Blaženo neupućenim Amerikancima, koji su proteklu nedjelju provodili buljeći u ekran da bi saznali hoće li ovogodišnji Superbowl razveseliti američku pjevačicu Taylor Swift, a u manjoj mjeri pratili nadmetanje 49ersa i Chiefsa, prijenos najvažnijeg sportskog događaja na kontinentu servirao je nesvakidašnji sadržaj u moru neželjenih sadržaja. U bloku najskupljih i najiščekivanijih svjetskih TV reklama koje se tradicionalno vrte u pauzama, pa i za vrijeme finalne utakmice NFL prvenstva, ovog se puta našao i poluminutni videoisječak kojim Izrael »svim očevima u zatočeništvu Hamasa« obećava kako će ih dovesti kući.

Iako se ne zna što bi s čudnovatim heštegom #BringAllDadsBackHome pretplatnici na streaming servis koji je ovu propagandnu poruku emitirao trebali učiniti da bi palestinski militantni pokret iz Pojasa Gaze pustio 134 oteta Izraelca, netko s pristupom izraelskom proračunu procijenio je kako za emitiranje ove poruke sjevernoameričkoj publici treba platiti traženu tarifu koja je za 30 sekundi Superbowl termina dosezala i do 7 milijuna dolara.

Evakuacija = protjerivanje

U isto vrijeme na drugom kraju svijeta izraelska je vojska palestinskim očevima, majkama i djeci željela nešto potpuno drukčije. Granični grad Rafah u palestinskoj enklavi u ranim je satima ponedjeljka bivao mjesto neselektivnog granatiranja u kom su Izraelske »obrambene« snage ubile stotine tamošnjih izbjeglica, stotine njih ranile, a desetke građevina uništile, uključujući i tri džamije u kojima su se stanovnici iz ostatka Gaze sklonili. Rafah, koji je umjesto za uobičajenih 180 tisuća postao utočište za 1,5 milijuna prognanih Palestinaca, trenutno je lokacija najvećeg horora koji destruktivni režim u Tel Avivu sije s nebesa. Na ovom iznimno gusto naseljenom području dnevno smrtno stradavaju deseci civila, ponajviše žena i djece, među kojima se nalaze oni koji hladne zimske noći provode u improviziranim šatorima na otvorenom, oni koji preživljavaju u neviđenim nehigijenskim uvjetima, i oni koji su protekla četiri mjeseca proveli tražeći komadić jestive hrane i skloništa za sebe i svoju obitelj. Za njih reklama i heštegova pred višemilijunskim gledateljstvom još uvijek nema.

Reuters

Nakon što je Izrael više od 130 dana proveo kako bi metodom tube zubne paste Palestince istisnuo sa sjevera Gaze prema Egiptu, tvrdeći kako je jugozapad jedina sigurna zona, jasno je kako je ovaj plan protjerivanja imao ciljeve koji ne spadaju pod dobrobit civila. Proglasivši kako je Rafah posljednji bastion Hamasa koji treba biti uništen, izraelska je vlada najavila kako će u ovom gradu izvršiti masovnu vojnu operaciju bez koje njeni ciljevi ne mogu biti ostvareni. Desecima bombi kasnije, Izrael je obznanio kako početak mrvljenja grada polučuje rezultate. Naime, kako su prenijeli praktički svi svjetski mediji, izraelski vojnici u Rafahu su navodno izvršili svoje prvo uspješno spašavanje talaca, zamijenivši dvojicu živih židovskih očeva za smrt palestinske stotine.

S obzirom na to da je Rafah mjesto do kojeg nešto humanitarne pomoći ipak pristigne, konačna invazija ovog grada i njegovo sravnjivanje sa zemljom kakvo je već viđeno u gradovima Gazi i Han Junisu »proširit će humanitarnu katastrofu van svake zamisli«, kao i »gurnuti Gazin zdravstveni sustav na rub kolapsa«, prema riječima predstavnika Svjetske zdravstvene organizacije za palestinske teritorije Rika Peeperkorna. UN-ov specijalni izvjestitelj za pravo na adekvatan smještaj B. Rajagopal izjavio je kako je situacija u Rafahu već sad mnogo gora nego što je to bila u Srebrenici, a čiji je pokolj proglašen genocidom, dok je vlada Južnoafričke Republike, koja pred Međunarodnim sudom pravde (MSP) u Hagu Izraelu dokazuje sumnju u počinjenje genocida, istoj instituciji u utorak podnijela novi hitni apel. JAR od suda traži da procijeni predstavlja li najavljena izraelska ofenziva prijetnju daljnjem kršenju palestinskih prava, iskazavši kako bi »neviđen vojni napad na Rafah ozbiljno i nepovratno prekršio Konvenciju o sprečavanju genocida«, kao i naredbu za poduzimanjem svih mjera za prevenciju genocidnih radnji koju je MSP Izraelu izdao krajem siječnja.

