Kada se vide zastave imperijalnog Irana koje nose pojedini prosvjednici na ulicama Teherana, čini se kako je, u slučaju pada režima ajatolaha Alija Hamneija, Reza Pahlavi logičan izbor za novog lidera Irana.

No situacija nije baš toliko »čista« i pitanje je koliko Iranaca doista želi ponovnu uspostavu monarhije i povratak dinastije Pahlavi na vlast. Razloga za skepsu doista ima na pretek.

Iako je Rezin otac, tadašnji šah Mohammed Reza Pahlavi u jesen 1971. organizirao u Persopolisu, starom gradu ruševini smještenom usred pustinje, veliku proslavu 2.500. obljetnice Perzijskog carstva, ova dva i pol tisućljeća stara monarhija nema gotovo nikakve veze s obitelji Pahlavi.

Tadašnji šah Mohammed Reza priredio je, za oko stotinjak najutjecajnijih ljudi svijeta tog vremena, od američkog predsjednika Nixona, preko cara Hailea Selassija, princa od Monaka i njegove supruge Grace Kelly, do Josipa Broza Tita i sovjetskog predsjednika prezidija Podgornija, zabavu kakva po luksuzu, raskoši i trošku nikada nije viđena.

Pronalazak nafte

U Persopolisu, kako tamo nema stvarnoga grada niti hotela, podignuto je kraljevsko šatorsko naselje, a šatore su osmislili i izradili pariški dizajneri, posađene su tisuće stabala i cvijeća, iz Europe je uvezeno 50.000 ptica pjevica koje su svojim cvrkutanjem budile goste, dok su jela za bankete dopremana zrakoplovom izravno iz pariškog Maxima.

No, to nije promijenilo činjenicu da je sama dinastija Pahlavi bila stara tek nekoliko desetljeća, te kako je legitimitet samog Mohammeda Reze Pahlavija vrlo diskutabilan.

Sama dinastija osnovana je 1925. kada je njen osnivač i djed današnjeg pretendenta na lidersku ulogu u Iranu, Reza Pahlavi, kao pukovnik perzijske kozačke garde svrgnuo dotadašnjeg monarha i uspostavio novu dinastiju.

Počeo je s nekim osnovnim reformama u dotadašnjem vrlo zaostalom Iranu, koji je do tada izgledao otprilike onako kako danas izgleda Afganistan.

Reza Pahlavi dopustio je ženama samostalni izlazak iz kuće, ali i počeo infrastrukturne projekte poput izgradnje cesta, trans-iranske željeznice, izgradnje tvornica i uspostavu banaka.

U vrijeme njegove vladavine pronađene su u Iranu i velike zalihe nafte čime je ovo područje odmah postalo puno zanimljivije i privlačnije stranim silama. U osvit Drugog svjetskog rata, kako bi osigurali sigurnu opskrbu naftom, Iran su zauzele Velika Britanija i Sovjetski Savez, bez ikakve objave rata.

Šah je svrgnut i poslan u progonstvo na Mauricius, a Britanci su odlučili na čelo zemlje postaviti njegova sina, Mohammada Rezu Pahlavija, kojim su mogli upravljati po volji.

Po završetku Drugog svjetskog rata, Britanci i Sovjeti se povlače, no na čelu zemlje i dalje ostaje Mohammad Reza Pahlavi. Nedugo nakon toga, vrlo popularni iranski premijer Mohammed Mosadekh nacionalizira naftne kompanije koje su do tada bile u britanskom i američkom vlasništvu.

Uskoro, aktivira se CIA i pod vodstvom Kermita Roosevelta, glavnog operativca CIA-e za Bliski istok i unuka bivšeg predsjednika Theodorea Roosevelta, svrgava Mosadeka i šaha Mohammeda Rezu Pahlavija postavljaju kao apsolutnog vladara Irana pri čemu je parlament imao samo savjetodavnu ulogu.

Lutka na koncu

Šah je bio lutka na koncu američke administracije koja je posjedovala gotovo cjelokupnu naftnu industriju, no počeo je s »bijelom revolucijom«, velikom modernizacijom iranskog društva.

Građene su škole, tvornice, islamski je radikalizam bio suzbijan na svakom koraku. Smatra se kako je Iran u to vrijeme, po razvoju, preskočio najmanje tri generacije, a država je prerasla u glavnog američkog, ali i izraelskog saveznika u tom dijelu svijeta.

Koliko je povjerenje Washington imao u šaha, govori i podatak kako je Iran jedina zemlja kojoj su ikad prodani i isporučeni tada ultramoderni zrakoplovi F-14 Tomcat.

No ova je vladavina imala i svoju tamnu stranu. U vrijeme Mohammeda Reze, Iranci su doslovno bili građani drugog reda u svojoj zemlji kojom su u stvarnosti upravljali Amerikanci, a šah je zavodio strahovladu uz pomoć SAVAK-a, jedne od najokrutnijih tajnih policija u povijesti.

Mučenja i ubojstva svakoga tko nije mislio kao šah postala su svakodnevica, a glavni zatvor Ewin svakodnevno je odzvanjao od hitaca kojima su, najčešće bez suđenja, smicani politički protivnici.

Nezadovoljstvo je ključalo sve do kraja sedamdesetih kada je ajatolah Homeini, koji se nalazio u egzilu u Parizu, pokrenuo revoluciju i svrgnuo monarhiju.

Aktualni pretendent na lidersko mjesto Reza Pahlavi je sin Mohammeda Reze, a odrastao je, nakon bijega iz zemlje, u SAD gdje je, uz teške muke, završio komunikacijske studije.

No ne može mu se osporiti da je odličan pilot jer je završio i zrakoplovnu školu američke vojske, a inače prvi je samostalni let obavio još kao dječak od deset godina.

Stariji Iranci po zlu pamte dinastiju

Reza Pahlavi proglasio se još osamdesetih godina prošlog stoljeća kraljem Irana, odmah po smrti svoga oca, no veliko je pitanje koliku on doista potporu ima među prosvjednicima koji se danas nalaze na ulicama iranskih gradova.

Problem je što stvarna opozicija ne postoji, a mladi prosvjednici Rezu Pahlavija vide kao dio tradicije. No stariji Iranci, koji pamte strahovladu SAVAK-a i degradirani položaj koji su imali u vrijeme vladavine njegova oca, svakako ne žele vidjeti Iran ponovo pod vodstvom dinastije Pahlavi.