Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) utvrdilo je u četvrtak u presudi da je dio govora vođe srpskih radikala Vojislava Šešelja, za koje je tužiteljstvo tvrdilo da su huškački, predstavljalo poziv na progon ali ga je oslobodilo krivnje jer nije dokazana uzročno-posljedična veza tih govora s konkretnim zločinima.

»Vojislav Šešelj je po izricanju ove presude slobodan čovjek«, kazao je predsjedavajući sudac Jean Claude Antonetti nakon što je pročitao da Šešelj nije kriv ni po jednoj od devet točaka optužnice koja ga je teretila za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja počinjene u okviru udruženog zločinačkog pothvata cilj kojeg je bio stvaranje etnički čistog prostora ‘velike Srbije’.

Vijeće je zaključilo da je Šešelj zaista održao govore na put za Vukovar i u samom Vukovaru u kojima je pozvao na obračun »s ustašama« međutim većina sudaca nije mogla »odbaciti razumnu mogućnost da su održani u kontekstu sukoba« i da je cilj bio podizanje morala a ne da se šešeljeve dobrovoljce pozove da nemaju milosti ni prema kome.

Većina članova vijeća nije mogla zaključiti van razumne sumnje da je pozivom Srbima da očiste Bosnu »od balija« u Zvorniku pozivao na etničko čišćenje nesrba iz BiH, kazao je Antonetti. Većina sudaca smatra da dokazi koje je predočilo tužiteljstvo nisu dovoljni da se isključi mogućnost da je sudjelovao u ratnom naporu da se ohrabruje snage.

Po sucima riječi koje je Šešelj izgovorio u vojvođanskim Hrtkovcima predstavljaju jasan poziv na protjerivanje Hrvata međutim većina sudaca ocijenila je da tužiteljstvo nije dokazalo da su one i dovele do prisilnog odlaska Hrvata ili do kampanje njihova progona.

Većina sudaca zaključila je i da su dva Šešeljeva govora u skupštini Srbije predstavljala jasne pozive na protjerivanje i prisilno premještanje Hrvata.

Iako većina misli da ti govori predstavljaju poziv na protjerivanje, Antonetti je kazao kako većina smatra da su oni bili izraz protivljenja aktualnoj srbijanskoj politici i predstavljala su »alternativni politički program koji nikad nije proveden«.

Nema zločinačkog pothvata

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda zaključilo je većinom glasova na izricanju presude Vojislavu Šešelju u četvrtak da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata na čelu s bivšim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem kojemu je, po tužiteljima, bio cilj etnički progon nesrba iz dijelova Hrvaske i BiH radi stvaranja velike Srbije.

»Cilj dogovora bio je obrana Srba i očuvanje Jugoslavije, a ne počinjene zločina, kazao je predsjedavajući sudac Jean Claude Antonetti.

»Tužitelj nije doakzao postojanje udruženog zločinačkog pothvata«, kazao je Antonetti.

Nakon toga vijeće je zaključilo da Vojislav Šešelj nije odgovoran za fizičko počinjenje progona i deportacija.

 Vijeće je zaključilo da proglašenje autonomije srpskog naroda u Hrvatskoj i Bih nije rezultat zločinačke namjere, a nije utvrdilo niti da je slanje radikalnih dobrovoljaca imalo zločinački karakter.

»Velika Srbija« je politička ideja, ne zločinačka

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda zaključilo je prethodno većinom glasova da je projekt stvaranja tzv. velike Srbije politički, a ne zločinački cilj.

Raspravno vijeće je većinom glasova utvrdilo neadekvatnosti u tužiteljskom pristupu udruženom zločinačkom pothvatu kojemu je cilj bio progon nesrba radi stvaranja tzv. velike Srbije

»Većina u Vijeću smatra da tužitelj predlaže fragmentirano tumačenje događaja koji svjedoče o zločinačkom planu stvaranja velike Srbije«, kazao je predsjedavajući sudac Jean Claude Antonetti.

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda je prije toga, također većinom glasova, da se zlostavljanje civila u Hrtkovcima ne može smatrati sustavnim napadom protiv civilnog hrvatskog stanovništva nego djelima osobne prirode.