S obzirom na to da se ulazak izraelskih kopnenih trupa na jug Gaze uz najavljenu »evakuaciju civila« očekuje u vrlo bliskoj budućnosti, nadolazeća ratna faza pruža samo dvije moguće solucije čija ostvarivanja ovise o odlukama Egipta: ili će vlada nanovo izabranog predsjednika Sisija otvoriti granicu i riskirati da Izrael etnički očisti što je više moguće Palestinaca na Sinajski poluotok, a možda i to pustinjsko područje okupira, ili će dodatni deseci tisuća Palestinaca biti ubijeni na graničnom prijelazu s kojim njihov okupator formalno nema veze. Prema ovotjednom pisanju američkog Politica, izraelski premijer Benjamin Netanyahu od svojih podupiratelja u Washingtonu traži da zažmire na njegovo puštanje vojske koje će bez ikakve dileme prouzročiti novu gomilu mrtvih i donijeti nove katastrofalne posljedice po barem dvije trećine palestinskog stanovništva.

Reuters

Oči uprte u Kairo

Iako Joe Biden javno izražava rezerviranost, isti izvor tvrdi kako njegova administracija neće osujetiti napad izraelske vojske kojemu se neće suprotstaviti ni Egipat. Iako službeni Kairo tvrdi da će po izraelskom napadu na Rafah potpuno blokirati granicu te raskinuti mirovni sporazum iz 1979. godine kojim priznaje Izrael, s terena dolaze informacije kako se egipatska vojska na dijelu Sinaja najbližeg Gazi priprema na priljev palestinskih izbjeglica. Sinajska zaklada za ljudska prava (SFHR) ovog je tjedna objavila fotografije i videosnimke građevinskih radova uz granični prijelaz Rafah, jedini između Gaze i Egipta, oko kojega se grade sedam metara visoki zidovi te stvara posebna zona u koju će stotine tisuća Palestinaca najvjerojatnije biti gurnuto. Cijelo područje pomno nadgledaju egipatski tenkovi i pješaštvo, a u slučaju da Egipat pristane sudjelovati u izraelskom planu etničkog čišćenja bit će jasno da razgovori u Kairu, u kojima ovog tjedna sudjeluju vrh američke CIA-e i izraelskog Mossada, kao i egipatski te katarski dužnosnici, nisu tematizirali samo razmjenu talaca. Kako Egipat prolazi kroz ogromnu financijsku krizu, a Sisi je političar čije se uši uvijek razdragaju na spomen dolara, izvjesno je da američki pregovarači u rukama imaju džoker koji će Netanyahuu dozvoliti implementaciju konačnog rješenja za Rafah.

Spomenuti pregovori, kojima se prema službenoj verziji traži način za razrješenje krize i postizanje sporazuma između Izraela i palestinskih militantnih grupa, nastavljaju se na prethodne razgovore iz Pariza i Dohe o kojima je objavljena ograničena količina informacija. Tajnovitost i kontradiktornost medijskih brifinga ne pomažu rasvjetljivanju iznimno kompleksne situacije, no ono što se iz dostupnog materijala može zaključiti jest kako Palestinci predvođeni Hamasom neće pristati na dogovor koji ne bi uključivao kraj oružanog napada i opsade Gaze. U koordinaciji sa skupinama kao što su Islamski džihad (PIJ) i Narodni front za oslobođenje Palestine (PFLP), Hamas je na vremenski neobvezujući pariški prijedlog odgovorio vlastitim, detaljnim planom sporazuma koji bi trajao 135 dana te se odvio u tri faze, a koji je prioritet stavio na izraelsko napuštanje naseljenih područja Gaze, omogućavanje pristupa humanitarnoj pomoći palestinskim civilima te razmjenu dijela zarobljenika.

