dosadašnji učinak aktualnog srbijanskog predsjednika. Takav početak predizborne groznice u Srbiji najavljuje da će se utrka za buduću političku premoć zasnivati na niskim udarcima protivniku.

Anonimni autor spomenutog postera koji je bivšem profesoru Prve beogradske gimnazije, alias Borisu Tadiću, pljusnuo jedinicu, dodao je time još jedan u nizu apsurda koji će pratiti predstojeće izbore u Srbiji 6. svibnja ove godine.

Novac nije problem

Na primjer, dok većina građana Srbije jedva krpa kraj s krajem vraćajući kredite čiji se obroci uvećavaju razmjerno svakodnevnom rastom eura, Nikolićeva Srpska napredna stranka namjerava financirati predizbornu kampanju uzimajući dva ili tri kredita.

Prema pisanju beogradskih medija, kampanja svake srpske stranke i koalicije koje ozbiljno namjeravaju preskočiti cenzus i ući u parlament koštat će između milijun i tri milijuna eura.

Izvan ovog, prema Zakonu o financiranju političkih aktivnosti, stranke će dobiti 0,1 posto rashoda državnog proračuna odnosno devet milijuna eura. Ta se sredstva  raspoređuju u visini od 20 posto u jednakim iznosima podnositeljima izbornih lista. Inače, prosječna plaća u Srbiji je oko 400 eura, a mirovina oko 230 eura.

»Neka košta, koliko košta«, izgleda da je moto partija koje pretendiraju domoći se većine zastupničkih mjesta. Stranke se jednostavno utrkuju u angažiranju inozemnih konzultantskih kuća, nadajući se uspjehu kod birača.

Apsurdno ili ne, Srpskoj naprednoj stranci konzalting radi politički strateg iz Izraela, Eisif Asaf, koji je osmislio jednu od dvije predsjedničke kampanje upravo za lidera Demokratske stranke Borisa Tadića, saznaje Blic.

Tadićevu kampanju, pak, aranžira čovjek koji je savjetovao Baracka Obamu. Marketinški tim predsjednika Tadića surađuje s kreativnim timom Edvarda Goldberga koji je bio savjetnik za međunarodnu politiku u predsjedničkoj kampanji Obame 2008. godine.

Moral? Što je to?

»Tko god kaže da Šešeljev politički govor iz Haškog tribunala nije donio neki rejting-poen radikalima, ne govori istinu. Šešeljeva završna riječ koja se emitirala u udarnom terminu na drugom kanalu državne televizije spada među dvadesetak najgledanijih programa svih televizija.

On sigurno nije razočarao svoju publiku, a dobio je i ponekog pristašu više među 1,6 milijuna gledatelja za te gomile gluposti koje mu se, kako kaže, stavljaju na teret. I tako je on ostvario upravo ono što je namjeravao, Haški sud iskoristio za politički marketing svoje partije na predstojećim izborima«.

Ovaj citat iz kolumne novinarke Gordane Suše dobro  ilustrira da je, između ostalog, problem u srbijanskom izbornom zakonodavstvu koje ne sprečava čak ni optuženike da budu nositelji izbornih lista i/ili da dobiju besplatnu političku reklamu na najgledanijoj televiziji.