Postupak nije završen, šef pravnog tima Srbije očekuje žalbu tužiteljstva

Pravni zastupnik Srbije u Den Haagu Saša Obradović kazao je u četvrtak da je uvjeren da će se haško tužiteljstvo žaliti na današnju oslobađajuću presudu Vojislavu Šešelju jer je ona prvostupanjska pa samim tim ni postupak nije završen. 

Obradović je, kako prenosi TV N1, ocijenio da su danas pred ICTY, tijekom izricanja presude Šešelju, ponovljene teze pravnog tima Srbije (kojem je bio šef u nekadašnjem sporu s Hrvatskom) da »političke ideje nisu a priori kriminalne«.

 »Ovo jest bilo iznenađenje da netko u Tribunalu razmišlja na ovaj način«, ocijenio je Obradović.

Komentirajući mogućnost da Šešelj traži naknadu zbog godina provedenih u pritvoru, Obradović je rekao da »to pitanje treba postaviti UN, jer je Haški tribunal sud UN«, ali je rekao kako ne sumnja da će se »Šešelj obratiti svima, jer je u pritvoru proveo više od 11 godina i osam mjeseci«.

Istodobno, odvjetnik Novak Lukić izjavio je Šešelj ima pravo tražiti odštetu, ali je ukazao i na činjenicu da je još nitko od haških optuženika nije dobio »zbog određenih pravila UN«.On je istaknuo da, po pravilima UN, ne postoji mogućnost da bilo tko snosi naknadu štete za propuste organa UN-a.

Odvjetnik Lukić je pred Tribunalom zastupao Momčila Perišića i Veselina Šljivančanina, a bio je i član srpskog pravnog tima pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu u sporu Hrvatske i Srbije po uzajamnim tužbama za genocid.

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda oslobodilo je u četvrtak vođu srpskih radikala Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice za ratne zločine u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH.

Brammertz: Odluka o žalbi za nekoliko dana

Glavni tužitelj Haškog suda Serge Brammertz izjavio je u četvrtak da je njegov ured primio na znanje oslobađajuću presudu Vojislavu Šešelju te da će nakon pozorne analize obrazloženja sudskog vijeća za nekoliko dana odlučiti hoće li se žaliti. 

 »Primio sam presudu na znanje. Trebat će nam vremena da proučimo argumentaciju sudskog vijeća, a bilo je izdvojenih mišljenja. Apsolutno sam uvjeren da zajednica žrtava i puno ljudi neće biti zadovoljni s ovim ishodom. Mi u velikoj mjeri dijelimo njihovu frustraciju. Mi ćemo pročiti argumente i onda odlučiti hoćemo li se žaliti«, rekao je Brammertz nakon što je prvostupanjsko vijeće Haškog suda oslobodilo Šešelja po svim točkama optužnice.

 Brammertz je rekao kako je očekivao da će sudsko vijeća razmotriti predočene dokaze i donijeti odluku o tome je li bilo individualne odgovornosti optuženika za počinjene zločine.

»Vidjeli ste da je sudsko vijeće napravilo puno širu analizu sukoba i njegovih aspekata, a mi smatramo da to nije u skladu činjeničnom stvarnošću, ali sada je prerano za zaključke«, rekao je Brammertz, dodajući da ima određeni broj elementa u presudi za koje smatra da su činjenično netočne.

Sutkinja Lattanzi: oslobađanje Šešelja suprotno dokazima i pravu

Talijanska sutkinja Flavia Lattanzi, članica raspravnog vijeća ICTY-ja koje je preglasavanjem oslobodilo Vojislava Šešelja, ocijenila je u suprotnom mišljenju da je oslobađajuća presuda suprotna iznesenim dokazima i da nije utemeljena na važećem međunarodnom pravu.

 Latanzi je smatrala da je krivnja vođe srpskih radikala Vojislava Šešelja dokazana u osam od devet točaka optužnice.