S obzirom na to da Izrael na tim razgovorima traži privremeni, šestotjedni prekid vatre tijekom kojeg će se izvršiti razmjena zarobljenika bez ikakvih garancija za daljnji sporazum, odnosno maksimalističke zahtjeve za koje zna da ih Palestinci neće prihvatiti, Netanyahu je ovaj prijedlog odbio. »Moramo zaključiti rat s uvjerljivom pobjedom, a ona je pitanje vremena. Naša vojska sustavno napreduje i naredili smo joj da se fokusira na Rafah«, kazao je Netanyahu nakon prošlotjednog sastanka s američkim državnim tajnikom Antonyjem Blinkenom i pokazao kako blage promjene u retorici Bidena i njegovih asistenata ne utječu na patologiju zločinačkog režima.

Posljednje otkucavanje

Iako su američki mediji proteklih tjedana pisali kako Biden privatno izražava negodovanje Netanyahuovom invazijom, navodni novi stav američkog predsjednika na nikakav se način ne odražava po njegovu politiku. Ponovni demokratski kandidat na ovogodišnjim izborima u nekoliko je navrata zaobišao parlamentarnu proceduru kako bi poslao izvanredne financijske i vojne pakete Izraelu, a jedino domaći sukob s Republikancima sprječava da američki Kongres Tel Avivu progura pošiljku oružja i municije vrijednu 14,1 milijardu dolara. Pomak u javnim nastupima, ne i političkoj praksi zabilježen je i kod najvažnijeg EU diplomata Josepa Borrella koji je upozorio kako će napad na Rafah voditi prema »neizrecivoj katastrofi«, kao i kod saudijskog kraljevskog vrha iz kojeg je pristigla najoštrija vokalna prijetnja dosad. Rijad je naveo kako s Izraelom neće razvijati odnose sve dok ne dozvoli stvaranje palestinske države pa nastavio masno zarađivati na prijevozu robe koja do posrćuće izraelske ekonomije stiže preko luka u Perzijskom zaljevu i jordanskim kopnom.

Medijske izjave zasad su jedina vidljiva sfera na koju je siječanjska naredba najvišeg UN-ovog suda utjecala. Ne samo da Izrael nije ispoštovao stavke iz seta mjera o zaustavljanju genocidnih radnji koje je propisao Međunarodni sud pravde, nego je korak prema suučesništvu izvršilo i 18 država koje su, suprotno međunarodnim obvezama, ukinule financiranje UN-ovoj agenciji za palestinske izbjeglice (UNRWA), ključnoj za održavanje kakve-takve egzistencije u Gazi. Na torturu Palestinaca koja je nastavljena s istom razornom snagom i stopom ubojstava Izrael je nadodao lijenu i nedokazanu optužbu da su zaposlenici agencije sudjelovali u ubojstvima izraelskih civila 7. listopada, što je SAD-u i skupini vazalskih država bilo dovoljno za donošenje odluke kojom će i sami prekršiti Konvenciju o sprečavanju genocida. Ostaje vidjeti hoće li se na međunarodnoj razini pronaći hrabri koji bi pred MSP-om testirali legalnost ovog neopravdanog čina, no svoju odlučnost da pred sud dovede barem dio počinitelja pokazala je Nikaragva koja je pokrenula postupak protiv Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i Kanade zbog izraelskog opskrbljivanja oružjem i participacije u genocidu.

Ako UNRWA ne pronađe novi izvor financiranja ova će agencija, prema riječima njezine glasnogovornice Juliette Touma, bez sredstava ostati krajem veljače te biti onemogućena da izgladnjelim, ranjenim, bolesnim, istraumatiziranim, od kiše i hladnoće nezaštićenim Palestincima pruži najosnovniju pomoć.

Reuters

Humanitarna organizacija Islamic Relief navodi kako se već sada pola milijuna ljudi u Gazi nalazi u petom, najgorem stadiju međunarodne klasifikacije o prehrambenoj nesigurnosti s iznimno visokim rizikom od izgladnjivanja i umiranja, a do nekih od njih pomoć koja u Gazu stiže kamionima nije doprijela mjesecima. U posljednja tri tjedna dotok najvažnijih životnih potrepština dodatno se smanjio. Izraelska vojska od početka svog napada usporava i ograničava promet u Gazu, kamione na graničnom prijelazu koji nije njihov zadržava i do šest sati te iz njih vadi medicinske potrepštine i lijekove poput analgetika za koje ustvrdi da »mogu imati višestruku namjenu«. Uz to što je sigurnost vozača koji bivaju ugroženi pod neselektivnim zračnim bombardiranjem na vrlo niskoj razini, najveći problem u distribuciji predstavljaju stotine Izraelaca koji pod zaštitom policije i vojske kampiraju na egipatskom ulasku u Gazu i blokiraju prijeko potrebne resurse. Osim Rafaha, najfanatičniji zagovornici palestinskog istrebljenja priječe i konvoje kod kontrolne točke Kerem Šalom koju je Netanyahu nedavno otvorio da bi ušutkao UN, no potom nije učinio ništa da bi ona otvorenom ostala.

