Kakva indiferentnost!

GDJE JE NESTAO ČOVJEK? Pljačka i napad na 91-godišnjaka na ulici: Svi su gledali, nitko mu nije pomogao

P. N.

Screenshot

Screenshot

Glasno traži pomoć prolaznika: "Ukrao mi je sat, zaustavite ga!" Ali nitko se ne reagira. Jedan se par zaustavlja i čudeći se promatra umirovljenika, a zatim nastavlja šetnju, kao da se ništa nije dogodilo



 


Dobro poznaje taj put. Oni koji žive u srcu povijesne jezgre, poput njega, ulicom Via degli Orti Oricellari, dugom asfaltiranom firentinskom ulicom  prolaze svaki dan. Gianpaolo Matteuzzi ima 91 godinu i stas koji odaje da je nekad bio vrsni sportaš, no nije mogao zamisliti da će ga stranac napasti na ulici zbog zlatnog sata. No, ono što ga je najviše povrijedilo bila je ravnodušnost prolaznika, koji mu nisu pohrlili u pomoć, piše Il Corriere della Sera.



“Baš sam ogorčen”, kaže Gianpaolo Matteuzzi. Srećom, podržali su ga vlasnik tamošnjeg hotela i ugostitelji te Matteuzziju i policiji predali videozapise i pristali svjedočiti o napadu, što se pokazalo važnim u istrazi koju je firentinski tim zaključio u rekordnom roku – tri dana nakon krađe i napada. “Neizmjerno sam zahvalan pilicijskom dužnosniku Bruni Tomi što je pronašao sat: već je bio odnesen  u Arezzo – kaže Matteuzzi – a za mene ima veliku emocionalnu vrijednost i predstavlja sjećanje na moju karijeru: to je dar obitelji Agnelli za 30 godina menadžerskog rada u Fiatu”.




 


 


Evo što se zapravo dogodilo. U petak, 6. je listopada, u 17 sati Gianpaolo je prolazio ulicom kao i mnogi drugi u povijesnoj jezgri Firence, prepunoj turista i Firentinaca koji kupuju i obavljaju posljednje radne obveze prije vikenda. Umirovljenik, s fasciklom u ruci, samouvjereno hoda prema autobusnoj stanici. Prilazi mu muškarac u tridesetim godinama i odjednom ga zgrabi za ramena i gurne. Zatim ga tuče – daje mu jedan, dva, tri šamara.


“Reagirao sam”, prisjeća se Matteuzzi, “Zadao sam mu nekoliko udaraca fasciklom, dok treći nije uspio. Onda smo pali na pločnik.” I tada mu je napadač otrgnuo sat sa zapešća i polako otišao. “Vrlo lukavo se kretao bez žurbe. Tek kad je stigao na ugao s ulicom Via della Scala, počeo je trčati – dodaje umirovljenik – bilo je ljudi na ulici, ali nitko mi nije pomogao”.


Hrabri Matteuzzi uzdiže se s tla i kreće u lov na kradljivca. Glasno traži pomoć prolaznika: “Ukrao mi je sat, zaustavite ga!” Ali nitko ne reagira. Jedan se par zaustavlja i čudeći se promatra umirovljenika, a zatim nastavlja šetnju, kao da se ništa nije dogodilo. Prolazi i  nezainteresirani dječak s ruksakom na ramenima te žena koja vuče kolica. Mlada žena promatra Matteuzzija i djeluje uplašena, ali nastavlja razgovarati telefonom, kako da se ništa ne događa.


Potresna scena napada i krađe te tužni prizor opće indiferentnosti prolaznika snimljene su sustavom video nadzora obližnjeg hotela. Kuhar hotelskog restorana nazvao je 112. Matteuzzi preuzima snimku i razgovara s trgovcima: ima onih koji su čuli krikove dok su radili u restoranu i onih koji su vidjeli da mladiće bježi. “Riječ je o trgovcima koji su imigranti iz Trećeg svijeta poput lopova koji me napao, ali to su dobri ljudi – kaže Matteuzzi – rekli su mi da odmah odem na policiju i da je sat sada već vjerojatno u parku Cascine. Hotelijer mi je predao video snimku i otišao sam podnijeti prijavu.”


Koljena su ga boljela i zadobio je modrice, ali talijanski prvak štafete na sto metara iz 1954. nije se zaustavio. Navikao na pješačenje obroncima Toskane sa svojom grupom “I ragazzi del giovedì” (Dečki četvrtka), nastavio je šetnju gradom. “Kad sam stigao kući, ispričao sam sve mojoj supruzi Mariji Rosi, koja je moja podrška već dugih 66 godina”, kaže Matteuzzi.


Uslijedilo je iznenađenje. “Ujutro 10. listopada, telefonom su me pozvali u sjedište policije – objašnjava bivši sportaš -I tamo sam pronašao moj sat: već je bio odvezen u Arezzo, ali policijski tim riješio je slučaj za tri dana. No nešto što me muči:ne mogu se pomiriti s idejom da se Firenca drastično promijenila. Upečatljiva je ta ravnodušnost ljudi. Gledam scenu napada kao da je film. Nitko nije regirao niti pomogao.”