»Nakon što sam pročitala presudu većine imala sam osjećaj da sam bačena unatrag u vrijeme ljudske povijesti, prije mnogo stoljeća, kad se govorilo – a to su bili stari Rimljani, kako bi opravdali svoje krvave pohode i ubojstva političkih protivnika u građanskim ratovima: jer u vrijeme rata utihnu zakoni«, napisala je Latanzi u suprotnom mišljenju uz presudu vođi srpskih radikala Vojislavu Šešelju kojom je oslobođen odgovornosti za stradanja hrvatskog i muslimanskog stanovništva u Hrvatskoj i BiH i vojvođanskom mjestu Hrtkovcima.

 Po Lattanzi, oslobađajući zaključci dvojice sudaca – predsjedavajućeg Francuza Jeana Claudea Antonettija i Senegalca Mandiaye Nianga nisu potkrijepljeni dostatnim obrazloženjima ili ih čak niti nema. Dvojica sudaca usmjerila su se na sporadične dokaze obrane iz protuispitivanja (Šešelj nije izvodio dokaze) dok je zanemarena ukupnost tužiteljskih dokaza.

Lattanzi, primjerice, navodi da su dvojica sudaca zaključila da su nesrbi autobusima odvođeni iz svojih sela u okviru »humanitarne pomoći« što po Lattanzi nije razumni zaključak koji se može izvući iz tužiteljskih dokaza.

Lattanzi je napisala i da su dvojica sudaca u presudi rijetko navodila zakone na koje se pozivaju, a tamo gdje se pozivaju njihove su analize u suprotnosti s odredbama tih zakona, te su dodavali nove pravne standarde koji ne postoje u sudskoj praksi.

Sutkinja Lattanzi, na temelju iznesenih dokaza, smatra da je dokazan sustavan i raširen napad u Hrvatskoj i BiH, kao i zločini protiv čovječnosti, uključivši one u Vojvodini.

Tužitelji su dokazali i da je postojao udruženi zločinački pothvat na čelu sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševiećm s ciljem izgona svih nesrba iz teritorija koji su trebali činiti veliku Srbiju, smatra Latanzi. Po njoj je Šešelja trebalo osuditi i za fizičko počinjenje progona zbog govora u Hrtkovcima.

Smatra dokazanim i da je Šešelj svojim huškačkim govorima poticao na zločine ta da je dokazana njegova uloga kao pomagača srpskim dobrovoljačkim postrojbama i zločinima koje su počinili u Hrvatskoj i BiH. Jedino što mu nije dokazano, smatra Latanzi, jest krivnja za točku optužnice koja obuhvaća pljačku imovine nesrpskog stanovništva.

Za nju je neupitno je kod Šešelja postojala zločinačka namjera.

Dvojica sudaca oslanjaju se na nevažne elemente kako bi oslobodili Šešelja pa su tako rat smatrali legitimnim zbog zaštite srpskih interesa i to su koristili kao osnovu za odbacivanje teze da je postojao raširen napad u Hrvatskoj i BiH te razaranje gradova i sela u tim državama.

 »Kako bi oslobodila Šešelja, većina je zanemarila sva pravila međunarodnog humanitarnog prava koja su postojala prije stvaranja suda, kao i sve primjenjive zakone utvrđene nakon osnivanja suda«, napisala je Lattanzi.

Hartmann šokirana oslobađajućom presudom Šešelju, predstavnik Srbije iznenađen

 Bivša glasnogovornica Haškog suda Florence Hartmann šokirana je oslobađajućom presudom Vojislavu Šešelju, a takva presuda je iznenađenje i glavnom pravnom savjetniku Srbije Saši Obradoviću. 

»Šokirana sam ne samo zbog oslobađanja Vojislava Šešelja od svake krivnje, nego i zbog načina na koji je to napravljeno, kojim se poriču ratni događaji, poriče da se politički projekt izvršavao kroz zločine, poriče uloga Šešelja i da su njegovi govori mržnje poticali na zločine. Ovim su napisali jednu priču koju nitko nije doživio, niti vidio kao promatrač«, rekla je bivša glasnogovornica Haškog tužiteljstva Florence Hartmann.