Netanyahu ne može pobijediti

Izrael ima tjedan dana da sastavi i MSP-u preda izvještaj o radnjama za zaštitu palestinskih prava učinjenima od kraja siječnja, a o tome što će taj tekst sadržavati ovisit će i konačna presuda suda kojom će biti odlučeno treba li režim kazniti za počinjenje najgorih ljudskih zločina. UN-ovoj specijalnoj izvjestiteljici za okupirane palestinske teritorije Francesci Albanese, kao i drugim visokim dužnosnicima koji su se osobno htjeli uvjeriti u poduzete mjere, Netanyahuova je vlada blokirala ulaz u Gazu, no Albanese je kazala kako ovo kršenje diplomatskog protokola ne smije odvratiti pažnju s horora koji Izrael provodi u tzv. sigurnoj zoni. Iako izraelska propaganda koju vodeći zapadni mediji s entuzijazmom amplificiraju tvrdi kako je Hamas na izdisaju te kako se baš u Rafahu nalaze njihova »posljednja četiri bataljuna«, bitke između mnogobrojnih palestinskih skupina i izraelske okupacijske vojske još se uvijek odvijaju po razrušenim sjevernim i središnjim predjelima Pojasa, zbog čega premještanje Palestinaca s juga na sjever jednostavno nije moguće izvesti. Izraelski vojnici posebno udaraju i na Han Junis, grad u kojem se nalazi velik dio Palestinaca izvan Rafaha, a teroriziranjem preostalih palestinskih bolnica poput Nasera ništa se drugo ne čini nego ispoljavaju frustracije.

Svoje vojne ciljeve, od kojih su neki stvarni, a neki proklamirani, Izrael ni izbliza ne uspijeva postići. Uništenje Hamasa i okončanje palestinskog oružanog otpora, ostvarivanje sigurnosti za ilegalna izraelska naselja, spašavanje izraelskih talaca i vraćanje Izraelaca koji su ljetos živjeli uz okupacijski zid i granicu s Libanonom jednako su daleko od realizacije kao što su to bili i prije četiri mjeseca, pa čega Netanyahu manjak konkretnih uspjeha pred izraelskim društvom mora opravdavati ubijanjem civila. Nepredvidljivost premijera na kojeg se pojačavaju vanjski, ali i interni pritisci – oni najekstremnije desnih koalicijskih partnera i liberaln(ij)e opozicije koja se boji gubitka američke podrške – onemogućava da zaključimo hoće li nadolazeći masakr u Rafahu biti posljednji izraelski zločin ovog rata ili samo jedna faza kontinuiranog etničkog čišćenja. Međutim, jedno je sigurno. Nezanemarivi osobni ulog koji Netanyahu u ratu ima, kao i neizvjesna budućnost njegove vlade nakon postizanja primirja, jamče da Izrael neće prestati ubijati ako se pri povlačenju ne budu mogli predstaviti kao pobjednici koji su slomili palestinski »terorizam«.

Na Bibijevu žalost, letvica za ovakvu interpretaciju višemjesečnog brutaliziranja Gaze postavljena je iznimno visoko jer će razmjena zarobljenika i svaki trajni prekid vatre postignut konsenzusom automatski označavati palestinsku pobjedu te nemogućnost da enormna količina mržnje nakupljene u izraelskom društvu isplahne. Stoga Netanyahuovo pretvaranje da mu je do talaca stalo može funkcionirati samo dok Washington s istom argumentacijom nastavlja bezuvjetno pomaganje jednog od najgorih zločina mladog 21. stoljeća. Da Izrael uistinu želi povratak svojih očeva prekooceanski konzumenti jeftine i loše hrane, piva i propagande možda mogu popušiti, no Izraelci koji u ovu iluziju žele vjerovati u podsvijesti znaju da bez krvi i sjecanja glava, pa bila to i Netanyahuova, rabijatni cionistički fašizam neće imati mira.