Pripadnike hrvatskog naroda u BiH uznemirili su događaji na nedavnom obilježavanju obrane Cazinske krajine u Februarskoj ofanzivi 1994. godine u ratu u BiH na skupu u podnožju Hasina vrha, mjesta koje se nalazi samo 30-ak kilometara od hrvatske granice u Lici. Na dostupnim snimkama vidi se mnoštvo okupljenih na ovom obilježavanju koji uglas uzvikuju islamske vjerske poruke »Tekbir« i »Allahu ekber«, koje je Armija BiH ojačana dobrovoljcima iz islamskih zemalja koristila kao ratne pokliče u napadima na hrvatske civile u BiH i postrojbe HVO-a. Istodobno se čuju i pucnjevi iz vatrenog oružja ispaljeni u zrak.

Zloupotrijebljeni uzvik

Tekbir je uzvik kojim se slavi ili veliča Allah, a neformalno se upotrebljava i u mnogim drugim prilikama. Tekbir znaju zloupotrebljavati islamski radikali i teroristi koristeći ga kao bojni krik prilikom izvršavanja ekstremističkih i terorističkih ciljeva.

– Peti korpus Armije BiH, koji je djelovao u Cazinskoj krajini, imao je jednu brigadu koja je imala vrlo jak vjerski naboj, 505. bužimsku brigadu. Tako da je kontinuitet na određeni način ostao. Tekbir prosječan Hrvat i Srbin, osobito oni koji su bili u ratu u BiH 1990-ih može shvatiti kao provokaciju. Potpuno razumijem ljude koji to tretiraju kao provokaciju. Tekbir nije dio islamske tradicije u BiH, na što se Bošnjaci, kada koriste uzvik Tekbir, vole pozvati, to je strano tijelo na njenom teritoriju, kaže nam Davor Marijan, vojni povjesničar s Hrvatskog instituta za povijest, dodajući kako je taj uzvik očigledno u dijelu bošnjačke populacije dobro ukorijenjen.

Za Hrvate središnje Bosne i doline Neretve ovi povici su podsjetnik na najteže zločine i progone civilnog stanovništva. Slike s Hasinog vrha, popraćene pucnjavom i ratnim pokličima, duboko vrijeđaju hrvatske žrtve.

Radikalizirani pojedinci

Geopolitički analitičar Davor Dijanović smatra kako je korištenje ovakvih povika, zato što su ih pripadnici Armije BiH koristili pri napadu na hrvatske civile i postrojbe HVO-a u ratu u BiH, provocirajuće prema Hrvatima u BiH, ali i provocirajuće kada se gledaju odnosi između BiH i Hrvatske.

– Mislim da bi se vodeći bošnjački političari u BiH trebali ograditi od korištenja ovih povika, ako su ti povici povezani s radikalizmom, na ovakvim skupovima, poručuje Dijanović koji navodi kako se bošnjački političar Bakir Izetbegović razbacuje neumjerenim izjavama, pa tako prijeti vojnom industrijom te misli da pritom ima potporu političke stranke SDA.

– Procjene govore o oko deset tisuća islamistički radikaliziranih pojedinaca u BiH, a mislim i kako se bošnjačko društvo u BiH sve više radikalizira, posebno u odnosu prema Hrvatskoj. Nema više elementarne zahvalnosti prema Hrvatskoj za ono što se učinilo za njih u vrijeme rata. Oni sad izmišljaju kako su nas spašavali u vrijeme operacije Oluja na širem području Plitvičkih jezera, dok je poznato kako su hrvatske snage spašavale Bihać. Tisuće ljudi iz BiH su se tada liječile u Hrvatskoj, što više nitko ne spominje. Mislim da to ne ide u dobrom smjeru, upozorava ovaj geopolitički analitičar.

Povjesničar Marijan, pak, otkriva kako rat u BiH 1990-ih ima svoju posebnost po tome što je jedini, uz sukobe u Izraelu, u kojima dvije glavne grane islama, suniti koji čine većinu svjetske muslimanske populacije i šijiti, kojima pripada većina Iranaca, nisu imali međusobnih problema dok su ratovali u BiH protiv Hrvata i Srba.

– BiH je i danas bure baruta zato što se ništa riješilo u odnosima triju njenih konstitutivnih naroda, naglašava Marijan.

Mjesec dana bitke i stotine stradalih vojnika

Februarska ofanziva iz 1994. godine počela je 6. veljače i trajala je oko mjesec dana. Cilj agresora, Vojske RS, čiji su saveznici tada bili vojska tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna i vojske tzv. RSK, bio je usmjeren na protjerivanje i uništavanje snaga Petog korpusa Armije BiH, ulazak u kanjon Une, uništavanje Hidroelektrane Kostela i presijecanje komunikacije Bihać-Cazin. Predstavljala je najveću agresorsku kampanju na području tadašnjeg okruga Bihać. Jedno od ključnih bojišta bilo je na koti 625, poznatoj kao Hasin Vrh, koja je imala izuzetnu stratešku važnost. U ukupnim okršajima tijekom ove ofanzive 102 pripadnika 5. korpusa poginula su, dok je oko 400 boraca ranjeno.