»Ja sam dosta pratila stanje na terenu, u Hrtkovcima, istočnoj Slavoniji, istočnoj Bosni, gdje su Šešeljevci stalno bili. Apsolutno je šokantno da Sudsko vijeće kaže da je u Hrtkovcima bila razmjena stanova s izbjeglicama«, rekla je Hartmann.

Hartmann je prošli tjedan prije izricanje presude Radovanu Karadžiću uhićena ispred sjedišta suda u Haagu, koji joj je ranije zbog nepoštivanje suda zabranio pristup.

»Oni koji su pisali o ratu i Haškom tribunalu završavaju u zatvoru, a ne oni koji su počinili zločine. Čemu onda nada žrtava da će pravda biti izvršena, čemu arhiv Haškog suda ako se sve može staviti na jedan papir u kojem se kaže ‘nikom ništa’«, rekla je Hartmann.

Pravni savjetnik u srbijanskom ministarstvu vanjskih poslova Saša Obradović izjavio je da i za njega presuda bila iznenađenje.

»Bilo je to prilično neočekivano. Kolege iz ostalih diplomatskih predstavništava očekivale su da će Šešelj biti osuđen, a ono što smo danas čuli je osuda tužiteljstva za njegov cjelokupan rad u ovom predmetu«, rekao je Obradović.

Dodao je da je Sud ovom presudom demonstrirao koliko je važan »za ukupne odnose u regiji« te izrazio zadovoljstvo što su predsjedatelj Sudskog vijeća Jean Claude Antonetti i član Vijeća Mandiaye Niang potvrdili »neke od navoda koje je pravni tim Srbije iznosio pred Međunarodnim sudom pravde.

Raspravno vijeće: Proglašenje srpske autonomije u Hrvatskoj i BiH nije bilo dio plana za Veliku Srbiju

 Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koje je većinom glasova oslobodilo Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice, zaključilo je da je plan stvaranja Velike Srbije bio politički projekt, a ne kriminalni čin te da proglašenje autonomnih srpskih područja u Hrvatskoj i BiH nije predstavljalo dio plana za uspostavu Velike Srbije. 

 Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda oslobodilo je u četvrtak vođu srpskih radikala Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice za ratne zločine u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH. »Većina u Sudskom vijeću mišljenja je da je Tužiteljstvo dalo vrlo parcijalnu interpretaciju događaja za koje tvrdi da dokazuju postojanje zločinačkog plana za stvaranje Velike Srbije ili drugog entiteta sličnog imena. Opisujući uspostavu srpskih autonomnih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kao akcije koje su bile dio plana za stvaranje Velike Srbije, a ne objašnjavajući širi kontekstu u kojem su te akcije poduzete – naime, secesiju Hrvatske i Bosne i Hercegovine – Tužiteljstvo daje intepretaciju koja u najboljem slučaju prikriva način na koji su se događaji odvijali, a u najgorem slučaju ih iskrivljuje u odnosu na dokaze predočene Vijeću, a koji su bili dokazi Tužiteljstva«, kaže se u sažetku presude.

 Spominjenjem secesije Hrvatske i BiH čini se da Sudsko vijeće nije uzelo u obzir mišljenje Badinterove komisije od 29. studenoga 1991. koje je bilo temelj za priznavanje neovisnosti bivših jugoslavenskih republika. Po mišljenju Badinterove komisije, bivša Jugoslavija se raspala, a granice između bivših federativnih jedinica uzete su kao državne granice novonastalih zemalja, koje se silom ne mogu mijenjati.

U sažetku presude se kaže da većina u Vijeću smatra da je plan stvaranja Velike Srbije u načelu bio politički, a ne kriminalni plan te da cjelina dokaza ne upućuje na to da je proglašenje autonomije Srba u Hrvatskoj i BiH bilo rezultat zločinačkog pothvata.

