RIM Nacistički ratni zločinac Erich Priebke, koji je preminuo početkom listopada, pokopan je na groblju jednog talijanskog zatvora, javlja najtiražniji talijanski rimski list La Repubblica, koji je događaju što već mjesecima okupira pozornost talijanske javnosti posvetio čak čak tri stranice.

U skladu s dogovorom i dobrim običajima, ipak nije čitateljima dano do znanja gdje se zatvor, odnosno to groblje, nalaze. To je posljednja epizoda nesnimljenog serijala »Leš kojeg nitko nije htio«.

Mrtvac je prevezen u vagonu, ukopan je u groblje za koje je tek rečeno da ovdje nitko nije pokopan 20, možda i 30 godina. Toliko o tom rebusu započetom u Drugom svjetskom ratu. Nakon svega će na »slučaj Priebke« padati prašina zaborava, što je i bila namjera talijanskih vlasti. 

  Nakon Priebkeove smrti 11. listopada zamrsio se čvor oko pogreba, gradske vlasti u Rimu odbile su ga sahraniti. Tijelo su odbili primiti i mnogi drugi, uz ostalo njegovo rodno mjesto Hennigsdorf u Brandenburgu u Njemačkoj i Bariloche u Argentini, gdje je desetljećima živio.

Njegov odvjetnik je tvrdio da je Priebke želio biti sahranjen pokraj svoje supruge u Argentini, ali su tamošnje vlasti to odbile. On je do 1994. godine živio pod svojim imenom u Argentini, dok ga nije pronašao jedan novinar koji je tragao za nacistima.

Na grobu autora tog pokolja nema imena i datuma, napisan je samo broj na križu, poznat obitelji, to je znak po kojem ga njegova njegova rodbina i još nekolicina upućenih može naći. Jasno da se time htjelo spriječiti da grob postane okupljalište desnih ekstremista.

O pokojniku navodno ništa ne znaju ni osuđenici neimenovanog zatvora ni tamošnji zatvorski čuvari. Uglavnom, praznima su se pokazale priče da će tijelo Priebkea, koji je umro u Rimu u dobi od 100 godina, biti prebačeno u Njemačku ili u Južni Tirol. 

  Priebkeov odvjetnik Paolo Giachini naravno nije otkrio gdje je tijelo i dodao da se vlastima u Rimu obvezao na šutnju. Priebke je godinama živio u Giachinijevu stanu u Rimu u kućnom pritvoru, a poznato je da nikad nije izrazio žaljenje i ispriku zbog svojih postupaka. Tvrdio je tek da je izvršavao zapovijedi i da nije mogao spriječiti umorstva.