 Vijeće također smatra da nema kaznene odgovornosti u slanju dobrovoljaca. »Nije sporno da je Šešelj bio vođen strastvenom političkom ambicijom stvaranja Velike Srbije. Međutim, ništa ne upućuje na to da je slanje dobrovoljaca bilo u zločinačke svrhe. Postoji razumna mogućnost da je slanje dobrovoljaca bilo namijenjeno zaštiti Srba«, stoji u zaključcima presude. Po većini članova Sudskog vijeća novačenje i slanje dobrovoljaca ne predstavlja nelegalnu aktivnost. »Naprotiv, to bi se uvelike moglo objasniti ratnim kontekstom. Pravni okvir bivše Jugoslavije dopuštao je korištenje dobrovoljaca. Oni su bili integrirani u oružane snage SFRJ, uključujući JNA i TO. Osim toga, Vijeće primjećuje da Vojislav Šešelj nije bio nadređen dobrovoljcima raspoređenim na terenu«, kaže se u sažetku presude.

 Vijeće zaključuje da »propaganda nacionalističke ideologije« nije sama po sebi zločin.

 Za Šešeljeve huškačke govore od 7. studenoga 1991. na putu za Vukovar, te od 12. na 13. studenoga u Vukovaru, kada je rekao da »nijedan ustaša ne smije živ izići iz Vukovara« te za govor iz ožujka 1992. u Malom Zvorniku, kada je pozvao »četnike da se osvete balijama« i da ih protjeraju dalje na istok, daleko od rijeke Drine, te govor u Hrtkovcima 6. svibnja 1992. godine, kada je rekao da za Hrvate nema mjesta u Hrtkovcima, Vijeće kaže da su služili za podizanje morala vojnicima na terenu.

 »Većina, sutkinja Lattanzi se ne slaže, ne može isključiti razumnu mogućnost da su ti govori održani u kontekstu sukoba i bili zamišljeni kao dizanje morala vojnicima na terenu, a ne poziv njima da nikoga ne poštede«, kaže se u sažetku presude.

 Što se tiče progona Hrvata iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci, talijanska sutkinja Flavia Lattanzi i senegalski sudac Mandiaye Nianga, dok se predsjedatelj Vijeća Antonetti ne slaže, smatraju da je Šešeljev govor u Hrtkovcima predstavljao jasan poziv za protjerivanje Hrvata iz tog mjesta, ali većina smatra, s iznimkom sutkinje Lattanza, da tužiteljstvo nije dokazalo da je taj govor bio uzrok za odlazak Hrvata ili za kampanju progona kako navodi Tužiteljstvo«, kaže se u sažetku presude.

 Za Šešeljeve govore u srbijanskoj skupštini u travnju 1992. godine većina u Vijeću smatra da su to bili pozivi na protjerivanje Hrvata, ali je presuđeno da je Šešelj tada bio u opoziciji srbijanskoj politici i da je to bio izraz alternativnog političkog programa koji nikad neće biti proveden.

 Ni pozivi Srbima da očiste Bosnu od »pogana i balija« nisu bili pozivi na etničko čišćenje. »Većina vjeruje da dokazi koje je dostavilo Tužiteljstvo nisu dovoljni da bi se isključila mogućnost, s obzirom na kontekst, da je Šešelj tim pozivima sudjelovao u ratnim naporima galvanizirajući srpske snage«, kaže se u sažetku presude.

Talijanska sutkinja Flavia Lattanzi bila je preglasana u većini točaka optužice. Ona je smatrala da je krivnja vođe srpskih radikala Vojislava Šešelja dokazana u osam od devet točaka optužnice. Raspravno vijeće je većinom glasova na izricanju presude Vojislavu Šešelju zaključilo da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata na čelu s bivšim srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem kojemu je, po tužiteljima, bio cilj etnički progon nesrba iz dijelova Hrvatske i BiH radi stvaranja velike Srbije.

 »Cilj dogovora bio je obrana Srba i očuvanje Jugoslavije, a ne počinjene zločina«, kazao je predsjedavajući sudac Jean Claude Antonetti.

 »Tužitelj nije dokazao postojanje udruženog zločinačkog pothvata«, kazao je Antonetti.

 Nakon toga vijeće je zaključilo da Vojislav Šešelj nije odgovoran za fizičko počinjenje progona i deportacija.